dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 21:27-40

 

 

PAVAO U HRAMU U JERUZALEMU

 

Kad se upravo navršavalo tih sedam dana, neki ga Židovi iz Azije opaze u Hramu, uzbune sav narod pa podignu na nj ruke vičući: "Izraelci, u pomoć! Evo čovjeka koji sve posvuda poučava protiv naroda, Zakona i ovoga mjesta pa je još i Grke uveo u Hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto." (Djela 21:27 - 28)

 

Kao što to rulja obično i čini, i ova se rulja pokrenula na temelju nekakve pretpostavke i pogrešne informacije.

 

Jer prije su s njime u Gradu vidjeli Trofima Efežanina i mislili da je Pavao njega uveo u Hram.  (Djela 21:29)

 

Ovdje nalazimo dobar primjer onoga o čemu smo govorili ranije. Pavao, Židov, odrastao u toj tradiciji, otišao je u hram kad je bio u Jeruzalemu. Trofim, koji je bio poganin iz Efeza, očito obraćenik kroz Pavlovu službu ondje, kad je bio u Jeruzalemu s Pavlom, nije osjećao nikakvu težnju prema tome da ode u hram i da sudjeluje u bilo kakvom obredu ondje. To jednostavno nije bio dio njegove pozadine. Pod milosti je to mogao učiniti ako je baš želio. To je ono što ja podrazumijevam kad kažem da pod milosti imamo slobodu. Naravno da je Pavao znao da zavjet koji uzima na sebe nema nikakvog utjecaja na njegovo spasenje. I Židovi i pogani su spašeni jedino i samo po Božjoj milosti kroz Isusa Krista.

 

Pavlov zavjet uključivao je post i jedenje samo određene hrane. Bio je to dio njegove pozadine. Danas dok putujem mnogim mjestima, nalazima mnogo kršćana koji se čvrsto drže stanovite prehrane (prehrambenih trendova, prehrambene mode). Uvijek me čudi koliko ih samo ima. Stalno mi govore što će ova ili ona hrana učiniti za mene. Moram vam reći da je jedina promjena koju neka hrana može ostaviti na vama ona na vašem tijelu. Stanoviti način prehrane neće vas pohvaliti kod Boga. Pod milosti možete jesti ovako ili onako. To može imati utjecaja na vaše zdravlje i na tjelesno stanje uopće. Međutim, to nema baš nikakve veze s vašim odnosom s Bogom. Kad bi barem Božji narod naučio ovu istinu!

 

Sav se grad uskomeša, nasta strka naroda. Pograbe Pavla i odvuku ga izvan Hrama pa odmah pozatvaraju vrata. Dok su mu o glavi radili, dođe do tisućnika čete glas da je sav Jeruzalem uzavreo. On odmah uze vojnike i satnike pa otrča dolje k njima. Oni pak kako ugledaše tisućnika i vojnike, prestadoše udarati Pavla. (Djela 21:30 - 32)

 

Zapazite njihovu ogorčenost i mržnju prema Pavlu. Mrze ga zbog toga što naučava da čovjek ne mora prolaziti kroz Mojsijev sustav da bi bio spašen. Pavao je imao pravo slijediti jedan od obreda svoga naroda ako je to želio. Pokušavao je pridobiti svoj narod. Iako nije ispunio cilj kojeg je on imao na umu, mislim da se ovime izvršio cilj kojeg je Bog imao na umu.

 

Rulja je bila spremna ubiti Pavla da tisućnik i njegova četa nisu intervenirali.

 

PAVAO SVEZAN U LANCE

 

Onda se tisućnik približi, uhvati ga, zapovjedi da ga okuju dvojim verigama pa stade ispitivati tko je i što je učinio. (Djela 21:33)

 

Ovaj tisućnik nije poznavao Pavla. Nije povikao: "O, pa to je Pavao, veliki apostol poganima." Uopće nije gledao na njega na taj način. Nije znao tko je on i čak je mislio da je počinio nekakav zločin; zato ga je dao okovati u lance.

 

Iz svjetine su jedni izvikivali ovo, drugi ono. Kako zbog graje nije mogao saznati ništa pouzdano, zapovjedi da se odvede u vojarnu. Kad se Pavao pojavi na stubama, morali su ga vojnici nositi zbog silovitosti svjetine. Jer mnoštvo je naroda išlo za njima i vikalo: "Smakni ga!" (Djela 21:34 - 36)

 

Kako tisućnik nije mogao saznati baš ništa od svjetine, odveo je Pavla u vojarnu kako bi saznao koje su to optužbe protiv njega. Rulja se nije željela smiriti s ničim drugim osim sa Pavlovom smrti.

