dr. Josip Horak



DR. JOSIP HORAK (1912. – 1999.)

Dr. Josip Horak rodio se 24. svibnja 1912. u Derventi (Bosna i Hercegovina). Realnu gimnaziju završio je u Slavonskom Brodu, a Pravni fakultet na Univerzitetu u Beogradu 1939. Kako je zbog Drugoga svjetskog rata bio prekinut poslijediplomski studij u Beogradu, nastavio ga je kasnije u Zagrebu. Postigao je doktorat ekonomskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je 1956. obranio na Pravnom fakultetu disertaciju pod naslovom »Kreditiranje privrednih poduzeća u FNRJ«. Bio je zaposlen u svojstvu komercijalnog direktora, šefa privredno računskog sektora te ekonomskog savjetnika u poduzećima »Metan«, »Katran« i »Grafika« sve do umirovljenja. Zbog nepodobnosti tj. nečlanstva u Komunističkoj partiji i aktivne službe u crkvi nikada nije mogao profesionalno napredovati do položaja generalnog direktora, iako je bio za to kvalificiran. Pet godina radio je kao profesor Više škole za cestovni saobraćaj za kolegij »Organizacija i poslovanje poduzeća cestovnog saobraćaja«. Uz sve te obaveze vrlo se rano uključio u rad baptističkih zajednica u Jugoslaviji. I njegov je otac Većeslav Horak bio propovjednik u Beogradu sve do preseljenja u Čehoslovačku nakon Drugoga svjetskog rata. Josip je bio sekretar za omladinu Saveza baptističkih crkava Jugoslavije sve do početka Drugoga svjetskog rata, a neposredno nakon rata postaje propovjednikom Baptističke crkve Zagreb i tu službu obavlja do 1982. Za predsjednika Saveza baptističkih crkava Jugoslavije bio je izabran 1957. te ponovno biran na tu dužnost sve do 1986. kada se više nije htio kandidirati. Tada je bio izabran na skupštini Saveza za počasnog člana izvršnog odbora Saveza.

Od samog početka emitiranja Evanđelja preko radija na našim prostorima 1961. godine uključio se u pripremanje i snimanje radio emisija koje odašilje Trans World Radio i Evangeliumsrundfunk najprije preko kratkih valova. Snimio je preko 3000 emisija. Propovijedi odašiljane preko radija sabrane su i tiskane u tri knjige.

U Zagrebu je 1976. osnovan protestantski teološki fakultet »Matija Vlačić Ilirik«. Dr. Horak bio je njegov dekan sve do 1980., a nakon toga prodekan. Na tom fakultetu bio je odgovoran za katedru praktične teologije te predaje više kolegija iz toga područja kao i iz kršćanske sociologije. Na temu odnosa crkva-država i vjerske slobode napisao je mnogo članaka objavljenih u uglednim vjerskim časopisima kao što je »Journal of Church and State« sveučilišta Baylor u SAD-u. Za knjigu »Vjerske zajednice u Jugoslaviji« urednika Zlatka Frida u izdanju NIP-a »Binoza« u Zagrebu 1970. napisao je članak »Protestantizam i ekumenizam«. Za časopis »Savjest i sloboda« Centra za istraživanje Biblije, dokumentaciju i informacije, Zagreb 1982. napisao je članak »Baptistička crkva – njezin postanak, razvoj, učenje i uređenje, posebice u SFRJ«. U izdanju Duhovne Stvarnosti objavio je 1989. knjigu pod naslovom »Baptisti – povijest i načela vjerovanja«.

Pored rada i zaduženja u zemlji, dr. Horak je sudjelovao i na mnogim svjetskim skupovima baptista i evanđeoskih kršćana, pa je tako i 1985. na Svjetskom kongresu baptista u Los Angelesu bio izabran za jednog od potpredsjednika Svjetskog saveza za razdoblje od 1985. do 1990. Tako je postao članom Svjetskog saveza i Europske baptističke federacije. Na sveučilištu Baylor u Wacou, u Texasu, u dva je navrata održao predavanje, a bio je i član redakcije časopisa »Journal of Church and State«.

Dr. Horak je 1984. godine primio Plaketu kao najviše društveno priznanje SR Hrvatske, a 1987. godine Pohvalnicu Lige za mir republičke konferencije SSRN Hrvatske za rezultate postignute u akcijama za mir.


Autor: dr. Josip Horak

Pjesme su uvijek vjeran pratilac života čovjeka. U trenucima radosti one su izraz naših osjećaja, a u trenucima žalosti i tuge, prati nas njihova utjeha.

Posebno su duhovne pjesme sadržaj naših bogosluženja. Pjesmama izražavamo svoju hvalu Bogu, svoju radost zbog vječnog spasenja, te svoju nadu u vječni život.

Već prije tri tisuće godina psalmista kliče u 146. psalmu „Hvali dušo moja Gospoda! Hvalit ću Gospoda sveg života svojeg, dok me bude, Bogu svom ću pjevati.“

Pjevamo li i mi tako Bogu u slavu?

