dr. sc. Josip Mikulić



Josip Mikulić, dr. sc., dobro je poznat kao publicist kršćanske literature i evangelizator (autor je knjiga »Moj bližnji«, »Susret s Isusom«, »Živjeti s Isusom«, »Uskrsnuti s Isusom«). Preveo je i organizirao tisak većeg broja knjiga poznatih kršćanskih autora kao što su: T. Epp: »Tijelo i duh u sukobu«, T. Epp: »Test života«, T. Epp: »Ljubav je odgovor« – ta je knjiga podijeljena u 100 000 primjeraka i pet izdanja prognanicima za vrijeme rata u Hrvatskoj; Oswald Smith: »Spasenje Božje«, Peter Deyneka: »Mnogo molitve mnogo sile«.

Josip Mikulić je bio potpredsjednik Saveza baptista Jugoslavije, sekretar Saveza baptista Hrvatske, starješina Baptističke crkve Zagreb i dr.

Kako i gdje možete nabaviti knjige dr. sc. Josipa Mikulića "Moj bližnji", "Susret s Isusom", "Živjeti s Isusom", "Uskrsnuti s Isusom" i "Božja ljubav je odgovor"?

Knjige šaljemo pouzećem nakon narudžbe putem elektronske pošte autora:

E-mail: josip.mikulic4@zg.t-com.hr



Autor: dr. sc. Josip Mikulić

Zar nije težnja svakoga čovjeka da živi svoj život u punini. Jedino istinska ljubav će ispuniti sadržaj života dubokim  doživljajem punine i zadovoljstva. Toliko je toga u životima ljudi što opterećuje, uznemiruje i čini doživljaj beznadnosti i praznine.

Kako god se čovjek sam trudio i koprcao u realnosti svakodnevnog proživljavanja svih traganja za ispunjenim životom radosti, sreće i zadovoljstva, kao da se uvijek nađe u paukovoj mreži besciljnosti i nezadovoljstva. Već smo se zamorili od bezuspješnog traganja prave sreće i doživljaja da smo izišli iz tog vrtloga i nošenja struje mutne rijeke neuspjeha.

Živimo u vremenu promijenjenih vrijednosti u kojem se čovjek osjeća da su izgubljene sve ideologije i postavlja si pitanje kako ispuniti pravi smisao života dok mu čežnja za nekim neuhvatljivim ciljem odnosi osjećaj sigurnosti i smisla.

Riječi o ljubavi prema Bogu i bližnjemu sve se više doživljavaju kao neke fraze, što ih ljudi upotrijebe kao neki izlaz iz nemogućnosti obrazloženja stvarnoga stanja. Ljudi su se zamorili od istih poticaja u savjesti ili opomenama, ali kao da se ponovo i ponovo zateknu u plivanju mutnom vodom rijeke života tragajući za bistrinom što se nalazi jedino na izvoru.

Traganje za istinskim smislom života

Što je to za čim čovjek čezne i zamišlja kako bi uhvatio tu pravu nit sigurnosti za sadašnjost i budućnost svoga života?

Neko je rekao: „pazi na svoje misli, jer će postati riječi, pazi na svoje riječi jer će postati djela, pazi na svoja djela jer će postati navika, pazi na svoje navike jer će postati tvoj karakter".
Psalmista u Bibliji ili Svetome Pismu navodi:

"Moje ti riječi omiljele i razmišljanje srca moga pred licem tvojim.
Jahve, hridi moja, otkupitelju moj!" (Psalam 19,15)

Robert Browning je rekao, "Misao je duša čina."

Emerson je rekao, "Misao je sjedište djelovanja. Predak svake akcije je misao."

Ako je Bog jednom uništio svijet zbog neprestanih zlih misli, nije li razložno vjerovati da sav grijeh, požuda, i bezobzirnost koji su rašireni danas, ne žaloste danas Božje srce isto kao što su činili toga dana u prošlosti?

Mnogi ljudi sanjaju grijeh, zamišljaju grijeh i kada im prilika dopusti - upuštaju se u grijeh. Sve što im nedostaje je samo prigoda za grijeh. Tako, u očima Božjim, grijesi započinju grešnim razmišljanjem.

Ti, koji si došao Kristu radi čistog srca, čuvaj se od sramotnih slika i senzualnosti kojima sotona treperi na zaslonima tvoje mašte. Pažljivo odaberi knjigu koju ćeš pročitati, razlučeno odaberi vrstu zabave kojoj ćeš prisustvovati, način i s kim ćeš se družiti, vrstu okruženja za sebe. Ti ne bi trebao više dozvoliti grešnim imaginacijama da akumuliraju tvoje misli i dušu kao što ne bi ni u svojoj dnevnoj sobi sakupljao smeće.

Billy Graham se molio: „Ja neprestano trebam čišćenje mojih misli Tvojom pročišćavajućom Silom Duha Svetog, Svemogući Bože!"

Pod pritiskom stalnih promjena čovjek bi htio saznati što je to što se nikada ne mijenja kada se sve oko njega mijenja. Sve se doživljava kao apstraktna riječ, dok ne poprimi konkretan oblik u praktičnom svakodnevnom životu pojedinog čovjeka. Ali kako to ostvariti? Kako uobličiti to apstraktno nevidljivo u stvarno, vidljivo, proživljeno?

Istinska ljubav

G.W.F.Hegel je rekao: „ Ljubav je svijest o mojem jedinstvu s nekim drugim, tako da za sebe nisam izoliran, već svoju samosvijest stičem jedino napuštanjem svoga postojanja za sebe."

Ljubav je tajna što usrećuje. Tajna beskrajne veličine i širine i skrovitosti.