 

Upravo na ulazu u vojarnu reče Pavao tisućniku: "Smijem li nešto reći?" On ga upita: "Zar znaš grčki? (Djela 21:37)

 

Tisućnik je bio zadivljen. Mislio je da je bacio u lance običnog kriminalca, međutim, ovaj je čovjek znao govoriti tečnim Grčkim. Tisućnik je to mogao razumjeti jer je bio stranac.

 

Ti dakle nisi onaj Egipćanin koji je prije nekoliko dana pobunio i u pustinju odveo one četiri tisuće bodežara?" (Djela 21:38)

 

Mislio je da je Pavao bio vođa bande i da je nedavno poveo sa sobom u pustinju četiri tisuće pobunjenika.

 

Pavao odvrati: "Ja sam Židov iz Tarza cilicijskoga, građanin grada znamenitoga. Molim te, dopusti mi progovoriti narodu.“ (Djela 21:39)

 

Pavao govori Grčki, međutim, tisućniku daje do znanja da je Židov. Kad je tisućnik saznao tko je Pavao, rekao mu je: "pa, naravno. Nisam znao tko si. Samo im se obrati."

 

Kad mu on dopusti, Pavao stojeći na stubama mahnu rukom narodu pa kad nasta velika tišina, prozbori hebrejskim jezikom: (Djela 21:40)

 

Iako se Pavao obratio tisućniku na Grčkom, kada se obraća Židovskoj rulji, govori njihovim materinjim jezikom, hebrejskim. Trenutkom kada im se obratio na hebrejskom, jeziku kojeg vole i razumiju, saslušali su ga.

 

 

 

 

 

POGLAVLJE 22

 

 

TEMA: Pavlova obrana pred ruljom u Jeruzalemu

 

Ovo poglavlje donosi nam Pavlovu poruku pred ruljom u Jeruzalemu. Rekao im je kako je susreo Krista i sva iskustva koja su prethodila tom njegovom dolasku u Jeruzalem. Nakon toga se Pavao pozvao na svoje rimsko građanstvo kako bi se izvukao iz strašnog bičevanja koje je snalazilo zatvorenike.

 

Poslušajmo Pavla. Ovdje nalazimo veliku poruku apostola Pavla.

 

PAVLOVA OBRANA PRED RULJOM

 

"Braćo i oci, poslušajte što ću vam sad u svoju obranu reći." (Djela 22:1)

 

"Muževi?" Da. "Braćo?" Da, pripadaju istoj rasi. Pa ipak, ova ga braća žele ubiti. Je li to nota sarkazma? Ne, jer nakon tih riječi, Pavao pokazuje poštovanje prema starijim ljudima, koje naziva "ocima."

 

Kad čuše da im govori hebrejskim jezikom, još većma utihnuše. On nastavi: (Djela 22:2)

 

Trenutkom kad im je počeo govoriti na hebrejskom, oni su ušutjeli. To je kao kad uraganski vjetar naglo nestane, kao kad se utišaju valovi na moru. Slušali su čovjeka koji je bio jedan od njih. Započeo je svoj govor svojom osobnom povijesti.

 

"Ja sam Židov, rođen u Tarzu cilicijskom, ali odrastao u ovom gradu, do nogu Gamalielovih odgojen točno po otačkom Zakonu; bijah revnitelj Božji kao što ste svi vi još danas. (Djela 22:3)

 

Pavla su progonili židovski vođe, vjerski vođe onog vremena. Pavao im pokazuje da je on bio jedan od njih - da je bio farizej. Jedan od razloga zbog kojih ima toliko suosjećanja prema njima i zbog kojeg im pokazuje toliko ljubavi je taj što zna kako se osjećaju. Iznosi im svoju povijest jer ih želi pridobiti za Krista.

 

Pavao je imao uistinu veličanstvenu povijest. Tarz je bio središte Grčkog učenja onog vremena. Najbolje Grčko sveučilište Pavlovog vremena nalazilo se u Tarzu, a ne u Ateni ili Korintu, koji su već prošli svoj zenit. Tarz je bio cvatući Grčki grad i obrazovno središte.

