dr. Charles Stanley

Dr. Charles F. Stanley, osnivač službe »Dodir«, pokazuje gorljivu svijest o ljudskim potrebama time što nudi praktične biblijske istine za svakodnevni život. Oblikujući svoju službu prema Pavlovoj poslanici Efežanima, dr. Stanley vjeruje da:

»... život ne vrijedi ništa ako ga ne koristim za posao koji mi je dodijelio Gospodin Isus – posao naviještanja Dobre vijesti o Božjoj moćnoj dobroti i ljubavi« (Djela 20,24).

Dr. Stanley se prisjeća Božje potpore u teškim okolnostima nakon smrti njegova oca još u danima najranijeg djetinjstva. Kroz savjete i primjer svoje pobožne majke i djeda naučio je vjerovati i slušati Božju riječ. U četrnaestoj godini dr. Stanley je primio jasan poziv u službu propovijedanja, što ga je kasnije vodilo k diplomiranju na sveučilištu Richmond u Richmondu u Virginiji, te na Southwestern Theological Seminary u Fort Worthu u Texasu. Nakon toga je zaslužio magisterij i doktorat na Luther Rice Seminaryju u Atlanti. Uvijek praktičan, dr. Stanley često kaže: »Smatram da vam ne mogu iskreno reći kako vjerovati biblijskim istinama i kako primijeniti te istine da djeluju u vašem životu prije nego što dopustim Bogu da ih sprovodi u mom životu.«

Godine 1972. polusatni program praktičnoga biblijskog poučavanja dr. Stanleya emitiran je na lokalnoj televizijskoj stanici u gradu Atlanti. Već 1978. godine Christian Broadcasting Network je započela prenositi program putem svoga novog pothvata: mreže satelitskog odašiljanja kabelskim sustavom. Gledanost emisije je rasla od 16 000 gledatelja s područja Atlante do gledanosti širom zemlje u samo tjedan dana. Do 1982. godine služba »Dodir« je pravno osnovana i uključena u radio sindikat. Program »Dodir« je ušao na gotovo svako veće tržište u SAD-u tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća dosežući do više od milijun domaćinstava s porukom o Kristovoj dostatnosti za životne zahtjeve.

Poruke dr. Stanleyja dotiču se tema poput roditeljstva, financija, osobnih kriza, osjećaja i odnosa. Poučno učenje za osobni duhovni rast najviše se bavi molitvom, Božjim karakterom, zajedništvom s Duhom Svetim i osobom Isusa Krista. Dr. Stanley čvrsto vjeruje da je Biblija Božja nepogrešiva riječ, uvjerenje koje se snažno odražava u njegovu poučavanju.

Poznate organizacije i izdavačke kuće iskazale su čast dr. Stanleyu. Godine 1988. ušao je u dvoranu slavnih National Religious Broadcaster (NRB) zbog dosljedne vrsnosti njegovih emisija i zbog primjera vodstva na području kršćanske televizije i radija. Religious Heritage of America ga je 1989. godine prozvao pastoralnim radnikom godine što je nagrada kojom se pohvaljuje pastore koji nastoje judeokršćanska načela primijeniti na svakodnevni život SAD-a. Godine 1993. NRB je dodijelio programu »Dodir« nagradu za televizijsku produkciju godine, a 1999. godine nagradu za radijski program godine. 2004. godine izdavačka kuća Thomas Nelson Publishing odala je priznanje dr. Stanleyu za prodaju više od 3,5 milijuna primjeraka njegovih knjiga.

Dr. Stanley je autor više od 45 knjiga uključujući i nekoliko najbolje prodavanih (bestsellera).

Zajednička tema golemog broja pisama slušatelja programa »Dodir« jest koliko je Bog promijenio njihove živote kroz učenje dr. Stanleya. Svaki uspjeh koji je postignut kroz »Dodir« ili dr. Stanleya izravno se pripisuje Božjoj ruci. Dr. Stanley kaže: »Božja riječ i djelo Božje mijenjaju ljudske živote.«

Cilj dr. Charlesa Stanleya najbolje je izražen u misijskoj izjavi programa »Dodir«: pomagati ljudima diljem svijeta da rastu u odnosu s Isusom Kristom i jačati lokalne crkve. Želja dr. Stanleya je dovesti evanđelje što većem broju ljudi, izložiti ga što je jasnije moguće i što je brže moguće – sve na Božju slavu.


