TWR-ove žene pune nade

"TWR-ove žene pune nade" je jedna od službi Trans World Radija. Cilj projekta je iskazati suosjećanje, pružiti ohrabrenje i podariti nadu ženama koje pate po cijelom svijetu, a to činimo putem molitve, podizanja svijesti i radijskim emisijama. Svrha Projekta Hannah je: podići svijest i razumijevanje za muke žena po cijelom svijetu moliti se za žene koje trpe emotivno, tjelesno ili duhovno emitirati poruku o evanđelju Isusa Krista ženama po cijelom svijetu i poticati ih da: - dožive Božju ljubav, slobodu i snagu za suočavanje sa svakodnevnim životnim izazovima - prigrle sudbinu koju im je Bog podario i slavno nasljeđe u Kristu Isusu, bez obzira na svoje kulturno, društveno i ekonomsko stanje - svojoj djeci predaju nasljeđe vjere, mudrosti i pobožnoga karaktera.


Autor: TWR-ove žene pune nade

Dekubitus – rane od ležanja

Barbara nam piše ovako: Rane od ležanja, jao, jao! Kad samo čujem za njih, odmah se svega sjetim.  Sjetim se svih strahova, ali i radosnih momenata. Htjela bih vam ispričati više o tome.

Prije 48 godina počela sam studirati za medicinsku sestru. Stažirala sam u bolnici. Nakon šest tjedana predavanja, počeli smo njegovati pacijente. Prvi ulazak na odjel bio je zastrašujuć. Pacijenti su ležali na krevetima i gledali u mene; njihova posteljina i pokrivači bili su bijeli. Neki pacijenti su imali cijevi, neki maske za kisik, a nekima su ruke ili noge bile imobilizirane. Moja dužnost kao niže sestre bila je voditi računa o higijeni pacijenata, kao i o prevenciji nastanka rana izazvanih ležanjem. To je vrlo važno!

Bez znanja nema pomoći

Učili su me kako nastaju rane od ležanja. Vrlo je jednostavno: nastaju uslijed neprestanog pritiska koji se vrši na mjesto gdje se nalazi kost. Do njih dolazi vrlo lako, ali mogu biti vrlo opasne. Znala sam koji su mogući uzroci i znala sam kako dolazi do nastanka rana. Znala sam za nekoliko metoda kojima je moguće spriječiti nastanak rana od ležanja i znala sam kako tretirati rane koje nastanu.

Svaki dugotrajni pritisak izaziva oštećenja tkiva zbog manjka cirkulacije krvi u koži. Kad nema cirkulacije, tkivo odumire. Ako se to ne prepozna i ne tretira, koža će se početi raspadati. Doći će do nastanka čireva i do infekcije. Pacijent će osjećati snažnu bol. Tvar koja istječe iz rane ima vrlo neugodan miris, zbog čega pacijentu može biti neugodno.

Kao mlada medicinska sestra, smatrala sam se odgovornom za očuvanje zdravlja kože svih pacijenata koji su bili pod mojom paskom. Kad bi došlo do zacrvenjelosti kože, uplašila bih se i počela se truditi da održim cirkulaciju, kao i da o tome obavijestim glavnu sestru. Pazila sam na to da pacijenti redovito mijenjaju položaj i da jastuci i druga pomagala budu pravilno postavljeni, kako ne bi došlo do nastanka rana. Nije uvijek bilo lako nagovoriti pacijente koji su upravo operirani da se okrenu u krevetu, ali sam ih ipak poticala da to redovito čine.

Zaputimo se u džunglu!

Dok sam radila maloj, ali vrlo užurbanoj bolnici u Ekvadoru, doveli su nam pacijenta koji nije mogao hodati. Zvat ćemo ga Alberto. Alberto je imao tuberkulozu kralježnice. Pitanje je bilo: kako spriječiti nastanak rana? Kako održavati njegovo tijelo u uspravnom položaju tijekom brojnih tjedana oporavka njegove kralježnice?

