dr. Charles Stanley

Dr. Charles F. Stanley, osnivač službe »Dodir«, pokazuje gorljivu svijest o ljudskim potrebama time što nudi praktične biblijske istine za svakodnevni život. Oblikujući svoju službu prema Pavlovoj poslanici Efežanima, dr. Stanley vjeruje da:

»... život ne vrijedi ništa ako ga ne koristim za posao koji mi je dodijelio Gospodin Isus – posao naviještanja Dobre vijesti o Božjoj moćnoj dobroti i ljubavi« (Djela 20,24).

Dr. Stanley se prisjeća Božje potpore u teškim okolnostima nakon smrti njegova oca još u danima najranijeg djetinjstva. Kroz savjete i primjer svoje pobožne majke i djeda naučio je vjerovati i slušati Božju riječ. U četrnaestoj godini dr. Stanley je primio jasan poziv u službu propovijedanja, što ga je kasnije vodilo k diplomiranju na sveučilištu Richmond u Richmondu u Virginiji, te na Southwestern Theological Seminary u Fort Worthu u Texasu. Nakon toga je zaslužio magisterij i doktorat na Luther Rice Seminaryju u Atlanti. Uvijek praktičan, dr. Stanley često kaže: »Smatram da vam ne mogu iskreno reći kako vjerovati biblijskim istinama i kako primijeniti te istine da djeluju u vašem životu prije nego što dopustim Bogu da ih sprovodi u mom životu.«

Godine 1972. polusatni program praktičnoga biblijskog poučavanja dr. Stanleya emitiran je na lokalnoj televizijskoj stanici u gradu Atlanti. Već 1978. godine Christian Broadcasting Network je započela prenositi program putem svoga novog pothvata: mreže satelitskog odašiljanja kabelskim sustavom. Gledanost emisije je rasla od 16 000 gledatelja s područja Atlante do gledanosti širom zemlje u samo tjedan dana. Do 1982. godine služba »Dodir« je pravno osnovana i uključena u radio sindikat. Program »Dodir« je ušao na gotovo svako veće tržište u SAD-u tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća dosežući do više od milijun domaćinstava s porukom o Kristovoj dostatnosti za životne zahtjeve.

Poruke dr. Stanleyja dotiču se tema poput roditeljstva, financija, osobnih kriza, osjećaja i odnosa. Poučno učenje za osobni duhovni rast najviše se bavi molitvom, Božjim karakterom, zajedništvom s Duhom Svetim i osobom Isusa Krista. Dr. Stanley čvrsto vjeruje da je Biblija Božja nepogrešiva riječ, uvjerenje koje se snažno odražava u njegovu poučavanju.

Poznate organizacije i izdavačke kuće iskazale su čast dr. Stanleyu. Godine 1988. ušao je u dvoranu slavnih National Religious Broadcaster (NRB) zbog dosljedne vrsnosti njegovih emisija i zbog primjera vodstva na području kršćanske televizije i radija. Religious Heritage of America ga je 1989. godine prozvao pastoralnim radnikom godine što je nagrada kojom se pohvaljuje pastore koji nastoje judeokršćanska načela primijeniti na svakodnevni život SAD-a. Godine 1993. NRB je dodijelio programu »Dodir« nagradu za televizijsku produkciju godine, a 1999. godine nagradu za radijski program godine. 2004. godine izdavačka kuća Thomas Nelson Publishing odala je priznanje dr. Stanleyu za prodaju više od 3,5 milijuna primjeraka njegovih knjiga.

Dr. Stanley je autor više od 45 knjiga uključujući i nekoliko najbolje prodavanih (bestsellera).

Zajednička tema golemog broja pisama slušatelja programa »Dodir« jest koliko je Bog promijenio njihove živote kroz učenje dr. Stanleya. Svaki uspjeh koji je postignut kroz »Dodir« ili dr. Stanleya izravno se pripisuje Božjoj ruci. Dr. Stanley kaže: »Božja riječ i djelo Božje mijenjaju ljudske živote.«

Cilj dr. Charlesa Stanleya najbolje je izražen u misijskoj izjavi programa »Dodir«: pomagati ljudima diljem svijeta da rastu u odnosu s Isusom Kristom i jačati lokalne crkve. Želja dr. Stanleya je dovesti evanđelje što većem broju ljudi, izložiti ga što je jasnije moguće i što je brže moguće – sve na Božju slavu.


