Đuro Samac, dipl. ing. i teolog


Živim u Zagrebu sa suprugom. Imamo dvoje djece i dvoje unučadi. Srednju školu završiosam u Zagrebu, a zatim i Fakultet prometnih znanosti. Radio sam u poduzeću sve do odlaska u mirovinu 1993. g. Obratio sam se 1974. g. u Baptističkoj crkvi u Zagrebu, a to potvrdio krštenjem 1975. g. S prvom generacijom studenata 1976. g. upisao sam teologiju na "Matiji Vlačiću Iliriku". Nakon nekoliko godina studija dolazi do prekida, a zatim sam diplomirao na Teološkom fakultetu u Osijeku (1. stupanj). Nakon upisa na studij aktivno sam se uključio u rad crkve u Zagrebu (propovijedanje, rad s mladima, kao predsjednik crkvenog odbora).

Tijekom rata radio sam s izbjeglicama koji su bili zbrinjavani preko naše crkve u Zagrebu. 1995. god., odmah nakon vojne akcije "Oluja", otišao sam sa suprugom u misiju na Baniju. Tamo smo proveli 13 godina i za to vrijeme osnovali dvije crkve, u Glini i Kozaperovici. Obje su danas članice Saveza. Također smo pokrenuli i dvije misijske stanice: Veliki Gradac i Ravno Rašće. Za to vrijeme kršteno je oko 80 članova. Pisao sam članke za Glas Evanđelja. Godine 2009. vratio sam se iz misije i uključio u rad Vala Evanđelja kao suradnik u radio emisijama. Želja mi je raditi za Gospoda dok mi daje snage i da sve što radim bude Njemu na slavu, a meni na spasenje, jer Njemu jedinom pripada hvala i slava za sve. AMEN


Kako i gdje možete nabaviti knjige?

Knjige autora Đure Samca "Evanđelje na djelu", "Samo vjera" i "Povratak Bogu" možete naručiti na:


Autor: Đuro Samac, dipl. ing. i teolog

"Tako, kažem vam, biva veselje među Božjim anđelima zbog jednog jedinog gešnika koji se obrati."

Luka 15,10

Kad ljudi slušaju Božiju riječ, vole slušati nešto što im odgovara, nešto što je lijepo, a da oni ne trebaju ništa činiti. Lijepo je slušati o ljubavi među ljudima, o vječnom životu u raju, ali jesmo li spremni slušati i nešto što se tiče mene, što od mene zahtijeva neki oblik žrtve? Ljudi obično nerado slušaju o paklu, a neki su skloni tvrditi da pakla i nema. Gospod Isus u Evanđeljima jasno govori da pakao postoji. Zato je i došao da nas izbavi od pakla i vječne smrti. On je učinio sve da nas spasi, prinio je sebe samoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe. Gospod Isus je umro za cijeli svijet, a spasit će se onaj tko u to vjeruje. Tko vjeruje, činit će ono što Gospod od njega traži, a to nekada nije lako, što znači da iziskuje neki oblik žrtve za koju nismo spremni. Na primjer, jesmo li spremni pokajati se i oprostiti bratu, prijatelju, ili čak onome za koga znamo da nas ne voli? Nekome je to teško, jer misli da je on uvijek u pravu. Naša tema je pokajanje, pa ćemo razmatrati što Biblija ili Sveto pismo kaže o pokajanju.

Kad je Ivan Krstitelj počeo propovijedati u Judejskoj pustinji, prvo što je propovijedao bilo je: "Pokajte se jer se približilo kraljevstvo nebesko." (Matej 3,2) Gospod Isus također je na početku svoje službe propovijedao pokajanje. U Evanđelju po Mateju 4,17 čitamo: "Od tada počeo je Isus propovijedati i govoriti: 'Pokajte se, jer se približilo kraljevstvo nebesko.'" Te riječi izrečene pred više od dvije tisuće godina imaju istu težinu danas kao i onda. Biblija nas uči da bez pokajanja za učinjene grijehe nema spasenja. U Bibliji nalazimo mnogo primjera koji govore o pokajanju i oprostu, jer su ove dvije stvari povezane. Da bi netko dobio oprost za učinjeni grijeh ili nepravdu, mora se pokajati. U Evanđelju po Luki 17,3.4 čitamo: "Pazite na se! Ako ti brat sagriješi, ukori ga pa mu oprosti ako se pokaje. Ako i sedam puta na dan sagriješi protiv tebe i sedam ti se puta obrati i rekne: 'Kajem se' — oprosti mu."