Autor: dr. Charles Stanley

Otvorimo Rimljanima 8:29-39:


''29Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. 30Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi. 31Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? 32Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati? 33Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! 34Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas! 35Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? 36Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im k'o ovce za klanje. 37U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. 38Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, 39ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.''


Što mislimo kada kažemo da je poruka križa, ohrabrujuća poruka križa, da smo proslavljeni? Kako bismo razumjeli važan dio proslavljanja htio bih da pogledamo tri stvari i htio bih da ih zapišeš. Onda ćemo doći do druge točke, a to je lista od nekih 7 ili 8 točaka koje su veoma bitne za razumijevanje pojma proslavljanja. Pogledajmo ponovno 30. redak Rim.8 - 30Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi.

Htio bih da pogledamo neka područja, a kako bi ih mogao razumjeti moraš dobiti širu sliku. Prva stvar koju želim spomenuti je da Bog ima plan za čovječanstvo. Jedan od razloga što toliki ljudi čitaju Bibliju cijeli život, a nikako da je shvate ili da se pronađu u Božjem planu je taj što nemaju široku sliku. Božji plan započinje sa stvaranjem. Postoje 4 riječi koje bih ti htio spomenuti i bilo bi dobro da iz zapišeš. Evo prve liste – stvaranje, spasenje, obnavljanje i proslavljanje.

Pogledajmo sada podrobnije stvaranje. Kada je Bog stvorio svijet i čovječanstvo stvorio je čovjeka na svoju sliku. Tako da su Adam i Eva sličili Bogu. Bog je stvorio svijet iz dobre volje, nitko ga nije na to prisilio. Stvorio je zemlju u svojoj ljepoti i savršenosti. Na nju je položio čovjeka preko kojeg se Bog htio objaviti i pokazati svoju ljubav. Htio je izraziti ljubav i primiti ljubav čovjeka zauzvrat kao znak lojalnosti.

Nakon toga se dogodio grijeh koji je odvojio Boga i čovjeka. To je rezultiralo upražnjavanjem Božjeg otkupljujućeg plana. U Edenskom vrtu Bog je Adamu i Evi dao kože životinje da pokriju svoju golotinju što je značilo da se krv prolila, a to je bio početak prve lekcije o neophodnosti prolijevanja krvi kako bi čovjek ponovno došao u ispravan odnos s Ocem nakon grijeha. To je rezultiralo ispunjavanjem SZ proročanstava o dolasku Isusa Krista. Bio je to dio Božjeg plana spasenja. Vidiš, Božji prvotni plan je bio u tome da čovjek živi u savršenom vrtu i zajedništvu s Bogom ljubavi.

U svom predznanju, Bog je znao da će ga čovjek izdati i da će pasti u grijeh. Zato je i imao plan otkupljenja od vječnosti. Ali, većina ljudi ograničava spasenje samo na duše, što nije sasvim ispravno prema Božjoj Riječi. Bog želi spasiti i obnoviti svo stvorenje. To znači da i našu planetu čeka obnova. Mi smo usred Božjeg plana, a ne negdje u vakuumu, nego na ovoj zemlji. Spasenje od grijeha je srž šire obnove. Bog nas želi vidjeti obnovljene u cijelosti, obnovljene u obnovljenom svijetu. On želi da ga sasvim odražavamo i da njegova ljubav trijumfira u nama. On želi da mu se radujemo, da ga očekujemo. To ga najviše proslavlja. Njegov plan se nije promijenio. Stvoreni smo za njegovu slavu. Stvoreni smo da se raduje u nama.

Božji plan spasenja podrazumijeva i njegovu namjeru da nas proslavi. Vraćamo se na 30. redak - 30Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi.