Autor: dr. Charles Stanley

Postoji vrijeme u našim životima kada moramo zamoliti Gospodina za vodstvo. Ponekad su neke situacije u našim životima ekstremno kritične i od životne važnosti. Želimo apsolutno biti sigurni da čujemo Božji glas, a ne nešto što mi mislimo, nešto što želimo samo za sebe ili nešto slično. Kako možemo znati kada čujemo Božji glas, a kada ne?

O tome želim govoriti u ovoj emisiji. Otvori svoju Bibliju u Mat.16. U tom 16. poglavlju postoji događaj s Isusom i Petrom, a koji je dobar primjer slušanja dva različita glasa ili barem prepoznavanja da postoje dva različita glasa. Mat16:13-17: '' 13Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: "Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?" 14Oni rekoše: "Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka." 15Kaže im: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" 16Šimun Petar prihvati i reče: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga." 17Nato Isus reče njemu: "Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima''. Nakon toga je Isus rekao da će izgraditi svoju crkvu na toj ispovijedi vjere, a to je činjenica da je Isus Mesija i Gospodin Isus Krist. Nakon toga je nastavio u Mat.16:21-23: ''21Otada poče Isus upućivati učenike kako treba poći u Jeruzalem, mnogo pretrpjeti od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, biti ubijen i treći dan uskrsnuti.

22Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: "Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!'' 23Isus se okrene i reče Petru: "Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!"

Ovaj zadnji dio rečenice je mjesto na kojem upadamo u nevolju, 'nije ti na pameti što je Božje, nego što je ljudsko'. Na pameti nam je ljudsko. Zbog toga, kada dođemo pred Boga i zapitamo ga za uputstva i božansko vodstvo u životnoj situaciji, lako nam je čuti ono što želimo čuti, umjesto onoga što Bog želi da čujemo. Pa kako onda da razlučimo sve te glasove, mišljenja, đavlov govor i ono što Bog govori?

Zapiši što ću reći tako da imaš barem nešto po čemu možeš odlučiti da li slušaš Boga. Da li doista čuješ Božji glas.

Prvo, kad Bog govori možeš biti siguran da će to biti u skladu s Božjom Riječi tj. sa Sv. Pismom. Bog nam NIKADA neće reći nešto što je u suprotnosti s njegovom Riječi. Svako malo netko mi kaže da je molio i evo što je Bog rekao. To je često nešto što je u potpunosti u suprotnosti s Biblijom da bih se najrađe nasmijao. S druge strane najradije bih zaplakao jer Bog nikada ne bi rekao da to učini. Bog ne može proturječiti sam sebi i svojoj Riječi. Biblija je živa, pisana riječ Božja. Zbog toga on nikada ne proturječi onome što je zapisano. Mat.16:21: ''21Otada poče Isus upućivati učenike kako treba poći u Jeruzalem, mnogo pretrpjeti od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, biti ubijen i treći dan uskrsnuti. 22Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: "Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!'' Primijeti što se dogodilo Petru. Odvukao je Isusa na stranu i rekao da nema šanse da mu se to dogodi. On mu to neće dopustiti. Pitanje je tko je bio u pravu, Petar ili Isus? Odnosno, da li Pismo kaže da će Mesija umrijeti ili doći u silnoj moći, u potpunosti poraziti Rim i uspostaviti zemaljsko kraljevstvo? Što kaže Pismo? Kad bismo imali više vremena okrenuli bismo Izaiju u 53. poglavlju gdje se opisuje dolazak Mesije u patnji, koji će biti ubijen, a naši grijesi položeni na njega. Dakle, Petar se trebao upitati slijedeće: Ovo što čujem mi se nikako ne sviđa, no što kaže SZ? Koje je svjedočanstvo Riječi? Da je samo malo razmislio, zaključio bi da mu se to ne sviđa, no tako piše u Pismu. Pažljivo poslušaj. Bog Otac nam nikada neće govoriti po Duhu Svetom da učinimo nešto protivno njegovoj Riječi.

