mr. Damir Pintarić

Pastor Damir Pintarić rođen je 2. ožujka 1969. u Čakovcu, a stalno nastanjen u susjednom Nedelišću u Međimurju. Obratio se 1990. godine i bio kršten u Baptističkoj crkvi u Mačkovcu 1992. godine. Nekoliko godina služio je kao voditelj omladinskog rada u istoj crkvi, a nakon toga kao pastor crkve u osnivanju. Pored pastoralne službe u Baptističkoj crkvi 'Betanija' i predavanja na Teološko biblijskoj akademiji, uređuje  kršćanske radio emisije 'Sola Gratia'.

 

Nakon Teološko biblijske akademije u Krapini, završio je postdiplomski studij na sveučilištu University of Wales u Velikoj Britaniji. Oženjen je suprugom Damirom s kojom ima troje djece: Timoteja, Rebeku i Adama.  Omiljeni stih i vodilja u službi dolazi iz Ezrine knjige 7,10:

 

'Ezra je nastojao svim srcem PRONIKNUTI Zakon Jahvin, VRŠITI ga i POUČAVATI Izraela u zakonima i običajima.'


Autor: mr. Damir Pintarić

Kada se pogleda statistika i stalan rast razvoda braka u našem zapadnom visoko razvijenom svijetu s pravom se postavlja pitanje: Brak i obitelj- imaju li budućnost? Brak i obitelj da li će opstati?  Nažalost, danas se  prečesto čuje pitanje: "Mama zašto tata više ne živi s nama?''

Nakon dvadeset godina iscrpnog istraživanja, Edward Gibbon je u svome djelu 'Propadanje i pad Romskoga carstva' (1787) naveo pet glavnih razloga propasti Rimskog carstva. Poslušajmo danas tih pet glavnih razloga, pet glavnih uzroka propasti i raspada Rimskog carstva. Krenut ćemo obrnutim redom.

Peti razlog raspada i propasti velikog i snažnog Rimskog carstva bila je:

5. POVRŠNA RELIGIOZNOST

Prije i u vrijeme raspadanja Rimskog carstva proporcionalno su rasli: nemoral, kriminal, korupcija i religioznost. Taj paradoks moguće je objasniti površnošću religioznosti. Apostol Pavao piše svoje poslanice u 1. stoljeću i već tada primjećuje taj prisutan paradoks. Mladom Timoteju  60 –tih godina prvoga stoljeća u 3. poglavlju 2. poslanice Timoteju Pavao zapisuje:

'Ali ovo znaj: u posljednja će doba nastati teška vremena, jer će ljudi biti samoživi, lakomi, umišljeni, oholi, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici, bez ljubavi, nepomirljivi, klevetnici, razuzdani, neotesani, neprijatelji dobra, izdajnici, naprasiti, bahati, ljubitelji užitaka mjesto ljubitelji Boga. Oni će sačuvati vanjski oblik pobožnosti iako su se odrekli njezine sile', kraj navoda. (2:Tim 3:1-5)

Površna religioznost, religioznost u kojoj je važna forma a ne sadržaj, religioznost koja ne proizlazi iz osobnog odnosa sa Bogom, religioznost koja ne proizlazi iz žive vjere srca u živoga Boga je destruktivna i dekadentna. Površna, izvanjska religioznost, religioznost koja nema konkretan utjecaj na svakodnevni život i svakodnevne odluke je generator mnogih problema u društvu i 5. razlog propasti Rimskoga carstva. Četvrti razlog kojeg navodi  Edward Gibbon je:

4. AGRESIVNI HEDONIZAM I KONZUMIRIZAM

U vrijeme prije i u vrijeme raspada i pada Rimskoga carstva ljudi su živjeli za užitak i zabavu. Pod tom točkom Edward spominje i naglašava nevjerojatnu strast prema sportu. Rimljani su gradili arene, natjecali se međusobno i pritom se dobro zabavljali. Ne bi ih iznenadilo, niti bi za njih bilo novo geslo: 'Samo zabava.'

Komentirajući prije pročitani tekst iz 2. Tim 3. poglavlja, bibličar Waren Wiersby zapisuje ovako:

'U našem svemiru nalazi se Bog, a tu su i ljudi i stvari. Moramo štovati Boga, ljubiti ljude i koristiti stvari. Ali ako počinjemo štovati sami sebe, ignorirati ćemo Boga, zavoljeti ćemo stvari i iskorištavati ljude.' W.Wiersby.The Bible Exsposition Commentary, str. 249.

Zašto je propalo i raspalo se veliko i snažno Rimsko carstvo?