Duhovne pjesme se uvijek nalaze u našim programima. Neke i ponavljamo više puta. Svaka je pjesma također i propovijed! Zato su naročito važne riječi duhovnih pjesama.

S vremena na vrijeme dajemo u našim emisijama i povijest nastanka nekih pjesama, a prema knjizi Cliff Barrowsa, muzičkog direktora na evangelizacijama Billy Grahama, koji dirigira pjevačkim zborovima od više tisuća pjevača, a i uopće vodi zajedničko pjevanje na masovnim evangelizacijama. Pored vrlo blagoslovnljenih riječi evangelizatora dr Billy Grahama, pjevati Bogu u slavu s tisućama ljudi oko sebe uvijek je nezaboravan doživljaj. Pored mnogih drugih takvih masovnih evangelizacija naročito mi je u sjećanju sastanak prije nekih desetak godina u Londonu na stadionu „Arsenala“ koji je održan na zaključku Svjetkog Kongresa Baptista. Bilo nas je oko 80.000 ljudi, na svakoj strani stadiona oko 20.000. I kada je zborovođa pozvao sve prisutne da pjevaju i to svaka strana po jedan stih pjesme, kako je bilo duboko impresivno i nezaboravno za cijeli život slušati iz daljnine nekoliko stotina metara pjevanje oko 20.000 pjevača. To nas je u malom podsjećalo na ono što ćemo jednom doživjeti u Gospodnjoj slavi, a kako to opisuje u svojoj viziji u Otkrivenju evanđelista Ivan: „Njihov broj bijaše deset tisuća puta deset tisuća i tisuću puta tisući, a pjevali su jakim glasom: „Dostojno je „janje“ koji je zaklano da primi moć, bogatstvo, mudrost, snagu, čast, slavu i hvalu!“

Jedna od pjesama koja se pjeva uvijek kad se održavaju evangelizacije Billy Grahama u Europi jeste „Tebe Boga hvalimo“. U Njemačkoj gdje se ta pjesma počela pjevati, koliko nam je poznato, u osamnaestom stoljeću, počinje riječima: Grosser Gott, wir loben Dich..“ A u Francuskoj počinje „Grand Dieu, nous Te benissons..“

Izvorni tekst ove pjesme je mnogo stariji i dio je iz „Te Deum-a" iz 4. stoljeća. Ova pjesma je nazvana jednom od najvećih crkvenih pjesama na latinskom jeziku, i pjeva se i danas širom svijeta u nekoj formi ili raznim jezicima od većine kršćana.

Godinama se nagađalo o autorstvu ove historijske pjesme. Jedna stara legenda kaže da je ona improvizirana od sv. Ambrozija i sv. Augustina, kad je ovaj bio pokršten. Drugi je pripisuju Hilariju iz Gaul-a, prvom poznatom latinskom pjesniku himni ili čak i caru Karlu Velikom. Učenjaci danas smatraju da je ta pjesma po svoj prilici djelo misionara – biskupa Nicete, čije je područje djelovanja bila Remesiana u nekadašnjoj Daciji, koja je sada današnja Vojvodina. U svojim spisima sv. Jeronim odaje priznanje Niceti što je proširio Evanđelje među tadašnjim barbarima u 4. stoljeću i poziva se na njegovu metodu upotrebljavajući „milozvučne pjesme o križu.“

Cijeli „Te Deum“ je vrlo duga himna hvale sastavljena od tri djela. Verzija pjesme „Tebe Boga hvalimo“ kako je mi pjevamo uzeta je iz prvih stihova „Te Deum-a“, te ona počinje: „Tebe Boga hvalimo, slaveć Tvoja sveta djela, Tvoju moć veličamo, divi ti se zemlja cijela. Što s od vijeka bio ti, ostat ćeš u vječnosti.“

Trajna kvaliteta i ekstenzivna upotreba ove pjesme pokazuje da predstavlja najdublju potrebu čovječanstva – izraz odnosa prema Bogu. A zašto kršćani trebaju govoriti ili pjevati Bogu u slavu? Zato što slavimo Boga za ono što je on učinio za nas. Bog je jedini vrijedan naše hvale, jer On je savršeno svet, sveznajući, svemogući, nikad se ne mijanja i svuda je prisutan. Nije to znak nekog nepoštovanja ili nevjere kad kažemo da je Bog i nedokučiv. Nikad Ga ne možemo znati ili razumjeti potpuno. On je rekao kroz proroka Izaiju u 55:9: „Kao što je visoko nebo iznad zemlje, tako su putovi moji iznad vaših putova i misli moje iznad vaših misli.“

Ono što je on učinio proizlazi iz onog što je On. Zato ga slavimo radi njegovih djela i njegova karektera. On je Stvoritelj, on održava i upravlja cijelim svemirom. Ali on je i naš otac koji se brine za naše potrebe spasenja, ali i za manje potrebe vodstva, zaštite od materijalnih nevolja.

Kad slušamo ili kad pjevamo riječi ove pjesme sjetimo se veličine Božje i svega što je On učinio za nas osobno, kao i za druge. Ne prestajmo Ga hvaliti i pjevati Njemu u slavu ovu pjesmu..