Kako onda mogu znati da mi je Bog govorio? Ako njegova Riječ nikada ne ide protiv Pisma, kako ću znati da nije u suprotnosti ako tu Riječ ne poznam? Zato je veoma važno znati da ne možeš živjeti kršćanski život i ne možeš naći vodstvo u životu ako ne poznaješ Božju Riječ.

Pred nama je savršen primjer Petrovog nepoštivanja te istine. Petar je rekao da nema šanse da se to dogodi. Pa kako onda ostati mudar? Tako da ostanem u Riječi. Čitajući i slušajući što Bog govori. Kada čujem princip, zapišem ga i primjenjujem. Onda kada čujem pitanje da li je nešto od Boga ili ne, jedan od načina da se odgovori jest pitanje: Da li je to suprotno Pismu?

Druga stvar koju želim da zapišeš je ova. Ponekad će se Božja riječ sukobiti s ljudskim razumom. Pitaš se kako je to moguće? Pogledajmo u Mt.16:18: '' 18A ja tebi kažem: Ti si Petar i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.'' Isus je rekao Petru da je u pravu jer je on taj Mesija koji će sagraditi svoju Crkvu na Petrovom priznanju vjere. On je Krist, Sin Boga živoga. No, što nam kaže ljudski razum? Evo što: Ako je to Mesija, onda smo sigurni da će on slomiti rimsku vladavinu, postaviti kraljevstvo nebesko i ispuniti će se sva proročanstva SZ-a. To je ono što su Židovi očekivali, a Petar izrekao – Slava Bogu, mi ćemo to vidjeti kako se obistinjuje.

Isus je, nakon što je potvrdio da je on Mesija, rekao svojim učenicima da mora poći u Jeruzalem gdje će ga starješine, veliki svećenik i pismoznanci pogubiti, a trećeg će dana uskrsnuti. Petar se čudio kako to da će ga svjetina ubiti. Nema šanse. U Petrovom ljudskom umu to nije imalo smisla.

Sjeti se što je Bog rekao kroz Izaiju 55:8 – Moje misli nisu vaše misli i moji putovi nisu vaši putovi. Kada čujemo Božji glas, a tu ne mislim da ga doslovno čujemo, kako govori kroz svog Duha našem duhu, ono što nam govori suproti se našem ljudskom razmišljanju. Ti i ja ne bismo smjeli živjeti po razumu. To ne znači da nećemo upotrebljavati vlastite umove, već da će nam Bog ponekad reći nešto i dati neke smjernice u životu, a da se neće uklapati u obrazac. Ne može nas se staviti u kutiju. Ako hodamo u Duhu, nitko nas ne može ukalupiti.

Treća stvar koju želim da zapišeš je ova – kad slušamo i čujemo glas Božji i kada smo sigurni da je to njegov glas to će se sukobiti s našom tjelesnom prirodom. Svi mi imamo želje u životu i nema ništa lošeg u uživanju i zadovoljstvima. Bog sigurno nije dosadan Bog. Kršćanski život nije dosadan život, već je uzbudljiv. Kada hodamo u poslušnosti Bogu onda naš život postaje sve uzbudljiviji što smo stariji i što dulje hodimo s Bogom. Bog ne želi da njegovi ljudi hodaju s tužnim licima. On je prekrasan nebeski Otac koji želi najbolje za svoju djecu.

Kad dođemo pred Boga sa svojim posebnim željama lako nam je pomisliti da je to glas Božji, da nam to govori Bog, a uopće nije jer se odnosi samo na naše tijelo i naše želje. Evo kako je razmišljao Petar: On je Mesija, srušit će rimsko carstvo. Ako je on Mesija onda će podići kraljevstvo na zemlji, a ja ću kao pripadnik njegovih učenika, posebice unutarnjeg kruga s Jakovom i Ivanom sigurno biti na jako visokom položaju.

Petar je mislio da će biti Premijer nove vlade ili barem imati veliki utjecaj u svemu tome.

A sada taj Isus koje ga je slijedio govori o umiranju u rukama gnjevne rulje?  Odjednom je Petrova ambicija došla u opasnost. Petar je pomislio da to ne može biti od Boga.