Što zapravo pokajanje znači, ne može se opisati jednom riječju, pa ćemo se poslužiti s nekoliko primjera iz Biblije, na kojima ćemo shvatiti što znači pokajanje. Gospodu Isusu je došao neki čovjek i pitao: "Je li malo onih koji se spasavaju?" On je odgovorio: "Borite se da uđete na uska vrata." (Luka 13,24) Jedan drugi čovjek mu je rekao: "Za tobom ću kamo god ti pošao." Gospod Isus mu je odgovorio: "Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a sin čovječji nema gdje glave nasloniti." (Luka 9,58) Jedan mladić ga je pitao: "Što mi je činiti da baštinim život vječni." Gospod Isus mu je odgovorio: "Još ti jedno nedostaje: sve što imaš prodaj i podijeli siromasima, onda dođi i idi za mnom." (Luka 18,22) Još jedan je čovjek noću došao Gospodu Isusu i rekao: "Rabi, znamo da si od Boga došao kao učitelj, jer nitko ne može činiti znamenja koja ti činiš, ako Bog nije s njim." Gospod Isus mu odgovori: "Trebate se nanovo roditi." (Ivan 3,2.3) Mnoštvu naroda koje ga je slušalo s njegovim učenicima rekao je: "Ako, dakle, tko želi ići za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi! Tko, naime, hoće sačuvati svoj život, izgubit će ga. A tko izgubi život svoj radi mene i Radosne vijesti, spasit će ga. Što, dakle, koristi čovjeku ako dobije cijeli svijet, a izgubi svoj život? Što li može dati čovjek kao otkupninu za svoj život? Tko se postidi mene i mojih riječi pred ovim preljubotvornim i grešnim naraštajem, toga će se i Sin Čovječji postidjeti kada dođe u slavi svog Oca sa svetim anđelima." (Marko 8,34-38)

Ivan Krstitelj je propovijedao pokajanje i nije bio popularan. Da bi ga se riješio, kralj Herod ga je bacio u tamnicu, a zatim i pogubio. On je pripremao put Gospodu Isusu, koji je također nastavio propovijedati pokajanje. Apostol Pavao je propovijedao poganima da čine djela dostojna pokajanja. Neki ljudi žale zbog grijeha što su ih počinili, ali to je samo jedan od elemenata pokajanja. Jedan dječak je nešto uzeo majci bez pitanja, i kad ga je majka primorala da prizna, on je priznao i plakao. Zašto je plakao? Nije plakao od žalosti što je to učinio, već što je morao priznati da je otkriven. Postoji sveta žalost, žalost kad se sagriješi protiv Boga. Kralj David u psalmima opisuje žalost zbog grijeha što ih je učinio i tako sagriješio Bogu. U Psalmu 51,5-7 čitamo: "Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom. Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom: pravedan ćeš biti kad progovoriš, bez prijekora kad presudiš. Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja." U Psalmu 38. opisuje žalost zbog grijeha: "Bezakonje ja svoje priznajem, i pun sam žalosti zbog grijeha svojega." U Bibliji ili Svetom pismu saznajemo o dubokom pokajanju kralja Davida, kad je postom, molitvom i suzama dobio oproštenje od Boga. Dobar primjer i za nas ako zbog nekog grijeha trebamo oproštenje od Boga. Bog vidi istinu sakrivenu u dubini našeg bića.

U Evanđelju po Luki 15. poglavlju nalazimo tri dirljive priče: o izgubljenoj ovci, izgubljenom novčiću i izgubljenom sinu. Ovca je odlutala iz stada i izgubila se, novčić je izgubljen u kući. Ovca se izgubila, što nije imala namjeru, novčić se izgubio zbog nečije nemarnosti, sin se izgubio zbog vlastite krivnje: bio je buntovnik, tražio je nasljedstvo da ga troši. Kad je ovca odlutala, i pastir je pošao za njom da je traži. Za izgubljenim novčićem je pretražena sva kuća. Za odlutalim sinom nitko nije pošao, jer je on odgovoran Bogu za svoje postupke. Da su ga i vratili kući, on se ne bi promijenio, ostao bi onaj isti. Vlastitom je voljom otišao od kuće, pa se vlastitom voljom trebao i vratiti kući. Dolazak kući je pokajanje, to je odgovor prosvijetljenog čovjeka na Božji poziv. Pokajanje znači iščupati iz srca ono čim ste okovani, ono što je učinilo pakao na zemlji od vašeg života. Postoji više grehova, ali jedan nadvladava, zarobljava, i kad taj grijeh ode, svi odlaze za njim. Pokajanje znači iščupati taj grijeh i reći Bogu: Radije ću umrijeti nego ponoviti taj grijeh.

Kad je izgubljeni sin sišao do dna, otvorile su mu se oči i shvatio je svoj grijeh. Duboko se pokajao i ponizio, bio je spreman biti jedan od slugu kod oca, a ne sin, jer je znao da to ne zaslužuje. Kad se pokajemo i odrečemo grijeha, naš nas Otac nebeski raširenih ruku prima i sve nam daje kao otac sinu. Pokajanje je nešto divno, za što je Gospod Isus rekao da se nebo raduje kad se grešnik kaje. Ljudi koji nemaju mira i radosti u svojem ispovijedanju vjere, moraju potražiti uzrok u sebi, moraju se potpuno predati Bogu. Treba staviti Boga na prvo mjesto i dati mu čast koja mu pripada, a on će dati mir i radost. Kraljevstvo Božje nije jelo i piće, nego pravednost i mir.

Cijenjeni čitatelji, muči li vas neki grijeh koji vas proganja i nemate mira, dođite k Bogu, priznajte što ste sagriješili i pokajte se. Dobri Bog će vam to oprostiti i dati vam mir i radost.