Đuro Samac, dipl. ing. i teolog


Živim u Zagrebu sa suprugom. Imamo dvoje djece i dvoje unučadi. Srednju školu završiosam u Zagrebu, a zatim i Fakultet prometnih znanosti. Radio sam u poduzeću sve do odlaska u mirovinu 1993. g. Obratio sam se 1974. g. u Baptističkoj crkvi u Zagrebu, a to potvrdio krštenjem 1975. g. S prvom generacijom studenata 1976. g. upisao sam teologiju na "Matiji Vlačiću Iliriku". Nakon nekoliko godina studija dolazi do prekida, a zatim sam diplomirao na Teološkom fakultetu u Osijeku (1. stupanj). Nakon upisa na studij aktivno sam se uključio u rad crkve u Zagrebu (propovijedanje, rad s mladima, kao predsjednik crkvenog odbora).

Tijekom rata radio sam s izbjeglicama koji su bili zbrinjavani preko naše crkve u Zagrebu. 1995. god., odmah nakon vojne akcije "Oluja", otišao sam sa suprugom u misiju na Baniju. Tamo smo proveli 13 godina i za to vrijeme osnovali dvije crkve, u Glini i Kozaperovici. Obje su danas članice Saveza. Također smo pokrenuli i dvije misijske stanice: Veliki Gradac i Ravno Rašće. Za to vrijeme kršteno je oko 80 članova. Pisao sam članke za Glas Evanđelja. Godine 2009. vratio sam se iz misije i uključio u rad Vala Evanđelja kao suradnik u radio emisijama. Želja mi je raditi za Gospoda dok mi daje snage i da sve što radim bude Njemu na slavu, a meni na spasenje, jer Njemu jedinom pripada hvala i slava za sve. AMEN


Kako i gdje možete nabaviti knjige?

Knjige autora Đure Samca "Evanđelje na djelu", "Samo vjera" i "Povratak Bogu" možete naručiti na:


Autor: Đuro Samac, dipl. ing. i teolog

"Jahvina je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive."

Psalam 24,1

Od davnina čovjek upire svoj pogled u nebo, promatra Sunce, Mjesec i zvijezde. Također, krećući se po Zemlji ne možemo ostati ravnodušni kad gledamo prirodne ljepote koje nas okružuju. Ljudi putuju u daleke zemlje da bi tamo vidjeli prirodne ljepote. Divimo se ljepoti cvijeća, zelenila, vodopadima, životinjama, pticama i da ne nabrajamo što sve nas okružuje, što u žurbi ovoga današnjeg načina života i ne primjećujemo. Kad pitamo ljude tko je sve to stvorio, obično je odgovor: "Priroda." Kad postavimo pitanje: A tko je stvorio prirodu? — oni koji ne vjeruju da je to Bog učinio, obično nemaju odgovor.

Na prvim stranicama Biblije nalazimo da je Bog stvorio nebo i sve što je na njemu, zemlju i sve što je na njoj, more i rijeke i sve što je u njima (Postanak 1,1-25). Zrak koji udišemo, voda koju pijemo i hrana koju dobivamo iz zemlje darovi su Stvoritelja koje nam daje svakodnevno. Bog je toliko milostiv da ove darove daje vjernima i nevjernima. Njegovo sunce obasjava dobre i zle ljude, žito raste i sazrijeva da bi imali kruha dobri i zli. U toj prirodi ptice cvrkuću veselo i nalaze sebi hranu bez muke i truda, a divlje životinje imaju sebi skloništa. Sve je Gospod, naš nebeski Otac, divno stvorio. On je Otac svih ljudi, a ne samo Abrahamovog naroda. Ljubav Boga Oca ne može se usporediti ni s muževljevom ljubavi, ni bratovljevom, ni prijateljevom, ni sinovljevom, ni gospodarovom.

Jedino je očinska ljubav prema djeci savršena ljubav — čista i nesebična. Otac učini za dijete ono što ne bi učinio ni za koga drugog. Djete je njegovo djelo, tijelo njegovog tijela, kost njegovih kostiju; jedan je njegov dio, koji je rastao uz njega iz dana u dan; prema tome je nastavak, usavršavanje i dopuna njegovog bića. Starac živi u mladiću; prošlost se ogleda u budućnosti; onaj koji je živio žrtvuje se za onoga koji treba živjeti; otac živi u djetetu, uživa u djetetu, u djetetu gleda sebe i ushićen je. Ponoson je gledajući to stvorenje koje se začelo u utrobi voljene žene, izabrane između svih žena, rodilo se iz božanske boli te žene. Stajalo ga je kasnije suza i znoja, gledao ga kako raste, slušao njegove prve riječi, pratio njegove prve nesigurne korake. Dok je pratio njegov rast, nastajala je jedna nova čovječja duša, jedino blago koje se ne može ničim nadoknaditi. Gledao je kako se na djetinjem licu ukazuju njegove crte i crte njegove žene i osjećao se sretnim. Dijete očekuje sve od oca, i dok je malo ima vjeru samo u oca i osjeća se sigurnim samo uz njega. Otac zna da mora živjeti za dijete, mučiti se za njega i raditi za njega. Očeva ljubav nema ni traga bratovljeve obveze i navike, prijateljevog računa i natjecanja, ljubavničke pohotljive žudnje, slugine lažne odanosti. Očeva ljubav je čista ljubav, jedina prava ljubav, ljubav u kojoj nema primjesa tuđih elemenata: to je sreća žrtvovanja za sreću drugoga.