Ponekad nam Bog nešto kaže i mi odgovorimo da ga želimo slušati, što god rekao, učinit ćemo, a onda Bog kaže: Evo, ovo učini, a mi pomislimo da nije moguće što čujemo. Ali on baš to hoće od nas. Zatim se počinjemo pravdati s Bogom. Ali on nam nikada neće reći nešto što zadovoljava tijelo. Nisam rekao da kao kršćani ne možemo biti sretni, veseli i uživati. Ali kada dođu trenuci za odluke to neće biti nešto će odgovarati našem tjelesnom biću koje je vično grijehu, a svi ga imamo u sebi. Zbog toga smo prijemljivi na kušnju i grijeh. Dakle, kad Bog progovori, to neće biti nešto što će zadovoljiti tijelo, već Duha Svetog u nama.

Broj četiri. Kad Bog progovori, bit ćemo sigurni da je progovorio jer će to izazvati našu vjeru. Poslušaj što se dogodilo Petru. Isus je rekao da ide u Jeruzalem i da će tamo mnogo propatiti od starješina i pismoznanaca. I ne samo to, već će i umrijeti. Zatim će biti pokopan i trećeg dana uskrsnuti. To je bio izazov za Petrovu vjeru. Isus im je rekao da je Mesija, da će ga pogubiti i da će uskrsnuti trećeg dana - pa što se tu događa – mislio je Petar. On to nije razumio jer se nije uklapalo u ljudsko razmišljanje. Rekavši mu što će se dogoditi, Isus je izazvao Petrovu vjeru. Petar mu je vjerovao, proveo je s njim tri godine, promatrao ga je, a sada mu Isus kaže da će umrijeti. Tu je bio izazov. Ako je Isus rekao da mora umrijeti, to mora da je ispravno. Ako je rekao da će uskrsnuti, moram mu vjerovati bez obzira kako to izgledalo i kako se ja osjećao.

Svima nama, kada Bog govori, govoriti će u suprotnostima s ljudskim razumom, no sukladno s Božjom Riječi. Bog će staviti našu vjeru na kušnju zbog Božje osnovne aktivnosti u našim životima, a to je – rast u vjeri. Ti i ja smo vrijedni za kraljevstvo Božje kada se radi o službi i služenju Boga na temelju naše vjere. Ako imamo malu vjeru, vjerovat ćemo Bogu za male stvari. Ako imamo veliku vjeru, vjerovat ćemo za velike stvari, ako imamo savršenu vjeru, vjerovat ćemo bilo što nam kaže.

Do tog trenutka u životu nećemo stići odmah, ali ćemo stići uskoro ako, ne dovodeći u pitanje, naučimo prihvaćati što Bog kaže u svojoj Riječi i krenemo dalje. Što duže živimo kršćanski život i što više vidimo Boga na djelu u našem životu to ćemo brže prijeći iz male vjere u savršenu vjeru. A to znači – ako je Bog rekao, onda je to tako. Kao da je već učinjeno. Što duže hodamo s njim, to smo mu poslušniji i što više razumijemo njegovu Riječ to se brže krećemo prema savršenoj vjeri u raznim okolnostima.

Vidimo kako se Petar muči s tom idejom smrti i uskrsnuća. Što se događa nakon toga? Bog će staviti našu vjeru na kušnju i ojačavati je kako raste. Test postaje sve teži. Da nam je Bog na početku našeg kršćanskog života rekao što će nas sve čekati na putu ojačavanja u Gospodinu, mislim da bismo mu rekli – Bože, uzmi me odmah kući, ja to ne mogu. No, Bog je toliko dobar da nam ne pokazuje odmah na početku kako će kušati moj život u budućnosti kad zna da su još godine ispred mene za ojačavanje vjere.

Poslušaj me pažljivo. Ne mislim da će se ove svari koje dijelim s tobom događati svaki dan u tvome životu. Ne. Govorim o onim odlukama za koje nisi siguran. Neke su stvar, kad Bog progovori, od njega i o tome ne moramo brinuti.

Govorim o onim trenucima kada nismo sigurni da li to Bog govori ili su to samo moje misli. Da li to ja želim, da li je to utjecaj drugih ljudi ili mi govori đavao, što je to? Mi bismo morali biti sigurni da smo čuli Boga.

Te odluke će nam na neki način izazvati vjeru. Tako Bog djeluje jer koristi svaku priliku da bi nam izgradio vjeru. Što više budemo vjerovali Bogu to će se on više proslaviti i biti uzdignut.

