dr. Josip Horak



DR. JOSIP HORAK (1912. – 1999.)

Dr. Josip Horak rodio se 24. svibnja 1912. u Derventi (Bosna i Hercegovina). Realnu gimnaziju završio je u Slavonskom Brodu, a Pravni fakultet na Univerzitetu u Beogradu 1939. Kako je zbog Drugoga svjetskog rata bio prekinut poslijediplomski studij u Beogradu, nastavio ga je kasnije u Zagrebu. Postigao je doktorat ekonomskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je 1956. obranio na Pravnom fakultetu disertaciju pod naslovom »Kreditiranje privrednih poduzeća u FNRJ«. Bio je zaposlen u svojstvu komercijalnog direktora, šefa privredno računskog sektora te ekonomskog savjetnika u poduzećima »Metan«, »Katran« i »Grafika« sve do umirovljenja. Zbog nepodobnosti tj. nečlanstva u Komunističkoj partiji i aktivne službe u crkvi nikada nije mogao profesionalno napredovati do položaja generalnog direktora, iako je bio za to kvalificiran. Pet godina radio je kao profesor Više škole za cestovni saobraćaj za kolegij »Organizacija i poslovanje poduzeća cestovnog saobraćaja«. Uz sve te obaveze vrlo se rano uključio u rad baptističkih zajednica u Jugoslaviji. I njegov je otac Većeslav Horak bio propovjednik u Beogradu sve do preseljenja u Čehoslovačku nakon Drugoga svjetskog rata. Josip je bio sekretar za omladinu Saveza baptističkih crkava Jugoslavije sve do početka Drugoga svjetskog rata, a neposredno nakon rata postaje propovjednikom Baptističke crkve Zagreb i tu službu obavlja do 1982. Za predsjednika Saveza baptističkih crkava Jugoslavije bio je izabran 1957. te ponovno biran na tu dužnost sve do 1986. kada se više nije htio kandidirati. Tada je bio izabran na skupštini Saveza za počasnog člana izvršnog odbora Saveza.

Od samog početka emitiranja Evanđelja preko radija na našim prostorima 1961. godine uključio se u pripremanje i snimanje radio emisija koje odašilje Trans World Radio i Evangeliumsrundfunk najprije preko kratkih valova. Snimio je preko 3000 emisija. Propovijedi odašiljane preko radija sabrane su i tiskane u tri knjige.

U Zagrebu je 1976. osnovan protestantski teološki fakultet »Matija Vlačić Ilirik«. Dr. Horak bio je njegov dekan sve do 1980., a nakon toga prodekan. Na tom fakultetu bio je odgovoran za katedru praktične teologije te predaje više kolegija iz toga područja kao i iz kršćanske sociologije. Na temu odnosa crkva-država i vjerske slobode napisao je mnogo članaka objavljenih u uglednim vjerskim časopisima kao što je »Journal of Church and State« sveučilišta Baylor u SAD-u. Za knjigu »Vjerske zajednice u Jugoslaviji« urednika Zlatka Frida u izdanju NIP-a »Binoza« u Zagrebu 1970. napisao je članak »Protestantizam i ekumenizam«. Za časopis »Savjest i sloboda« Centra za istraživanje Biblije, dokumentaciju i informacije, Zagreb 1982. napisao je članak »Baptistička crkva – njezin postanak, razvoj, učenje i uređenje, posebice u SFRJ«. U izdanju Duhovne Stvarnosti objavio je 1989. knjigu pod naslovom »Baptisti – povijest i načela vjerovanja«.

Pored rada i zaduženja u zemlji, dr. Horak je sudjelovao i na mnogim svjetskim skupovima baptista i evanđeoskih kršćana, pa je tako i 1985. na Svjetskom kongresu baptista u Los Angelesu bio izabran za jednog od potpredsjednika Svjetskog saveza za razdoblje od 1985. do 1990. Tako je postao članom Svjetskog saveza i Europske baptističke federacije. Na sveučilištu Baylor u Wacou, u Texasu, u dva je navrata održao predavanje, a bio je i član redakcije časopisa »Journal of Church and State«.