Naš kirurg je bio pravi genijalac. Načinio je gipsanu udlagu za cijelo tijelo. Kad se udlaga osušila, prerezao ju je uzdužno, prepolovivši ju. Dok se gips pripremao, naš stolar mu je pomogao pričvrstiti štapove za nošenje (koje je sam izradio) unutar gipsa. Tako smo dobili ručno izrađeni okvir za okretanje pacijenta.

Nas četvero je moralo pomicati napravu, koja je bila poput Strykerovog okvira-kreveta koji se koristi kod ozljeda kralježnice da bi se pacijenta moglo okretati na sve potrebne strane. Alberto bi prvo bio dva sata okrenut prema dolje, zatim bismo ga okrenuli prema gore  na dva sata. Vrlo dobro se prilagodio. Bilo nam je drago što nije imao većih problema s ranama od ležanja. Kad smo ga otpustili iz bolnice, otišao je kući bez ijedne rane!

Kako mogu potpomoći ozdravljenje?

Kad se pritisak ne ukloni ili kad postoje i drugi čimbenici, kao što je to bio slučaj sa starijim pacijentima, stvar je često drugačija. Oni su nam se često obraćali kad bi rane već počele nastajati, i nije uvijek bilo lako tretirati ih. Isprobavali smo razne metode: pazili smo da im koža bude suha, redovito smo ih masirali losionom kako ne bi došlo do daljnjih oštećenja, često smo ih okretali ili bismo koristili krevete s naboranim madracima, gdje električni motor premješta pritisak s jednog dijela tijela na drugi. U nekim slučajevima je čak bilo nužno operirati rane kako bi se čirevi očistili i uklonila mrtva koža, potom bi se morala presaditi zdrava koža, odnosno čekalo bi se da koža sama zacijeli.

Bila je ovo zanimljiva priča o ranama od ležanja, ali ona krije još dublje značenje!

Što je sa životnim pritiscima?

Tako sam počela razmišljati o životnim pritiscima. Svi mi doživljavamo razne pritiske. Ono što meni predstavlja pritisak vama možda ne predstavlja. Pa ipak, svi doživljavamo razne pritiske. Pritisak može ozbiljno narušiti zdravlje osobe koja je pod pritiskom. Najčešće bismo htjeli da pritisak odmah nestane. Čak se i molimo Bogu da nas premjesti nekamo gdje nećemo biti pod pritiskom.

Sjećam se kako sam molila Boga da olakša bol jednoj mojoj prijateljici, čiji sin je počinio samoubojstvo. To mi se činilo pretjeranim, a onda sam pročitala kraj 1. stiha 43. poglavlja Izaijine knjige: "Ne boj se, jer ja sam te otkupio; tvojim sam te imenom zazvao – ti si moj." Ovo me ohrabrilo, jer sam znala da je moja prijateljica zbilja Božje dijete. Potom sam vidjela što piše u 2. i 3. stihu:

"Kad preko voda prelaziš, ja sam s tobom; ili preko rijeka, preplavit' te neće. Kad pođeš u oganj, nećeš se opeći i plamen te opaliti neće. Jer ja sam GOSPOD, Bog tvoj..."

Više nisam molila da Bog ukloni pritisak, nego da moja prijateljica može spoznati da je Bog s njom i da će joj On olakšati teret. Dok smo razgovarale o tome, rekla mi je da je točno tako i bilo. Znala je da je Bog s njom i da joj je Njegova snaga dovoljna za svaki dan.

Da, pritisak koji se ne ublaži ili ne ukloni može dovesti do oštećenja. Kako ćemo umanjiti taj rizik? Tako je i s pacijentima: pacijenti trebaju promijeniti položaj. Nevjerojatno je koliko to pomaže, ali kako će zdrava osoba promijeniti položaj? To može značiti da treba unijeti nešto promjene u život. Možete izdvojiti pola sata za slušanje glazbe, čitanje knjige ili šetnju. Ako to činite redovito, pritisak koji osjećate smanjit će se.