Pavao ovo iznosi kao svršen događaj. Po njemu se to već dogodilo. Kako? Kada pogledamo u sebe i druge, vidimo mnogo toga, ali ne vidimo puno od nebeske slave. Što onda znači biti proslavljen? Rekli smo da nas je Bog svojim spasenjem opremio za život duhovne pobjede, već sada. U nama živi Sveti Duh. Živimo u potpunoj zaštiti i sigurnosti. Gospodin živi u nama i mi u njemu. Ali, Gospodin ne želi tek da budemo spašeni. Nije mu stalo samo da nam oprosti grijehe i otkupi nas. Čak ne želi da samo budemo dio njegove nebeske obitelji, kao što piše u Rimljanima. To nije njegov konačan cilj. Prvo, stvorio nas je na svoju sliku, sebi na slavu kako bismo ga slavili i hvalili. Naš život je trebao odražavati njegov život. Isus Krist je trebao prebivati u nama u svojoj sili i slavi.

Božja slava u nama je konačni Božji cilj. To je bilo od početka i to se ne mijenja. To će biti i kada se vrati, bilo to danas ili sutra. Nije ni važno kada će Gospodin doći. Važno je da uvijek živimo na njegovu slavu. Je li to slučaj i s nama? Vide li drugi Krista u nama? Ako ne, onda smo promašili svrhu svoga duhovnog života. Naša konačna svrha je Gospodnja slava. A što je sve uključeno u to, gledajući iz njegovog kuta?

Kako mi odražavamo njegovu slavu? Natuknuo bih nekoliko važnih stvari. Prvo: savršeni odnos s Gospodinom. Grijeh nas više neće mučiti. Imat ćemo savršen odnos s njim. Konačna proslavljenost podrazumijeva raskid s grijehom.

Drugo: Imat ćemo potpuno novu obitelj. Mi već sada pripadamo Kristovom tijelu. Ali, uskoro i to dolazi svom konačnom ispunjenju. Hoće li to biti kroz našu smrt, ili Kristov dolazak po crkvu –ne znamo– ali veliki i slavni kraj je blizu. Tada ćemo postati dio nove obitelji. To je nebesko tijelo vjernika, SZ svetaca, svih pravednika od Kalvarije pa do kraja povijesti. Biblija nam to kazuje. Postat ćemo dio ukupne Božje obitelji.

Treće: Postat ćemo stanovnicima novog okruženja. Evo kako to čitamo u Fil.3:20 - 20Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista. Slijedeća stvar koja je istina nalazi se u istom odlomku slijedećeg retka gdje se kaže da ćemo imati proslavljeno tijelo. Proslavljenost znači savršen položaj, novo građanstvo, nova obitelj i obnovljeno tijelo - 21snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu.


To proslavljanje uključuje novi položaj s Ocem, novo građanstvo, novo članstvo, novu obitelj i novo tijelo. Nova okolina zahtijevat će novo tijelo. Vrijeme i prostor više neće vladati nad nama. Imat ćemo tijelo kao uskrsli Gospodin, tijelo kojim je prošao kroz vrata. To je materijalno, posebno tijelo koje neće nikada biti bolesno, slabo, trošno ili staro.

Pismo nam kaže da Gospodin Isus Krist uskoro dolazi po svoje. Pratit će ga mnoštvo anđela i moćni zvuk trube. Prvo će svi koji su u njemu umrli tijelom uskrsnuti. Bit će suobličeni Kristovom tijelu, sasvim i zauvijek proslavljeni. To će se dogoditi i s nama koji ostanemo živi i dočekamo Isusa. Bit ćemo promijenjeni u trenu, u treptaju oka, kaže Božja Riječ. Prvo će mrtvi u Kristu uskrsnuti, a mi ćemo se izmijeniti. Bit ćemo proslavljeni. Naše će se tijelo promijeniti. Odgovarat će promijenjenom duhu. Tako ćemo biti spremni za novo društvo, novi poredak Božjeg Kraljevstva. Tijelo se jednostavno mora promijeniti.

U nama postoji potencijal neba koji će jednom biti sasvim oslobođen kroz proslavljenost. Bit ćemo oslobođeni od grijeha jednom zauvijek. Rim.8:21 kaže - 21Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje.


Ovdje doživljavamo kušnju i grijeh. Ali proslavljenost će nas sasvim osloboditi svakog zla i kušnje. Ništa nas više neće mučiti kada jednom budemo proslavljeni. Nebo će postati naša stvarnost. Živjet ćemo nebeski, sasvim lišeni svega ovozemaljskog. Uskrsnuće će nas sasvim izmijeniti.