 

Pavao je nedvojbeno bio obrazovan na tom sveučilištu u Tarzu i imao je Grčku pozadinu, međutim, također je bio i u Jeruzalemu i bio je poučen Zakonu kod Gamaliela. Sada ga je rulja uistinu slušala.

 

Ovaj sam Put na smrt progonio, u okove bacao i predavao u tamnice muževe i žene, (Djela 22:4)


Zapazite da Pavao kršćanstvo naziva "ovaj Put." Ne spominje crkvu, sljedbenike Isusa Krista ili kršćane. Upotrijebio je pojam kojeg su razumjeli i kojeg on razumije. Ja mislim da je "ovaj Put" još uvijek dobar pojam. Što je to "ovaj Put?" pa, to je Put, Istina i život. To je Osoba Gospodina Isusa.

 

Rekao im je: "Slušajte, ja imam istu pozadinu koju i vi imate. Ja sam progonio 'ovaj Put.' Znam točno kako se osjećate. I ja sam činio to isto."

 

kako mi to može posvjedočiti i veliki svećenik i sve starješinstvo. Od njih sam i pisma dobio za braću u Damasku pa se zaputio da i one ondje okovane dovedem u Jeruzalem da se kazne."

"Dok sam tako putovao i približavao se Damasku, s neba me oko podneva iznenada obasja svjetlost velika. Sruših se na tlo i začuh glas što mi govoraše: 'Savle, Savle, zašto me progoniš?' (Djela 22:5 - 7)

 

Pavao im priča svoje iskustvo.

 

Ja odgovorih: 'Tko si, Gospodine?' Reče mi: 'Ja sam Isus Nazarećanin koga ti progoniš.' (Djela 22:8)

 

Mislim da ste u tom trenutku u mnoštvu mogli čuti kad bi netko bacio na tlo iglu.

 

Oni koji bijahu sa mnom svjetlost doduše primijetiše, ali ne čuše glasa Onoga koji mi govoraše. (Djela 22:9)

 

Želim se zaustaviti da ovdje nešto zapazimo. Ako se sjećate, kad smo govorili o obraćenju Savla iz Tarza, u Bibliji smo pročitali: "Njegovi suputnici ostadoše bez riječi: čuli su doduše glas, ali ne idješe nikoga" (Djela 9:7). Ovdje Pavao govori. "Ali ne čuše glasa Onoga koji mi govoraše." ovo izgleda kao kontradikcija, i kritičari se vole zadržavati na ovome stihu.

 

U stvari, uopće nema nikakve kontradikcije. Ljudi su čuli glas - čuli su zvuk, međutim, nisu razumjeli što je glas rekao niti su znali o čijem se glasu radi. Samo su čuli glas.

 

Rekoh nato: 'Što mi je činiti, Gospodine?' Gospodin će mi: 'Ustani, pođi u Damask i ondje će ti se reći što ti je određeno učiniti.' Kako od sjaja one svjetlosti obnevidjeh, pratioci me povedoše za ruku te stigoh u Damask."

 

"Neki Ananija, čovjek po Zakonu pobožan i na dobru glasu u Židova ondje nastanjenih ‑ dođe k meni, pristupi mi i reče: 'Savle, brate, progledaj!' I ja se u taj čas zagledah u nj.


A on će: 'Bog otaca naših predodredi te da upoznaš volju njegovu, da vidiš Pravednika i čuješ glas iz usta njegovih jer bit ćeš mu pred svim ljudima svjedokom onoga što si vidio i čuo. (Djela 22:10 - 15)

 

Zapazite da je Pavao imao privatni intervju s Gospodinom Isusom. Ja vjerujem da je Gospodin razgovarao s njim i da ga je poučavao kad je bio u arapskoj pustinji.

 

I što sad oklijevaš? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje, prizivljući Ime njegovo!'" "Pošto se vratih u Jeruzalem, dok sam se jednom molio u Hramu, padoh u zanos i vidjeh Gospodina gdje mi govori: 'Pohiti, žurno izađi iz Jeruzalema jer neće primiti tvoga svjedočanstva o meni.'

 

Ja rekoh: 'Gospodine, oni znaju da sam ja u tamnice bacao i bičevao po sinagogama one koji vjeruju u te. I dok se prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvoga, i ja sam ondje stajao i odobravao te čuvao haljine onih koji ga ubijahu.' (Djela 22:16 - 20)

 

Pavao nikada nije zaboravio da je bio nazočan kamenovanju Stjepana i da je rukovodio time. To je ostavilo neizbrisivi trag na njegovom umu i taj ga je događaj i pripremio za njegovo vlastito obraćenje.