Dr. Horak je 1984. godine primio Plaketu kao najviše društveno priznanje SR Hrvatske, a 1987. godine Pohvalnicu Lige za mir republičke konferencije SSRN Hrvatske za rezultate postignute u akcijama za mir.


Autor: dr. Josip Horak

Luka 2,10-14

Zašto slavimo Božić? Zašto je Božić najradosniji dan? Zato što je prve Božićne noći objavljena poruka neba – kako to čitamo u Božićnom Evanđelju po Luki 2. poglavlju (10-14): Anđeo reče – pastirima na Betlehemskim poljanama – a to je upućeno i cijelom svijetu: "Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama."

I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: "Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir, među ljudima dobre volje!" Znak Božića bio je: kako to anđeo govori pastirima: "Naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama." Dakle: rodilo se jedno dijete. Rođenje djeteta radost je za roditelje. Možda je u Betlehemu tada bilo više djece rođene, ali u nekoj kući ili stanu.

Samo se Isus rodio u štalici, jer za njega nije bilo mjesta u svratištu. Dakle: žalosni znak prvoga Božića bio je da za nj nije bilo mjesta. Bilo je mjesta za drugu djecu, ali ne za Sina Božjeg. Bila je to tragedija prvog Božića – učinjena od strane ljudi. Međutim anđeo je naviještao veliku radost, zato jer se rodio Spasitelj svijeta! Politički vođe nisu imali mjesta za Isusa. Kralj Herod se bojao za svoje prijestolje. Zato je izdao naredbu da se u Betlehemu poubijaju svi dječaci do dvije godine. To je bila užasna tragedija za njihove roditelje. Ni vjerski vođe nisu htjeli prihvatiti Isusa, te su ga progonili cijeli Njegov život. Oni su se borili za svoj položaj u društvu, za svoje interese. Iako je Isus Krist došao spasiti čovječanstvo, ljudi nisu imali mjesta za Spasitelja.

Došao je svojim životom i smrću osigurati im vječni život ali ljudi su si radije izabrali smrt u grijehu. Došao je da donese "Svjetlost na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego li svjetlost, jer im djela bijahu zla." Dobro je to prikazao na svojoj slici jedan naš umjetnik, slikar naivac, prikazujući kako se nad štalicom nadvija sjena križa! Isusov život je bio od početka do kraja život žrtve za druge, a smrt na križu za spas čovječanstva. Dobro ga je opisao apostol Pavao u poslanici Filipljanima (2,6-8): "On, trajni lik Božji nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu." Starozavjetni prorok Izaija je prorekao (53,5) "..njegove nas rane iscijeliše."

Rođen je u štalici, mjestu žrtve. Evanđelist Luka je zapisao u Božićnom Evanđelju (2,7): " Marija "rodi sina svoga, prvorođenca, te ga povije u pelenice i položi u jasle, jer za njih nije bilo mjesta u svratištu." U grčkom izvorniku se za pelene upotrebljava izraz koji ukazuje na nešto što se razdere i otrgne.. Bilo je to od grubog platna, valjda rublja čime je bio položen u jasle, na grubu slamu. To je bio znak prvoga Božića! Spasitelj svijeta, Kralj kraljeva nije se rodio u nekoj palači, u velikom gradu, nego u jednom od najmanjih mjesta tadašnjeg Izraela, na najponižavajućemu mjestu, da bi tako omogućio pristup najprezrenijima ljudima tadašnjice – pastirima. Naime: Kada su kasnije došli mudraci, našli su Isusa već u jednoj kući u Betlehemu te mudraci, "nađoše ga s Marijom, majkom Njegovom, padnu ničice i poklone mu se."

Cijeli Kristov život bio je život za druge; Kroza nj se razlijevalo svjetlo božanske ljubavi čovječanstvu. Prorok Izaija opisao je u svom proročanstvu, 700 godina prije Kristova rođenja, da je znak Božića svjetlost i radost (9,1-2): "Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku: one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja; Ti si radost umnožio, uvećao veselje.."