Biblija kaže da ćemo prilikom proslavljenosti karakterom sasvim sličiti Isusu Kristu. 29. redak kaže - 29Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. Evo kako to kaže apostol Ivan, u svojoj 1. poslanici 3:2 - 2Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest. Mi sada rastemo u njemu sve do punine njegovog lika. On živi u nama i pokazuje svoju moć. Ali, o nama ovisi želimo li to ili ne. Mijenjamo se kada dajemo Duhu da živi Kristov život kroz nas. To ne znači da se mi ne trudimo svojim snagama prilagoditi se njemu. To je nemoguće. Isus je već u nama i hoće živjeti u punini svojim životom kroz nas. Na nama je da mu se predamo, da mu težimo svakodnevno. Ali, kada Gospodin dođe, promjena će postati potpuna. Tada će nas nazočnost Svemogućeg Boga sasvim izmijeniti u slavi neba. Biće to potpuna i konačna promjena proslavljenosti.

Evo što još to podrazumijeva. Čitamo 16. i 17. redak - 16Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; 17ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo. Isus nam je ovo osigurao u svojoj molitvi Ocu u Iv.17:22 - 22I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno.

Proslavljenje nam pored svega donosi i dio slave Božjeg Sina. Bogu nije dosta što nam je dao pravo nebeskog građanstva, novu porodicu i slavu neba. Njegova ljubav prema nama je neopisiva. On će učiniti sve što je naumio još u Edenskom vrtu. Otkupit će i obnovit svoje stvorenje do posljednjeg atoma. A vrhunac naše obnove biti će promjena u Kristov lik, naša dovršena sličnost Kristu.

To je svrha naše proslavljenosti. Možda ćeš reći: Pa, bilo bi lijepo da već sada imamo nešto od svega toga. Stvar je u tome da imamo. Isus Krist živi u nama silom svoga Duha. I kada nas bude zauvijek pozvao k sebi, naše tijelo će se trajno promijeniti. Naše stanje, ukupno stanje cijelog bića. Porodica u vječnosti kojoj ćemo pripadati savršena je obitelj. Sve će su u nama u trenutku usavršiti. Ovo o čemu čitamo u Rim.8 postat će vječna stvarnost. Proslavljenost će biti mjera svega. San će postati java bez kraja.

I još nešto bih volio istaknuti ovdje. To je poruka 32. retka - 32Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati? To je kraj onoga što je Bog započeo na križu s nama. Toliko nas je ljubio da nas je otkupio, oprostio nam, obnovio nas. Sve to se dogodilo kroz naše raspeće s Kristom na križu. I sve to vodi samo k našoj konačnoj proslavljenosti. Bog neće ostaviti ništa nedovršeno. Neće propustiti nikoga od svoje djece. Svaki će kršćanin biti proslavljen. Ako nas je otkupio, oprostio nam, obnovio nas – zar nas neće dovesti do kraja, do slave? Mi smo nova stvorenja u Kristu, zapečaćeni smo Svetim Duhom, osnaženi njegovom silom. Djeca smo Božja, prihvaćeni u njegovo Kraljevstvo, otkupljeni sa tržnice robova. Duh je taj koji nas mijenja već sada. Zato smo u Božjim očima već proslavljeni.

Ako je sve to tako, a jest; kako bi onda bilo tko od Božje djece mogao propasti? Nemoguće. Svemogući Bog bi trebao pogriješiti; sveznajući Bog bi trebao nešto zaboraviti kako bismo izgubili vječnu sigurnost u njemu. Ne, nemoguće je da Bog ne dovede do kraja one koje je već spasio, iskupio i obnovio.

Mi smo plodovi Kristove ljubavi. Svi koji smo u njega povjerovali kao u Spasitelja i Gospodina dobivamo vječnu sigurnost u Bogu. Zapečaćeni smo i imamo sve privilegije njegovih obećanja. Sigurni smo pod pečatom Duha, pod prolivenom krvi s Golgote. Svemogući nas vidi kao Kristove subaštinike koji jedva čekaju posljednji čin proslavljenosti. Taj dan je blizu. Naša konačna slava je tu, pred vratima. Ona je duhovno nasljedstvo svih vjernika.

