dr. sc. Josip Mikulić



Josip Mikulić, dr. sc., dobro je poznat kao publicist kršćanske literature i evangelizator (autor je knjiga »Moj bližnji«, »Susret s Isusom«, »Živjeti s Isusom«, »Uskrsnuti s Isusom«). Preveo je i organizirao tisak većeg broja knjiga poznatih kršćanskih autora kao što su: T. Epp: »Tijelo i duh u sukobu«, T. Epp: »Test života«, T. Epp: »Ljubav je odgovor« – ta je knjiga podijeljena u 100 000 primjeraka i pet izdanja prognanicima za vrijeme rata u Hrvatskoj; Oswald Smith: »Spasenje Božje«, Peter Deyneka: »Mnogo molitve mnogo sile«.

Josip Mikulić je bio potpredsjednik Saveza baptista Jugoslavije, sekretar Saveza baptista Hrvatske, starješina Baptističke crkve Zagreb i dr.

Kako i gdje možete nabaviti knjige dr. sc. Josipa Mikulića "Moj bližnji", "Susret s Isusom", "Živjeti s Isusom", "Uskrsnuti s Isusom" i "Božja ljubav je odgovor"?

Knjige šaljemo pouzećem nakon narudžbe putem elektronske pošte autora:

E-mail: josip.mikulic4@zg.t-com.hr



Autor: dr. sc. Josip Mikulić

“ .... Da u vjekovima koji nadolaze pokaže izvanredno bogatstvo svoje milosti dobrotom prema nama u Kristu Isusu. Da, milošću ste spašeni – po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji: To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao. Njegovo smo, naime, stvorenje, stvoreni u Kristu Isusu radi djela ljubavi koja Bog unaprijed pripremi da u njima živimo.” (Ef.2:7-10)

Drugo poglavlje, Poslanice Efežanima mnogo govori o milosti – velikom daru Novoga Zavjeta što dolazi od Boga. U čemu je razlika između milosti i Zakona?
“ Jer Zakon bijaše dan po Mojsiju, a po Isusu Kristu dođe milost i istina.” (Iv.1:17).
Zakon traži – milost daruje. Zakon osuđuje – milost spašava. Zakon umrtvljuje – milost oživljava. Zakon govori: “ Čini i živi!” – milost navještava: “ Vjeruj i živi!¨  Zakon osuđuje čak i dobrog čovjeka, ako se na njemu nađe samo jedan nedostatak, - milost opravdava grešnika, ako se on kaje. Zakon naređuje da se grešnicu zasipa kamenjem – milost govori: “ Ja te ne osuđujem, idi i više ne griješi.”
Ako miješamo Zakon i milost, tada ćemo pokvariti oba principa i uređenja: oduzeti ćemo strogost od Zakona i dobrotu od milosti. Božja riječ govori:
“ Ušuljali su se, naime, među vas neki ljudi, već odavno predodređeni za ovu osudu: bezbožnici koji na mjesto milosti našega Boga stavljaju raspuštenost i niječu našega jedinog Gospodara i Gospoda, Isusa Krista.” (Juda 4)
Drugi prihvaćaju spasenje djelomično kroz milost, a djelomično kroz Zakon. Apostol Pavao je pokazao jasan i pravi put milosti, kao Božji dar nama dan za spasenje, koji trebamo prihvatiti vjerom. Milost dosiže buduće vjekove. Apostol Pavao, kao vjernik velikog kalibra i veliki mislilac o Božjim otkrivenjima, on vidi plan iskupljenja od vremena “ prije postanja svijeta.” (Ef.1:4), vodi vjerujuće na nebesa (Ef. 2:6), to jest u duhovni svijet i zatim dalje, u vjekove koji nadolaze      (Ef. 2:7).
“ U vjekove koji nadolaze” – to označava vremensko razdoblje što dolazi poslije sadašnjeg vremena, a završava se dugim dolaskom Isusa Krista. Ako je nama sada na raspolaganju milost u izobilju: “ Prema odluci svoje volje, na hvalu slave svoje milosti. Njom nas obilno obdari u Ljubljenome, u kome imamo otkupljenje njegovom krvlju, oproštenje grijeha, prema bogatstvu njegove milosti. Nju nam obilno udijeli sa svom mudrošću i razumijevanjem, saopćivši nam tajnu svoje volje, prema onome što je prije u njemu odlučio za provedbu punine vremena.” (Ef.1:6-10).
Dakle, ako je nama sada na raspolaganju milost u izobilju, onda će tamo biti “ preobilno bogatstvo milosti”, što znači da će se tada milost objaviti u potpunoj krasoti.
Sad još milost poznaju samo vjerujući, i to samo djelomično. Svijet u kojem živimo, uopće ne prizna milost kao realnu silu i odnosi se prema vjernicima sa sažaljenjem ili prezirom. Međutim, u vjekovima koji nadolaze milost će postati vidljiva za sve ljude. Tada će se otkriti bogatstva duhovnog života.
Ali, već sada, spašeni smo milošću. Apostol Pavao, ponovno ponavlja tu misao. On želi, da vjerujući to dobro znaju i da nikada ne zaboravljaju. U vrijeme duhovnog pada kršćanstva ta istina se nekako zaboravlja. U vrijeme probuđenja i Reformacije istina milosti je svjetlila jakim svjetlom pred očima vjere.
U to vrijeme su se isticali kao jasni i osnovni principi spasenja: “ Samo Pismo – samo vjera – samo milost.”
Spašeni smo po milosti – vjerom. To znači, da naše spasenje ne zavisi: niti od crkve, niti od svećenika, niti od obreda. Umjesto svega toga javlja se blaga i radosna vijest: “Da, milošću ste spašeni – po vjeri.” (Ef.2:8). Tko vjeruje u Isusa Krista kao osobnog Spasitelja, darovanog nama od Boga iz ljubavi i milosti, taj je spašen.

