Đuro Samac, dipl. ing. i teolog


Živim u Zagrebu sa suprugom. Imamo dvoje djece i dvoje unučadi. Srednju školu završiosam u Zagrebu, a zatim i Fakultet prometnih znanosti. Radio sam u poduzeću sve do odlaska u mirovinu 1993. g. Obratio sam se 1974. g. u Baptističkoj crkvi u Zagrebu, a to potvrdio krštenjem 1975. g. S prvom generacijom studenata 1976. g. upisao sam teologiju na "Matiji Vlačiću Iliriku". Nakon nekoliko godina studija dolazi do prekida, a zatim sam diplomirao na Teološkom fakultetu u Osijeku (1. stupanj). Nakon upisa na studij aktivno sam se uključio u rad crkve u Zagrebu (propovijedanje, rad s mladima, kao predsjednik crkvenog odbora).

Tijekom rata radio sam s izbjeglicama koji su bili zbrinjavani preko naše crkve u Zagrebu. 1995. god., odmah nakon vojne akcije "Oluja", otišao sam sa suprugom u misiju na Baniju. Tamo smo proveli 13 godina i za to vrijeme osnovali dvije crkve, u Glini i Kozaperovici. Obje su danas članice Saveza. Također smo pokrenuli i dvije misijske stanice: Veliki Gradac i Ravno Rašće. Za to vrijeme kršteno je oko 80 članova. Pisao sam članke za Glas Evanđelja. Godine 2009. vratio sam se iz misije i uključio u rad Vala Evanđelja kao suradnik u radio emisijama. Želja mi je raditi za Gospoda dok mi daje snage i da sve što radim bude Njemu na slavu, a meni na spasenje, jer Njemu jedinom pripada hvala i slava za sve. AMEN


Kako i gdje možete nabaviti knjige?

Knjige autora Đure Samca "Evanđelje na djelu", "Samo vjera" i "Povratak Bogu" možete naručiti na:


Autor: Đuro Samac, dipl. ing. i teolog

"On pade na zemlju i ču glas koji mu reče: "Savle, Savle, zašto me progoniš?" "Tko si ti, Gospodine?" upita Savao. "Ja sam – onaj će nato – Isus koga ti progoniš. A sad ustani i hajde u grad, i tu će ti se kazati što treba da činiš!" Djela apostolska 9, 4-6

Može li čovjek koji ne vjeruje u Boga i koji mrzi i progoni Kristove sljedbenike da jednog dana postane Kristov sljedbenik i gorljivo svjedoči za njega. Biblija govori da može. Najbolji primjer nam je apostol Pavao, a mogli bi navesti i niz drugih primjera iz života i rada crkve danas. Dešava se danas u svijetu da postoje ljudi koji proganjaju Kristove sljedbenike, mrze ih, ili čak ubijaju, misleći da time daju Bogu slavu. To je činio i mladi Savao koji je odobravao kamenovanje prvog kršćanskog mučenika Stjepana. Sam apostol Pavao o tome svjedoči: "Kad se prolijevala krv tvoga svjedoka Stjepana, i sam bio prisutan, te odobravao i krvnicima njegovim čuvao haljine.",(Djela apostolska 22,20)., te nastavlja: "..iako bih se ja mogao i u tijelo pouzdati. Ako tko drugi misli da ima razloga u tijelo se uzdati, ja ih imam još više: obrezan osmi dan, iz roda Izraelova, iz plemena Benjaminova, Hebrej od Hebreja; po Zakonu, farizej; po revnosti progonitelj crkve; po pravednosti koja dolazi od Zakona, besprijekoran." (Filipljanima 3, 4-6).

Farizeji, kao sljedba, nisu prepoznali Isusa kao Mesiju, stalno su ga iskušavali i dolazili s njim u sukob, kako bi ga mogli optužiti. Pavao je bio jedan od njih, koji je kao revni farizej progonio crkvu Božju, mučio i zatvarao njene pripadnike. Za sebe je rekao: "Ja sam Židov, rodom iz Tarza u Ciliciji, a odgojen u ovome gradu, gdje sam kod Gamalielovih nogu točno poučen u otačkom Zakonu. Bio sam pun revnosti za Boga kao što ste vi svi danas. Kao takav, ja sam ovaj PUT progonio na smrt, vežući u lance i predajući u tamnice ljude i žene. To mi može posvjedočiti veliki svećenik i sav zbor starješinski. Od njih sam i pismo primio za braću u Damasku te se zaputio da i one koji su tamo svezane dovedem u Jeruzalem da budu kažnjeni." (Djela apostolska 22, 3-5).

