dr. Josip Horak



DR. JOSIP HORAK (1912. – 1999.)

Dr. Josip Horak rodio se 24. svibnja 1912. u Derventi (Bosna i Hercegovina). Realnu gimnaziju završio je u Slavonskom Brodu, a Pravni fakultet na Univerzitetu u Beogradu 1939. Kako je zbog Drugoga svjetskog rata bio prekinut poslijediplomski studij u Beogradu, nastavio ga je kasnije u Zagrebu. Postigao je doktorat ekonomskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je 1956. obranio na Pravnom fakultetu disertaciju pod naslovom »Kreditiranje privrednih poduzeća u FNRJ«. Bio je zaposlen u svojstvu komercijalnog direktora, šefa privredno računskog sektora te ekonomskog savjetnika u poduzećima »Metan«, »Katran« i »Grafika« sve do umirovljenja. Zbog nepodobnosti tj. nečlanstva u Komunističkoj partiji i aktivne službe u crkvi nikada nije mogao profesionalno napredovati do položaja generalnog direktora, iako je bio za to kvalificiran. Pet godina radio je kao profesor Više škole za cestovni saobraćaj za kolegij »Organizacija i poslovanje poduzeća cestovnog saobraćaja«. Uz sve te obaveze vrlo se rano uključio u rad baptističkih zajednica u Jugoslaviji. I njegov je otac Većeslav Horak bio propovjednik u Beogradu sve do preseljenja u Čehoslovačku nakon Drugoga svjetskog rata. Josip je bio sekretar za omladinu Saveza baptističkih crkava Jugoslavije sve do početka Drugoga svjetskog rata, a neposredno nakon rata postaje propovjednikom Baptističke crkve Zagreb i tu službu obavlja do 1982. Za predsjednika Saveza baptističkih crkava Jugoslavije bio je izabran 1957. te ponovno biran na tu dužnost sve do 1986. kada se više nije htio kandidirati. Tada je bio izabran na skupštini Saveza za počasnog člana izvršnog odbora Saveza.

Od samog početka emitiranja Evanđelja preko radija na našim prostorima 1961. godine uključio se u pripremanje i snimanje radio emisija koje odašilje Trans World Radio i Evangeliumsrundfunk najprije preko kratkih valova. Snimio je preko 3000 emisija. Propovijedi odašiljane preko radija sabrane su i tiskane u tri knjige.

U Zagrebu je 1976. osnovan protestantski teološki fakultet »Matija Vlačić Ilirik«. Dr. Horak bio je njegov dekan sve do 1980., a nakon toga prodekan. Na tom fakultetu bio je odgovoran za katedru praktične teologije te predaje više kolegija iz toga područja kao i iz kršćanske sociologije. Na temu odnosa crkva-država i vjerske slobode napisao je mnogo članaka objavljenih u uglednim vjerskim časopisima kao što je »Journal of Church and State« sveučilišta Baylor u SAD-u. Za knjigu »Vjerske zajednice u Jugoslaviji« urednika Zlatka Frida u izdanju NIP-a »Binoza« u Zagrebu 1970. napisao je članak »Protestantizam i ekumenizam«. Za časopis »Savjest i sloboda« Centra za istraživanje Biblije, dokumentaciju i informacije, Zagreb 1982. napisao je članak »Baptistička crkva – njezin postanak, razvoj, učenje i uređenje, posebice u SFRJ«. U izdanju Duhovne Stvarnosti objavio je 1989. knjigu pod naslovom »Baptisti – povijest i načela vjerovanja«.

Pored rada i zaduženja u zemlji, dr. Horak je sudjelovao i na mnogim svjetskim skupovima baptista i evanđeoskih kršćana, pa je tako i 1985. na Svjetskom kongresu baptista u Los Angelesu bio izabran za jednog od potpredsjednika Svjetskog saveza za razdoblje od 1985. do 1990. Tako je postao članom Svjetskog saveza i Europske baptističke federacije. Na sveučilištu Baylor u Wacou, u Texasu, u dva je navrata održao predavanje, a bio je i član redakcije časopisa »Journal of Church and State«.

Dr. Horak je 1984. godine primio Plaketu kao najviše društveno priznanje SR Hrvatske, a 1987. godine Pohvalnicu Lige za mir republičke konferencije SSRN Hrvatske za rezultate postignute u akcijama za mir.


Autor: dr. Josip Horak

Lk. 2,8-20

Najljepši opis Kristovoga rođenja nalazimo u Evanđelju po Luki u 2. poglavlju. To je i najopsežniji opis prvoga Božića, jer je evanđelist Luka prije pisanja sigurno razgovarao s Isusovom majkom Marijom, te saznao mnoge detalje. Poslušajmo dio toga divnog Božićnog Evanđelja u Luki 2. poglavlju od 8. do 20 retka: "A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim nebom su čuvali noćnu stražu kod svojih stada. Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. No anđeo im reče: "Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist Gospodin! I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama." I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: "Slava na visinama Bogu a na zemlji mir među ljudima dobre volje.""Čim anđeli otiđoše od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge: "Hajdemo dakle do Betlehema!

Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin." I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili su se tome što su im pripovjedali pastiri. Marija u sebi i pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno." Pročitali smo ovaj odjeljak iz Božićnog Evanđelja da bismo se podsjetili na svjedoke svih događaja prvoga Božića. Skoro u svakom retku spominju se pastiri. Bili su pored svetog djeteta, Marije i Josipa, kao jedini ljudi na zemlji koji su sudjelovali u slavlju neba prigodom rođenja Spasitelja svijeta. Bog se objavio ljudima - pastirima, nikako slučajno, jer kod Boga nema slučaja, nego zato što je Bog vidio čežnje njihova srca. Bili su to najodbačeniji od ljudi, ali prvi u očima Božjim.

Prema Talmudu, zbirci židovskih propisa, pastirima je bilo zabranjeno pojavljivati se svjedocima na sudu, jer se nisu držali starozavjetnoga Zakona o suboti: dan i noć su morali biti kod svojega stada. Po nekim uputama nije trebalo pomagati poganima ni pastirima! A čuvanje ovaca, po danu, povjeravalo se obično najmlađemu djetetu u obitelji. Poznat je događaj u Starom zavjetu iz 16. poglavlja I knjige o Samuelu, gdje se govori kako je Bog poslao proroka Samuela u Betlehem "Jišaju", da pomaže jednog od njegovih sinova za izraelskog kralja. (1) Tada Bog reče Samuelu (7): "Ne gledaj na njegovu vanjštinu, ni na njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovjek. Čovjek gleda na oči, a Bog gleda što je u srcu." (10) "Tako Jišaj dovede sedam svojih sinova pred Samuela, ali Samuel reče Jišaju: "Gospod nije izabrao nijednoga od ovih. Potom zapita Jišaja: "Jesu li to svi tvoji sinovi?"

A on odgovori: "Ostao je još najmlađi, on je na paši sa stadom." Tada Samuel reče Jišaju: "Pošalji po njega..." i (13) "Samuel uze rog s uljem, i pomaza ga usred njegove braće. Kod Isusovog rođenja Bog je mogao upotrijebiti samo one ljude koji su mu željeli biti na raspolaganju, baš onda kad ih je On trebao, čak i onda kad su mnogi u Betlehemu radije jeli i pili u gostionici, ili pak spavali. Gospod treba u svojoj službi vjerne suradnike koji su spremni služiti onda i ondje gdje ih On treba, a ne možda kada i gdje oni to žele. Sjećam se razgovora s nekim pastirima ovaca, pečalbarima, koji su se za zimskih mjeseci spuštali iz bosanskih u slavonske ravnice. Kad smo ih pitali, gdje provode noći, a bilo je tada vrlo hladno, odgovorili su: "vazda u njima" tj. uvijek spavaju između ovaca: u njima, na otvorenom polju. I u Palestini, čak i ljeti, noći su hladne, te je tamo velika razlika temperature između dana i noći.

Dakle; biti pastirom iziskuje mnogo napora i muke, danju i noću, kada treba čuvati noćnu stražu oko stada. Zanimljivo je da Bog zove ljude marljive, zaposlene. On ne skuplja neradnike u svojoj službi! Pozvao je Mojsija koji je pasao ovce svoga tasta, po pustari Horeba, brda Božjega." (Izl. 3,1). Pozvao je Gideona, koji je " vrhao pšenicu na tijesku" (Suci 6,11). Isus je pozvao Mateja od stola u carinarnici, a Petra i druge od mreža kad su lovili ribe. Bog skuplja za svoje suradnike samo one koji su spremni reći: "Evo me!" Apostol Pavao je napisao Korinćanima (1,26-28): "Ta gledajte, braćo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih. Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake, i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog i ono što nije, da unište ono što jest..."

Prve Božićne noći čitamo da anđeo Gospodnji pristupi pastirima i slava ih Gospodnja obasja! Samo njima je od anđela naviještena radosna vijest o rođenju Spasitelja i "mir ljudima dobre volje odnosno miljenicima Njegovim!" Samo oni su mogli čuti anđeosku pjesmu nebeskoga zbora! I tako prezreni od svijeta – pastiri – imali su čast da prvi pozdrave Spasitelja svijeta, Sina Božjeg, jer su odlučili: "Hajdemo do Betlehema!" Samo oni, zajedno s Marijom i Josipom, mogli su uživati velikoj Božićnoj radosti! I tako se siromašni pastiri vratiše "slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno."