dr. Josip Horak



DR. JOSIP HORAK (1912. – 1999.)

Dr. Josip Horak rodio se 24. svibnja 1912. u Derventi (Bosna i Hercegovina). Realnu gimnaziju završio je u Slavonskom Brodu, a Pravni fakultet na Univerzitetu u Beogradu 1939. Kako je zbog Drugoga svjetskog rata bio prekinut poslijediplomski studij u Beogradu, nastavio ga je kasnije u Zagrebu. Postigao je doktorat ekonomskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je 1956. obranio na Pravnom fakultetu disertaciju pod naslovom »Kreditiranje privrednih poduzeća u FNRJ«. Bio je zaposlen u svojstvu komercijalnog direktora, šefa privredno računskog sektora te ekonomskog savjetnika u poduzećima »Metan«, »Katran« i »Grafika« sve do umirovljenja. Zbog nepodobnosti tj. nečlanstva u Komunističkoj partiji i aktivne službe u crkvi nikada nije mogao profesionalno napredovati do položaja generalnog direktora, iako je bio za to kvalificiran. Pet godina radio je kao profesor Više škole za cestovni saobraćaj za kolegij »Organizacija i poslovanje poduzeća cestovnog saobraćaja«. Uz sve te obaveze vrlo se rano uključio u rad baptističkih zajednica u Jugoslaviji. I njegov je otac Većeslav Horak bio propovjednik u Beogradu sve do preseljenja u Čehoslovačku nakon Drugoga svjetskog rata. Josip je bio sekretar za omladinu Saveza baptističkih crkava Jugoslavije sve do početka Drugoga svjetskog rata, a neposredno nakon rata postaje propovjednikom Baptističke crkve Zagreb i tu službu obavlja do 1982. Za predsjednika Saveza baptističkih crkava Jugoslavije bio je izabran 1957. te ponovno biran na tu dužnost sve do 1986. kada se više nije htio kandidirati. Tada je bio izabran na skupštini Saveza za počasnog člana izvršnog odbora Saveza.

Od samog početka emitiranja Evanđelja preko radija na našim prostorima 1961. godine uključio se u pripremanje i snimanje radio emisija koje odašilje Trans World Radio i Evangeliumsrundfunk najprije preko kratkih valova. Snimio je preko 3000 emisija. Propovijedi odašiljane preko radija sabrane su i tiskane u tri knjige.

U Zagrebu je 1976. osnovan protestantski teološki fakultet »Matija Vlačić Ilirik«. Dr. Horak bio je njegov dekan sve do 1980., a nakon toga prodekan. Na tom fakultetu bio je odgovoran za katedru praktične teologije te predaje više kolegija iz toga područja kao i iz kršćanske sociologije. Na temu odnosa crkva-država i vjerske slobode napisao je mnogo članaka objavljenih u uglednim vjerskim časopisima kao što je »Journal of Church and State« sveučilišta Baylor u SAD-u. Za knjigu »Vjerske zajednice u Jugoslaviji« urednika Zlatka Frida u izdanju NIP-a »Binoza« u Zagrebu 1970. napisao je članak »Protestantizam i ekumenizam«. Za časopis »Savjest i sloboda« Centra za istraživanje Biblije, dokumentaciju i informacije, Zagreb 1982. napisao je članak »Baptistička crkva – njezin postanak, razvoj, učenje i uređenje, posebice u SFRJ«. U izdanju Duhovne Stvarnosti objavio je 1989. knjigu pod naslovom »Baptisti – povijest i načela vjerovanja«.

Pored rada i zaduženja u zemlji, dr. Horak je sudjelovao i na mnogim svjetskim skupovima baptista i evanđeoskih kršćana, pa je tako i 1985. na Svjetskom kongresu baptista u Los Angelesu bio izabran za jednog od potpredsjednika Svjetskog saveza za razdoblje od 1985. do 1990. Tako je postao članom Svjetskog saveza i Europske baptističke federacije. Na sveučilištu Baylor u Wacou, u Texasu, u dva je navrata održao predavanje, a bio je i član redakcije časopisa »Journal of Church and State«.

Dr. Horak je 1984. godine primio Plaketu kao najviše društveno priznanje SR Hrvatske, a 1987. godine Pohvalnicu Lige za mir republičke konferencije SSRN Hrvatske za rezultate postignute u akcijama za mir.


Autor: dr. Josip Horak

Veoma su utješne riječi 84. psalma u 6. retku: "Blažen komu je pomoć u Tebi, dok se sprema na svete putove!" te zaključne riječi tog psalma (13): "Gospod nad Vojskama, blago onom što se u Te uzda." S pomoću Božjom osvrnut ćemo se samo na neke stihove ili retke toga psalma. Tako 6. redak glasi u starom prijevodu: " "Blago onima kojima je sila u Tebi i kojima su u srcu putovi Tvoji!"

U prijevodu Septuaginte stoji: "... kojima su u srcu putovi prema gore!" a u engleskom prijevodu čitamo: "... u čijem su srcu putovi gore k Sionu!"tj. k Božjoj svetinji! Prema tome ne mogu biti nikako blagoslovljeni oni ljudi čiji putovi vode dolje, sve dalje od Boga! Put u Božju svetinju jest put službe Bogu – put gore! Kod svakoga puta važan je konačni cilj. Međutim nije nikako Božji princip da cilj opravdava sredstvo, što su izmislili samo ljudi.

Uzvišenom cilju vodi samo uzvišen put a to je put žrtve, samoodricanja, trpljenja – služba Bogu! Spasitelj je upozorio da postoje samo dva puta: jedan koji je tijesan ali vodi u život i "malo ih je koji ga nalaze." Jedna naša duhovna pjesma kaže: "...Mada je preuzak i strm put taj, ipak sam siguran vodi me u raj!". To je put vjere i sigurnosti, jer se temelji na potpunom pouzdanju u silu Božju, te je upravljen gore, k nebu! Nasuprot ovom, Božjem putu, postoji – rekao je Isus: "prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu." To je put, koji vodi dolje, sve dublje i dublje – u provaliju, u propast.

To je put nevjere u nevidljivoga Boga, a vjerovanja samo u ovaj vidljivi svijet, za koji ljudi žive. Njime je lako ići, jer vodi nizbrdo. Većina ljudi njime idu – nitko ih na to ne tjera! – idu sami. To je i put oportunizma, prilagođavanja ovome svijetu, koji uči: zašto se mučiti, zašto trpjeti vjerujući u nešto što se ne vidi – prema tome to i ne postoji, - zaključuju oni. Ići širokim putem znači silaziti dolje. Isusu na križu rugači su govorili: "Siđi s križa..!" kao da su govorili: "Zašto se mučiš za spas čovječanstva? Nema smisla!" Međutim je nebeski Učitelj učio drukčije (Mt 16,24): "Hoće li tko za mnom ići, neka se odrekne sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom."

Nasuprot puta nevjere i sebičnosti i i oportunizma sa zlom i grijehom, Krist govori da samo kroz Njega – jer je On "Put i istina i život" – može se ući u Kraljevstvo nebesko! A to iziskuje potpuno predanje Njemu cijelim svojim bićem: duhom, dušom i tijelom. To je shvatio starozavjetni psalmist te na početku 84. psalma kliče: "Duša mi gine i čezne za dvorima Gospodnjim. Srce moje i moje tijelo kliču Bogu živomu." Kada čovjek čezne za Božjom blizinom – uslišat će mu se njegove molitve kao što to vidimo u 86. psalmu psalmista Davida, kada čitamo (2): "Čuvaj dušu moju, jer sam posvećen Tebi; spasi slugu svoga koji se uzda u Te." (4-8): "Razveseli dušu sluge svoga, jer k Tebi, Gospode, dušu uzdižem.

Jer Ti si, Gospode, dobar i rado praštaš, pun si ljubavi prema svima koji Te zazivaju. Slušaj, Gospode, molitvu moju, i pazi na glas vapaja mog. U dan tjeskobe vapijem k Tebi, jer ćeš me uslišati..." (11,12): "Uči me, Gospode, svojemu putu da hodim vjeran Tebi, usmjeri srce moje da se boji imena Tvojega. Hvalit ću Te, Gospode, Bože moj, svim srcem svojim slavit ću ime Tvoje dovijeka!"