Kako vidimo Pavao je bio vrlo obrazovan i revno služio svojoj religiji, proganjajući Kristove sljedbenike, misleći da time služi Bogu. U namjeri da pronađe sljedbenike Kristove i dovede ih u Jeruzalem da budu kažnjeni, krenuo je sa pratnjom na put u Damask. Na tom putu za Damask događa se nešto što će korjenito promijeniti Pavlov život. Sveto pismo svjedoči o tom događaju slijedeće: "A Savao, koji je sveudilj disao prijetnjom ubojstva protiv učenika Gospodnjih, obrati se velikom svećeniku te od njega zatraži pisma za sinagoge u Damasku da bi, ako ondje otkrije pripadnike ovog Puta, i ljude i žene, mogao svezane dovesti u Jeruzalem. Kad se na svom putu približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. On pade na zemlju i ču glas koji mu reče:"Savle, Savle, zašto me progoniš?" "Tko si ti, Gospodine?" upita Savao. "Ja sam – onaj će nato – Isus koga ti progoniš. A sad ustani i hajde u grad, i tu će ti se kazati što trebaš da činiš!" Njegovi su suputnici ostali nijemi od čuđenja, jer su čuli glas, a nisu vidjeli nikoga. Savao ustade sa zemlje, ali otvorenim očima nije vidio ništa. Nato ga vodeći za ruku uvedoše u Damask, gdje ostade tri dana slijep; niti je što jeo ni pio." (Djela apostolska 9, 1-9). Savao je ovdje  doživio susret sa Isusom, i taj susret je promijenio njegov život, tako da od progonitelja, postaje sljedbenik i revni sluga Isusa Krista. Svatko tko se susretne sa Isusom, njegov se život mijenja, postaje nanovoređen čovjek

"Savle, Savle, zašto me progoniš" pita Isus Savla prigodom ukazanja. Interesantno pitanje, kad znamo da je Savao progonio Kristove sljedbenike, a ne Krista, jer njega i nije mogao progoniti. To zapravo znači da je Savao proganjajući Kristove sljedbenike ustvari proganjao i njega. U Starom zavjetu nalazimo poruku koju preko proroka Zaharije Bog upućuje svom narodu: "Ovako govori Jahve nad vojskama, čija me Slava izaslala k narodima koji su vas opljačkali: "Tko vas dira, dira mi zjenicu oka." (Zaharija 2,12). Nakon susreta s Isusom, Savao je postao drugi čovjek, postao je apostol Pavao, sluga Boga živoga, koji će ostatak života provesti naviještajući uskrslog Krista Židovima i poganima. Mnogo će pretrpjeti upravo od onih kojima je prije obraćenja služio i čiju je nauku provodio u djelo. Apostol Pavao je mnogo putovao po tadašnjem svijetu i propovijedao Kristovo evanđelje Židovima i Grcima, te ostalim narodima, osnivao crkve, pisao poslanice tim crkvama, koje su i danas aktualne i za nas. U jednoj svojoj poslanici za uskrslog Isusa piše: "Potom se ukazao Jakovu, pa onda svim apostolima.

A naposljetku, ukazao se i meni kao nedonoščetu. Ja sam uistinu najmanji među apostolima, budući da sam progonio crkvu Božju. Milošću sam Božjom ono što jesam. A milost koju mi je Bog dao nije bila bez uspjeha. Naprotiv, trudio sam se više nego oni svi; ne ja, nego milost Božja sa mnom." (1 Korinćanima 15, 7-10). Kad proučavamo Novi zavjet, a posebno poslanice koje je pisao apostol Pavao, možemo zaključiti da je on jedan od apostola koji je najviše doprinio širenju Kristovog evanđelja, a on, naprotiv, sebe smatra jednim od najmanjih. Kad čovjek sam sebe ponizi pred Bogom i njemu postane apsolutno poslušan, stavivši se potpuno u njegovu službu, Bog ga može upotrijebiti za velika djela kao što je to primjer sa apostolom Pavlom. To potvrđuje Pavlova izjava u poslanici Efežanima kad kaže: "Meni manjemu od najmanjega među svima svetima dana je ova milost: da poganima navijestim neistraživo Kristovo bogatstvo i da svima iznesem na svijetlo provedbu Tajne koja je od vječnosti bila sakrivena u Bogu, stvoritelju svega, da se sada po Crkvi saopći mnogolika Božja mudrost poglavarstvima i vlastima na nebesima, prema vječnom naumu koji ostvari u Isusu Kristu, Gospodinu našemu." (Efežanima 3, 8-11). Dragi prijatelju, i ti možeš imati susret s Isusom, ako mu pođeš u susret, on te poznaje i čeka da dođeš, taj će ti susret promijeniti život, jer ćeš kroz Kristovo evanđelje upoznati tajne vječnoga života koje ti Krist nudi kod sebe u nebu, bit ćeš spašen za cijelu vječnost. Apostol Pavao, gotovo sve svoje poslanice završava riječima, a sa kojima se i u nekim crkvama završava bogoslužje glasi: "Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga (Oca) i zajedništvo Duha Svetoga neka bude sa svima vama!

Amen!