 

Nato mi reče: 'Pođi jer ću te poslati daleko k poganima!' Slušali su ga sve do te riječi, a tada podigoše glas: "Ukloni takva sa zemlje! Nije pravo da živi!" (Djela 22:21 - 22)

 

Pavao spominje pogane jer je bio u poganskom svijetu gdje im je govorio o Isusu Kristu. Židovi to znaju. Trenutkom kad je spomenuo pogane, kao da je zapalio fitilj. Više ga nisu željeli slušati.

 

Kako oni stadoše bučiti, odbacivati haljine i vitlati prašinu u zrak, zapovjedi tisućnik da Pavla uvedu u vojarnu pa odredi da ga bičevima ispitaju kako bi doznao zašto tako viču protiv njega. (Djela 22:23 - 24)

 

Vidite, kad se Pavao prebacio na hebrejski jezik i kad je govorio rulji na hebrejskom, tisućnik koji je stajao pokraj njega nije mogao znati što Pavao govori. Tisućnik nije mogao dokučiti što se događa niti je razumio problem. Sve što je mogao učiniti kad je rulja pobjesnila nakon Pavlova govora je da ga uvede u vojarnu. Smatrao je da s obzirom da je Pavao bio zatočenik, saznat će od njega što je istina time što će ga dobro izbičevati.

 

PAVAO SE POZIVA NA SVOJE RIMSKO GRAĐANSTVO


Kad ga remenjem rastegoše, reče on nazočnom satniku: "Rimskoga građanina, i još neosuđena, smijete bičevati?" (Djela 22:25)

 

Pavla su u potpunosti pogrešno shvatili. Židovi su mislili da je doveo Trofima u hram, a nije to učinio. Tisućnik je mislio da je on Egipćanin koji je poveo pobunjenike u pustinju, a Pavao nije bio taj. Zapazite tko je on. On je Židov koji zna govoriti tečnim Grčkim. Također, on je rimski građanin. Poziva se na to građanstvo kako bi izbjegao zlostavljanju koje je inače snalazilo obične zatvorenike.

 

Kad je to čuo satnik, priđe tisućniku i dojavi mu: "Što si to nakanio? Ovaj je čovjek Rimljanin!" Tisućnik tada priđe Pavlu pa mu reče: "Reci mi, jesi li Rimljanin!" On odvrati: "Da." Tisućnik dometnu: "Ja stekoh to građanstvo za skupe novce." Pavao nato reče: "Ja sam se pak s njim i rodio." (Djela 22:26 - 28)

 

Ovaj tisućnik, vidite, bio je bivši rob. Nekako je uštedio ili stekao novac da njime kupi  slobodu. Napredovao je u rimskoj vojsci tako da je tada bio tisućnik. Bio je začuđen što ima zatvorenika koji je bio rimski građanin koji se rodio slobodan.

 

Brže stoga odstupe od njega oni koji su ga imali ispitivati. I tisućnik se preplaši kad sazna da je Pavao Rimljanin, a on ga bijaše okovao. Sutradan pak kad je htio točno saznati za što ga Židovi optužuju, odriješi ga pa zapovjedi da se sastanu veliki svećenici i sve Vijeće te privede Pavla i postavi ga pred njih. (Djela 22:29 - 30)

 

Tisućnik prepoznaje da pred sobom ima posebnog zatvorenika. Radi se o učenom čovjeku koji govori Grčki. Ni po čemu se nije radilo o običnom kriminalcu. On je Židov, ali je također i rimski građanin. Tisućnik je rekao: "neću se prema Pavlu ponašati kao prema običnom kriminalcu. Održat ćemo saslušanje kako bismo saznali koje su optužbe protiv njega." Tako je tisućnik sazvao saslušanje pred velikim svećenicima i svim njihovim vijećem.

 

Zapazite da je Pavao imao mnogo karakteristika koje su ga činile prikladnim za misionara u rimskom carstvu. Imao je vrlo širok pogled. Grčko obrazovanje pripremilo ga je kao svemirskog kršćanina. Bio je uvježban u Mojsijevom sustavu, što ga je pripravilo da ga može protumačiti u svjetlu Kristovog dolaska i Njegove otkupne smrti i uskrsnuća. Na popisu onoga što je Pavao posjedovao svakako najmanje nije bilo niti njegovo rimsko građanstvo koje mu je konačno otvorilo vrata da može svjedočiti u Rimu.