Nekim ljudima pomaže šetanje pokraj rijeke ili u parku, dok drugima pomaže održavanje vrta. Tako mijenjamo područje pritiska i lakše nam je. Kad dođe do gomilanja pritiska, skloni smo ostati u istom položaju, što čini pritisak gotovo nepodnošljivim.

Uskoro će se bol pogoršati. Svima nama treba olakšanje. Često je to vrlo jednostavno, ali ipak moramo otkriti što nam može pomoći u tretiranju tih emocionalnih "rana od ležanja".

Spomenuli smo redovito blago masiranje koštanih mjesta, kako bi se održala cirkulacija i kako bi tkivo ostalo zdravo. Ovo je nešto što često manjka u našim prezauzetim životima. Čini nam se kao da nikome nije stalo do nas. Osjećamo se usamljeno. Često nam nedostaje nježni dodir ili prijatelj koji će nas saslušati. Ponekad i sami moramo pružiti ruku nekome drugome, jer vrlo često tako pomažemo i sami sebi.

Nekim pacijentima treba pomoć kako bi ostali u tom promijenjenom položaju. Isto vrijedi i za našu svakodnevicu. Treba nam pomoć prijatelja, koji će biti s nama i podsjetiti nas na naše odluke. U Bibliji se nalazi stih u kojem Isus obećava svojim učenicima da ih nikad neće napustiti, a isto obećanje vrijedi i za nas.

Da, pritisak se može pojačati i postati vrlo neugodan, ali Bog je uvijek uz nas, spreman utješiti i ohrabriti nas. Njegova snaga nam je dovoljna da proživimo životne pritiske. Meni to pomaže u očuvanju duhovnog i emocionalnog zdravlja kad životni pritisci navale na mene.

Božji lijek za životne rane

Pozdravljam vas, dragi prijatelji! Kako ste danas? Ja sam dobro, ali nedavno sam doživjela jedno bolno iskustvo. Želim vam objasniti što se dogodilo. Nedavno sam proslavljala rođendan. Kad netko ima rođendan, običaj je da mu se kupuju darovi. Na proslavu mog rođendana došli su moji roditelji, koji su mi donijeli dar, kao i moj muž i sestra, koji su mi isto kupili nešto na dar. Kako je to lijepo! Rođendan je divna prilika za zabavu!

Tada mi je muž donio jednu šarenu vrećicu i rekao mi da je to rođendanski dar od njegove majke, odnosno moje svekrve. Otvorila sam vrećicu i ražalostila se. Vrećica je bila ispunjena stvarima koje je svekrva sačuvala za mene. Neke od stvari bile su vrlo nepristojne. Moj muž je vidio da mi je krivo.

Evo nečega što se dogodilo mojoj baki. Moja prateta je rekla mojoj baki da će joj isplesti deku. Moja baka je bila oduševljena! Prateta je pitala baku koju boju vune treba koristiti. Baka je oduvijek voljela zelenu i ružičastu, tako da je tražila te boje. Kad je moja baka primila taj dar, jako se iznenadila! Dobila je deku izrađenu od zelene vune, ali i od dvije nijanse plave!

Oba iskustva su bila bolna za primatelje darova. Zašto? Zato što darovi nisu bili odgovarali primateljima. Moja svekrva nije mislila ništa loše. Nije znala da mi se ono što mi je darovala neće svidjeti, jer me ne poznaje dobro. Dala je svoj dar čistog srca. I što sam učinila? Prihvatila sam dar i zahvalila sam joj se. Kad je o mojoj baki riječ, moja prateta ja namjerno isplela deku u bojama koje se mojoj baki nisu sviđale. Znam da je baka bila vrlo povrijeđena, rekla mi je to. Dakako, moja baka je zahvalila baki za deku, ali mislim da nikad nije shvatila zašto ju je teta pitala koje boje želi, a potom je isplela deku u drugačijim bojama. Možda je prateta imala previše plave vune pa je upotrijebila što je imala!