Shvaćaš li ovu sigurnost? Ona je jaka koliko je jak i naš Gospodin. Samo ako on iznevjeri, iznevjerit će i njegov plan. A prije će sunce sutra nestati nego što će se to dogoditi. Evo i 35. retka - 35Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? Mnogo je jačih sila oko nas. Ali, ništa nije jače od Gospodina. Đavao nam ništa ne može bez Božjeg dopuštenja. Ništa nije jače od njegove ljubavi. Osjećamo li to u svom životu? Ako smo njegovi, onda je i naš svršetak njegov. Bog nas vodi od starta do cilja. Uskoro nas čeka slava neba. Pripadamo nebeskoj domovini. Ne treba nam viza za nebo. Mi smo počasni građani Božjeg Kraljevstva. U Božjim očima smo dovršeni. Istina, to ne znači da smo savršeni, ali u nama je potencijal koji ide k svome cilju. Bog nas je otkupio za vječnost i već proslavio za Kraljevstvo koje čeka na nas.

Dobro, reći ćeš, ali kako to povezati sa svakodnevicom? Vrlo lako. Odustanimo od sebe. Prestanimo se boriti u svojoj sili. Prihvatimo da je Gospodin već sve učinio za nas. Dozvolimo Isusu živjeti svoj život kroz nas. To je motiv našeg duhovnog napretka, a ne nedjeljna propovijed. On sam je razlog življenja za njega, kako bismo bili svjedoci njegove istine. To je zato što smo u njegovim očima već proslavljeni.

Možda ćeš reći: Pa, mnogi od onih koji me poznaju ne bi tako rekli za mene. Da, ali nitko osim Boga nije tvoj sudac. Razmislimo o ovome duboko u svome srcu. Naš život ovisi o onome što smo u njemu, a ne od našeg imena ili onoga što posjedujemo. U njegovim smo očima dovršeni, cijeli. Ništa ne može izmijeniti tu činjenicu.

Kad bi samo ova istina sjela u naša srca! Kršćani bi trebali biti najradosniji ljudi na svijetu. Trebali bi klicati Gospodinu, slaviti ga i pjevati dan i noć. Znamo li stvarno tko smo mi? Mi smo Kristovi sveti, stanovnici neba na putu za vječno odredište. Stalo nam je da povedemo sa sobom što više ljudi. Amen?

Pitanje: jesi li spašen? Ne želiš ići u crkvu, izlagati se riziku promjene. Sigurnije ti je sjediti kod kuće. Ali, tako varaš sam sebe. Bog te neće na silu mijenjati, neće te prisiljavati ni na što. Ali, silno mu je stalo spasiti nas, ljubiti, otkupiti, obnoviti. On želi biti tvoj Spasitelj, Gospodin, jedini Gospodar tvog života.

Što ti drugo preostaje? Sresti se s Gospodinom kao sucem i zauvijek biti odvojen od njega? Zar ne bi volio slavu neba? Znam, pokušali smo opisati neopisivo. Ali, istina je da nas čeka ili slava ili sud. Ne dozvolimo da nam ovaj svijet bude sve. Neka nam nebo bude domovina. Kršćane najbolje tek čeka. Zato, vjerujmo Božjim riječima. Vjerujmo da smo već proslavljeni. Tako će se Božja sila pokazati u nama i mi ćemo se nebeski ponašati u pobjedničkom duhovnom hodu.


Htio bih ohrabriti vas koji još niste dali srce Kristu. Ako imate cijeli svijet, a nemate Krista, nemate ništa. Ako imate Krista, možete sve dobiti, a ništa izgubiti. Ako ga propustite, izgubit ćete sve i ništa nećete dobiti.


Sve što je Isusu učinio na križu Kalvarije mi možemo iskusiti već sada! Čak i proslavljenost. Iako je to iskustvo budućnosti za nas, u Božjem umu to se već dogodilo!

Rim.8:17-17 kaže - 16Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; 17ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.

Rim.8:35-39: '' 35Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? 36Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje. 37U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. 38Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, 39ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.''


Whoops, looks like something went wrong.