Tu ideju o Bogu kao Ocu, koja je jedna od velikih novina što ih je Krist objavio, tu utješnu ideju da je Bog Otac i da nas voli kao što otac voli svoju djecu, a ne kao kakav gospodar svoje robove; i da on svojoj djeci daje potrebni kruh svaki dan i da radosno prima one koji su griješili, kada se vrate i svoju glavu spuste na njegove grudi; tu ideju koja zapečaćuje Stari i označava početak Novoga zavjeta, Isus je našao u prirodi. Kao Božji Sin, kao jedno s Ocem, On je bio uvijek svjestan toga očinstva koje su jedva nazirali najvidovitiji proroci; ali sada, kada sudjeluje u svim iskustvima čovječanstva, On vidi da se ono ogleda i skoro otkriva u svemiru, te će upotrijebiti najljepše slike iz prirode da bi ljudima uputio prvu od svojih radosnih poruka.

Gospod Isus je volio prirodu. Uzimajući slike iz prirode nastojao je ljudima ukazati na Stvoritelja koji je sve to stvorio. U prirodu odlazi grešnik koji se želi očistiti od grijeha, svetac koji se želi u tišini i osami moliti Bogu, pjesnik koji želi stvarati. Svi oni rado odlaze u brda, u hladovinu drveća, u blizinu žubora potoka, na livade koje nadaleko šire svoj ugodni miris, na visoke stijene koje obasjavaju sunčeve zrake. Isus je govorio jezikom prirode. On gotovo nikada ne upotrebljava učene riječi, kao ni teško razumljive misli i izraze. Njegove propovijedi imaju boju cvijeća, mirišu na livade i vrtove, a život im daju domaće životinje.

Gospod Isus je mnogo vremena provodio u prirodi, što sa svojim učenicima, što sam, odlazeći na samotna mjesta na molitvu. Hodajući Galilejom gledao je smokvu kako buja i sazrijeva ispod krupnog lišća, gledao je kako se suhi vinovi čokoti zaodijevaju zelenim listovima i mladicama i kako na njima vise zeleni i ljubičasti grozdovi na veliku radost vinogradarevu, gledao je kako gorušica, sa svojim mnogobrojnim grančicama, niče iz svoga skoro nevidljivog sjemena, slušao je noću laki šum trske kada je vjetar kraj rijeke povija, gledao je kako se u zemlju kao u grob baca pšenično zrno koje će uskrsnuti u obliku jedrog klasa, gledao je gustu zelenu travu i cvijeće koje danas raste i cvjeta, a sutradan se već u peć baca i sagorijeva. Gledao je dobre i zle životinje: zaljubljenu golubicu kako guče na krovu ili grani drveta, jastreba koji se strmoglavo spušta na svoj plijen, vrapce u zraku, koji ne mogu pasti ako to nije Božja volja, gavrane koji oštrim kljunom trgaju strvinu, brižnu kvočku koja okuplja piliće pod svoja krila kad im prijeti opasnost, lukavu lisicu koja napravi pustoš među živinom pa pobjegne u svoje skrovište, psa koji ispod gospodareva stola hvata mrvice i kosti što s njega padaju.

Rođen među pastirima da bi bio Pastir ljudima, gledao je i volio ovce, ovce koje traže zalutalo janje, stada koja pasu po šturim i suncem obasjanim obroncima, gorušično zrno koje se jedva vidi na dlanu i staru smokvu što svojim hladom zaklanja kuću siromaha, ptice nebeske koje niti siju niti žanju, ribe koje se u mreži blistaju kao srebro. Kada bi u večeri s južinom, koja prethodi nevremenu, podigao oči, vidio bi kako munja od istoka presjeca zrak sve do zapada. Gospod Isus nije samo promatrao i čitao šarenu knjigu prirode. On je znao da je Bog ljudima govorio preko anđela, praotaca, i proroka. Knjige koje opisuju povijest njegovog naroda On dobro poznaje u slovu i duhu, bolje nego stručnjaci i književnici, pa su ga stoga i farizeji i književnici toga doba s pravom zvali učiteljem.

Cijenjeni čitatetelji, pogledajte malo oko sebe i razmislite može li nešto nastati samo od sebe. Znamo da u prirodi vladaju prirodni zakoni; zapitajmo se mogu li postojati zakoni bez zakonodavca. Znanstvenici kažu da su otkrili to i to, znači otkrili su nešto što postoji, što je netko već davno stvorio. Tisuću godina prije Krista psalmist je napisao: "Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde što ih učvrsti." (Psalam 8,4) A za zemlju je psalmist napisao: "Jahvina je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive. On ga na morima utemelji i na rijekama učvrsti." (Psalam 24,1) Za životinje i ptice psalmist je vođen Duhom napisao: "Ta moje su sve životinje šumske, tisuće zvjeradi u gorama mojim. Znam sve ptice nebeske, moje je sve što se miče u poljima." (Psalam 50,10.11) Za dane, noći i godišnja doba psalmist je napisao: "Tvoj je dan i noć je tvoja, ti učvrsti mjesec i sunce; ti sazda sve granice zemlji, ti stvorio ljeto i zimu." (Psalam 74,16.17)

Ako vas je sve izneseno ponukalo na razmišljanje tko je stvorio sve što nas okružuje, što vidimo i što osjećamo, otvorite Bibliju ili Sveto pismo, tu najstariju i najčitaniju svetu knjigu koja je Riječ Božja upućena nama ljudima. Uz molitvu svemogućem Bogu saznat ćete u vjeri da je Bog po Isusu Kristu, Gospodu, sve stvorio.