Naša nevjera rađa tugu u srcu Božjem. S druge strane, kada mu vjerujemo i potpuno se u njega pouzdajemo onda je Bog proslavljen i blagoslovljen. To je istinsko štovanje.

Broj pet. Često kada Bog govori traži hrabrost. Isus je rekao svojim učenicima i Petru da mora umrijeti i uskrsnuti. Nije rekao –evo ove se stvari još moraju dogoditi. Samo je rekao da će treći dan uskrsnuti. No, i prije no što je Isus išta mogao reći Petar ga je prekinuo i rekao da mu se to ne smije dogoditi. Da mu se to nikada neće dogoditi. To je bio veliki izazov za apostola Pavla da ima hrabrosti hodati kroz teške trenutke ispred njega. Pred njim je bio njegov učitelj kojega je ljubio svim srcem i bio mu predan. Razmišljao je – Moram nekako biti blizu i držati na oku starješine, velikog svećenika i pismoznance kao i sve ostale koji su uključeni u ubojstvo ovog čovjeka kojeg volim i kojemu sam povjerio svoju vječnost. Zbog njega sam ostavio svoje mreže i svoj posao i pošao za njim. A sada mi kaže da će umrijeti? Što će biti nakon toga, što da učinim, koji je slijedeći korak? To je bio ozbiljni izazov Petrovoj hrabrosti.

Dopusti mi da te upitam – Da li si mu spreman vjerovati? Imaš li hrabrosti slijediti ga premda ne znaš kamo, što će se dogoditi i kakve će biti okolnosti? Često mislim da nas Bog izaziva na donošenje odluka. Znamo da smo čuli njegov glas kada ono što zahtijeva od nas iziskuje hrabrost.

Otvorimo Jošuinu knjigu u prvom poglavlju. To je jedan od najljepših primjera u Bibliji, meni najdraži. Kada se nađem u teškoj situaciji vrlo brzo se okrećem Jošui 1. Samo da se prisjetimo, Mojsije je umro, Bog govori Jošui da preuzme njegovo mjesto, a on će ga povesti u vođenju Izraelaca preko Jordana u obećanu zemlju.

Siguran sam da kada je Jošua prvi puta čuo tu poruku, mora da je pomislio – Čekaj malo, Mojsije je bio tvoj odabrani sluga, a ako on nije mogao dovesti tvoj narod preko Jordana, kako ću ja to učiniti? Jošua je proveo 40 godina s njima u pustinji, vidio je sve njihove pobune, neposluhe, uspone i padove. Pogledajmo u Još.1:6-9. Poslušaj što Bog tri puta govori u tom odjeljku: '' 6Budi odvažan i hrabar jer ćeš ti uvesti narod ovaj da primi u baštinu zemlju za koju se zakleh ocima njihovim da ću im je dati. 7Samo budi odvažan i hrabar da sve učiniš vjerno prema naredbama koje ti je dao Mojsije, sluga moj. Ne skreći od toga ni desno ni lijevo da bi ti bilo sretno sve što poduzmeš. 8Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmišljaj o njoj danju i noću, kako bi vjerno držao sve što je u njoj napisano: samo ćeš tada biti sretan i uspjet ćeš u pothvatima. Nisam li ti zapovjedio: 9odvaži se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj."

Što je Bog učinio tri puta u ovom odjeljku? Ohrabrio je Jošuu govoreći mu da bude hrabar i odvažan. Što misliš, zašto mu je to Bog rekao? Zato jer je znao za teške situacije u kojima će se Jošua naći. Znao je da mora biti hrabar čovjek.

Često, Bog nam govori i zahtijeva od nas hrabrost. Kad te Bog izazove, a tvoja je prva reakcija strah, stani i razmisli. Koji je prirodan način na koji Bog govori i što čini u našem životu? On će se pozabaviti onim stvarima u kojima smo najslabiji. A ako smo uplašeni, on će nam progovoriti na način koji će nas izazvati i zahtijevati hrabrost. A isti onaj Bog koji zahtijeva hrabrost istu i daje.

Što Bog čini? Izaziva nas, stavlja u situacije i okolnosti ne bi li nas izgradio i preobratio strah u silnu hrabrost da postanemo vrijedni muškarci i žene Božje.