Dragi prijatelji, jeste li ikad bili povrijeđeni zbog toga što vas drugi ne razumiju? Je li vam se ikad činilo da vas uzimaju zdravo za gotovo? Jeste li se ikad osjećali prevareno zbog toga što se netko nije potrudio upoznati vas? Govoriti o svojim najintimnijim osjećanjima s nekim drugim je nešto dragocjeno, kao što je dragocjena i uzvraćena ljubav unatoč svemu! To se zove bezuvjetna ljubav. Vrlo je prirodno željeti biti bezuvjetno voljen. Bog nas je stvorio tako da čeznemo za bezuvjetnom ljubavlju. Međutim, postoji problem. Ljudi nam ne mogu pružiti takvu ljubav. Istina, bračni drug koji nas voli, odnosno majka ili prijateljica može nam pružiti mnogo bezuvjetno ljubavi. Međutim, to je ljudska ljubav, koja je nesavršena. Vrlo brzo ćemo uvidjeti da će nas drage osobe iznevjeriti i povrijediti nekom neljubaznom riječju ili postupkom. I mi to činimo drugima, a često nam to uopće nije nakana!

Kad vas nečija nesmotrenost povrijedi, jedino možete pronaći bezuvjetnu ljubav u Božjoj prisutnosti. Bog razumije kako nam je. U svojoj riječi, Bibliji, Bog nam govori: "Svu svoju brigu bacite na nj, jer on se brine za vas" (1. Petrova poslanica, 5. poglavlje, 7. stih). Bog zna sve o nama. Zna što mislimo, što osjećamo i što želimo. Bog nas toliko dobro poznaje da zna koliko dugo ćemo živjeti; zna kad noću liježemo i kada ujutro ustajemo. Bog zna i koliko vlasi kose imamo na glavi. Možemo reći da nas Bog poznaje bolje nego itko, zar ne?

Isto tako, Bog nas voli više nego bilo tko drugi. Bog zna što volimo i što ne volimo. Mojoj baki bi se ružičasto-zelena deka svidjela mnogo više od plavo-zelene. Bog vidi što se nalazi u dubini našeg srca, kao što zna i naše tajne koje ne govorimo nikome. Bog vidi naše najdublje želje i potrebe. Bog zna što želimo, kao i ono što nam zbilja treba.

U Bibliji čitamo da sva ljudska bića koja su ikad živjela i koja će ikada živjeti imaju istu duboku želju za bezuvjetnom ljubavlju. Međutim, svi isto tako doživljavamo istu frustraciju, jer nikako ne možemo pružiti jedni drugima tu savršenu ljubav koja nam svima treba. Bog je predivan, zar ne? Stvorio nas je s potrebom, koju možemo ispuniti jedino ako se obratimo Njemu, jer jedino nam On može pružiti takvu, savršenu ljubav.

Bog nam je dao savršeni dar, kojim se naša potreba može namiriti. Dao nam je svog Sina Isusa Krista. Isus se utjelovio i predao se za čovječanstvo, kako bismo vidjeli kakav je Bog. Bog je ozdravljao bolesne i oživljavao mrtve, ali još je važnije da je dao svoj život za nas, kako bismo vjerujući u Njega mogli biti očišćeni od svojih grijeha. Kad povjerujemo u Njega, možemo stupiti u divno zajedinštvo s Njime i uživati u ljubavi kojom nas Bog voli, tkogod da jesmo, štogod da smo učinili.

Želite li poznavati Boga na takav način? Znate, to je moguće! Dovoljno je samo tražiti. Pomolimo se.

Dragi Bože, znam da nisam savršena, ali shvaćam da mi treba savršena ljubav. Pomozi mi shvatiti da me bezuvjetno voliš i pomozi mi prihvatiti Tvoju ljubav zahvalnog srca. Amen.

Dragi prijatelji, nadam se da ste se i vi molili sa mnom i da ćete svakim danom sve više uživati u Božjoj ljubavi. Ne zaboravite: kad vas netko povrijedi, bilo to namjerno ili nenamjerno, potražite utjehu u Bogu. Bog vas razumije i bezuvjetno vas voli.