Tajna ljubavi nosi život i vječnost čovjeka. Važno je prodrijeti u tajnu ljubavi. Odlučujuće je predati se tajni ljubavi. Nigdje nema toliko jasnoće i svjetla  koliko u tajni ljubavi. Nigdje nije put tako siguran kao kroz tajnu ljubavi.

Čovjek je čežnja za beskonačnom ljubavi što nam se usađuje kao dar.

Augustin je rekao: „ Bože, za sebe si nas stvorio, i srce će naše nemirno uokolo lutati sve dok u Tebi ne nađe mir."

Najprije ćemo sagledati kako Božja riječ, Biblija, opisuje »ljubav«,  . »Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traži svoje, ne razdražuje se, zaboravlja i prašta zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nigda ne prestaje« (1. Korinćanima 13,4-8a).

Ovo je Božji opis ljubavi. Takav je on, a kršćani trebaju to učiniti svojim ciljem, (premda su uvijek u procesu postajanja takvima). Najveći izraz Božje ljubavi saopćen nam je u Ivanu 3,16 i Rimljanima 5,8.

„Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj (Isusa Krista) vjeruje, već da ima život vječni." „Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas." Iz ovih stihova možemo vidjeti kako je Božja najveća želja da mu se mi pridružimo u njegovu vječnom domu, na nebu. On je to omogućio tako što je platio kaznu za naše grijehe. On nas voli zato što je to odlučio činom svoje volje. „Srce mi je uznemireno, uzavrela mi sva utroba [milosrđem prema vama]" (Hošea 11,8b; prošireni prijevod). Ljubav oprašta. „Ako priznajemo svoje grijehe (poimence), vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti" (1. Ivan 1,9).

Sveto Pismo upućuje sljedbenike istinske ljubavi kako da u svome životu ostvaruju tu ljubav:

„ Neka vaša ljubav bude bez pretvaranja! Mrzite zlo, prianjajte uz dobro!

Ljubite srdačno jedan drugoga bratskom ljubavi! U davanju časti prednjačite jedan drugome! U revnosti budite neumorni! Budite gorljivi Duhom! Gospodinu služite! Nadom se veselite, u nevolji budite strpljivi, u molitvi ustrajni! Pritječite u pomoć svetima u potrebama! Gostoljubivost revno njegujte!" (Rimlj.12:9-13)

Ljubav je srž svih zapovijedi. „ Nikomu ništa ne budite dužni, osim da ljubite jedan drugoga, jer tko ljubi bližnjega, ispunio je Zakon. U istinu: Ne učini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! I ako ima koja druga zapovijed – sadržana je u ovoj riječi: „ Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!" Ljubav ne čini bližnjemu zla.- Dakle: Ljubav je ispunjeni Zakon."

(Rimlj.13:8-10)

" A vas neka Gospodin učini da rastete i obilujete u ljubavi jedan prema drugome i prema svima, kako i mi obilujemo u ljubavi prema vama.»          ( I.Sol.3:12).

" Sve što činite neka bude u ljubavi."(I.Kor.16:14).

" S pobožnošću bratsku ljubav, s bratskom ljubavi ljubav uopće."(I.Petr.1:7).

- Da prikazuje suštinu Božje prirode:

" Tko ne ljubi, nije upoznao Boga, jer je Bog ljubav."(I.Iv.4:8).

Ljubav se može upoznati samo u brzom reagiranju i aktivnosti čovjeka. Onaj prvi impuls na neku pojavu ili prema nekom čovjeku pokazuje što je stvarno u nama. Dok još čovjek nije razumski počeo ocjenjivati što gubi ili dobiva, ako na ovaj ili onaj način postupi. Božja ljubav u akciji se vidi u daru Njegova Jedinorođenog Sina.

¨U tome nam se očitovala ljubav Božja što je Bog poslao na svijet svoga  jedinorođenog Sina da živimo po njemu. U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe"(I.Iv.4:9,10)

Jedna od prvih zapažajućih promjena u životu Kršćanina je prisutnost Kristove ljubavi, što se uočava u svakodnevnom životu kroz sadržaj života: želje, aktivnosti, stavove, odnose, potrebe, poglede na vrijednosti i ljude. Kada je primljen Kristov život kroz istinito nanovo rođenje, ljubav Kristova postepeno počinje da se ispoljava kroz aktivnost Kršćanina, što mora preći u svakodnevni sadržaj i životne navike. Kršćanin - učenik Kristov, koji ima taj poticaj ljubavi u svom srcu, najprije počinje pokazivati tu stvarnu ljubav, ne samo prema onima koji njega vole, nego i prema onima koji ga ne vole, pa čak i prema onima koji pokazuju neprijateljski odnos ili mržnju. Taj poriv Kristove ljubavi se ne može zaustaviti ili ugušiti, jer Kristov život želi da se probije iz ljušture staroga čovjeka koji umire, kao što se događa kod sjemenke što klija

Naša sigurnost u ljubavi

„Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?" (Rimlj.9:35)

„ Siguran sam da nas neće ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moći rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu." (Rimlj.9:38,39)

Ta ljubav ne traži neke atraktivne kvalitete osobe koju ljubi. Ta ljubav se stavlja na raspolaganje osobi bez obzira kakva je. Ona se izljeva upravo na nevrijedne, odbačene i otpale grešnike, radi kojih je Isus i došao da im da Svoju ljubav i Svoj život. Božja ljubav prema čovjeku, kao što se to vidi u daru Isusa Krista da bude Spasitelj čovjeka, nije pitala za nacionalnost tog grešnika, niti, da li je on bogat ili siromašan, pravedan ili ne, dobar ili zao, nego upravo radi toga jer je Božja priroda LJUBAV, i On to ispoljava u daru Svoga Sina Isusa Krista.