Tajna pobjedonosnog života

Uvjerenje u spasenje je jedna od tajni pobjedonosnog života vjernog čovjeka.
“ Po milosti smo spašeni!” Vjernici i crkva, ako nema jasnu spoznaju u odnosu na to pitanje, lišeni su trijumfa, pobjedonosne vjere. Biblija govori o oproštenju grijeha i nadi u vječni život.  Apostol Pavao niti za trenutak ne zaboravlja, da vjerujući mogu doći u izvjesnim pitanjima u iskušenja i teškoće. To ima u vidu i naš Gospod Isus Krist, kada nas u svojoj molitvi upućuje da molimo: “ I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas oda zla!” (Mat.6:13) No pečat Svetoga Duha, kojeg smo primili kada smo vjerom prihvatili Isusa Krista kao osobnog Spasitelja učvršćuje našu vjeru i predanje Bogu.
Milost dobivamo jedino kroz vjeru. Bog daje spasenje u obliku dara : “ To je dar Božji” (Ef.2:8).
“ A svakom pojedincu od nas dana je milost po onoj mjeri po kojoj je Krist htio dati svoj dar.” (Ef.4: 7).
Dar svatko od nas može prihvatiti, ili odbaciti. Prihvaćanje tog dara i jest vjera. Vjera – to je ruka, ali prazna ruka, kojom prihvaćamo dar spasenja. Bez vjere se nije moguće spasiti, a s vjerom ne možemo poginuti:
“ Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.” (Iv.3:16)
Sila uskrsnuća se u nam javlja u trenutku kada uzvjerujemo u Isusa Krista kao svoga osobnog Spasitelja.
Božja milost ima i obrazovni cilj. “ Da se tko ne bi hvalisao.” (Ef.2:9) Apostol Pavao vidi neizbježan ponos onoga tko se uzda u Zakon. Po Zakonu čovjek mora radi spasenja mnogo toga ispuniti, kako bi imao zasluge. Ispunjenje djela Zakona bez naše volje, podiže nas u vlastitim očima, ali u Božjim očima, sva naša pravda je kao “nečista – okaljana haljina”. Radi toga nam je potrebno smirenje – poniznost, a ne oholost, jer je oholost najveći grijeh.
Bog daruje spasenje, ali bez i najmanje zasluge s naše strane. Trebamo primiti spasenje u obliku dara, ili ga u opće ne dobivamo.
“ Njegovo smo, naime stvorenje, stvoreni u Kristu Isusu radi djela ljubavi koja Bog unaprijed pripremi da u njima živimo.” (Ef.2:10) To znači, da nas milost potiče na izvršenje djela ljubavi. Djela, što proslavljaju Boga – to je plod vjere, vjera nije plod djela. One, koji čine dobra djela radi svoga spasenja, možemo usporediti s ljudima, koji tvrde da jabuka živi radi plodova, što na njoj rastu. Nemamo pravo tako misliti. Kao što je drvo stvoreno za to, da donosi plod, tako je i vjernik stvoren od Boga, za djela ljubavi.  
Vjernik, koji je spašen milošću, treba živjeti tako, kako je Krist živio i postupao: ” Tko tvrdi da ostaje u njemu, taj mora tako živjeti kako je on živio.” (I.Iv.2:6).