5. POVRŠNA RELIGIOZNOT

4. AGRESIVNI HEDONIZAM i pod

3. ENORMNA ULAGANJA U NAORUŽANJE

Rimljani su enormno velika financijska sredstva ulagali u obrambeni sustav. Gradili su velike i skupe obrambene objekte, da ne velim štitove. Smatrali su da je im njihov glavni neprijatelj prijeti izvana, ne prepoznajući i ne shvaćajući da se njihov glavni neprijatelj i glavna prijetnja nalazi unutra.

Enormna ulaganja u naoružanje, agresivni hedonizam, površna religioznost i pod dva, drugi razlog zašto se je raspalo veliko Rimsko carstvo bili su:

2. VISOKI POREZI

Vlasti su nametale visoke poreze koji su se trošili na puno preskupi vladajući aparat, na naoružanje, na gradnju arena te na besplatni kruh i zabavu građana. Iz tog vremena dolazi ona poznata: 'Kruha i igara'

Nakon dvadeset godina iscrpnog istraživanja, Edward Gibbon je u svome djelu 'Propadanje i pad Romskoga carstva' (1787) naveo pet glavnih razloga propasti Rimskoga carstva: POVRŠNA RELIGIOZNOT, AGRESIVNI HEDONIZAM, ENORMNA ULAGA NJA U NAORUŽANJE, VISOKI POREZI i za zaključak:

1. RAST RAZVODA BRAKA I DESTRUKCIJA OBITELJI

Vidite, poštovani slušatelji,  ni jedno društvo bez obzira koliko veliko i snažno bilo, nema daleku i svjetlu budućnost bez čvrstih i stabilnih brakova i obitelji, jer su brak i obitelj temelji čovjeka i društva koje je sam Bog postavio.

Odmah na početku, kako to čitamo u Bibliji, čim je stvorio čovjeka Bog je ustvrdio: 'Nije dobro da čovjek bude sam, napravit ću mu pomoć kao što je on.' (Pos 2:18)

Ponekad nam ljudi prigovaraju: 'pa kako vi kršćani možete vjerovati Bibliji danas u 21. stoljeću? Pa ona je pisana prije 2000 godina, pa to nema smisla, pa to je smješno.'

Vidite, poštovani slušatelji, to itekako ima smisla. Biblija nije staromodna, Biblija nije moderna, Biblija nije postmoderna, Biblija je vječna Riječ Božja koja je aktualna i relevantna u svako vrijeme.

U vrijeme kada se počelo raspadati Rimsko carstvo, u vrijeme porasta razvoda braka i rastakanja obitelji, u vrijeme velikih poreza i enormnih ulaganja u naoružanje, u vrijeme gradnje arena i sportskog ludila, u vrijeme kruha i igara, u vrijeme agresivnog hedonizma, materijalizma i konzumirizma te površne izvanjske religioznosti, apostol Pavao poziva ljude da se vrate svojim korijenima, da se po osobnoj i živoj vjeri u živog Isusa Krista vrate Bogu, da se njihova vjera utjelovi u svakodnevnom životu i da utječe na svakodnevne odluke.

Za kraj, poslušajmo riječi koje je apostol Pavao adresirao Rimljanima u poslanici Rimljanima. Rimljani su znali što je moć, što je sila. Posjedovali su vojnu silu, ekonomsku silu, političku silu te su mogli kontrolirati i mijenjati mnogo toga. Ono što oni nisu mogli ni kontrolirati, ni mijenjati je izvor, središte problema a to je ljudsko srce.

Vjerujem da je u Senatu bilo, kao i što danas u mnogim vladama ima iskrenih ljudi koji doista žele dobro, žele promjenu, žele napredak, no, svi uviđaju da su preslabi, da nemaju dovoljno sile da bi riješili najveći problem, a to je uvijek i ponovno čovjek i njegovo korumpirano srce.

Ni najvećom silom koju čovjek trenutno poznaje, ni nuklearnom silom čovjek ne može promijeniti ni sebe ni drugoga. Da bi se čovjek stvarno promijenio i poboljšao, potrebna je sila Evanđelja. U poslanici Rimljanima 1: 17, Pavao piše:

'Uistinu, ja se ne stidim Evanđelja, jer je ono sila Božja za spasenje svakom koji vjeruje...'

Da bi se čovjek stvarno promijenio on mora Bogu u poniznosti priznati svoju nemoć, priznati svoj grijeh, mora zatražiti oproštenje te mora zatražiti tu Božju nadnaravnu silu koja će ga promijeniti ako vjeruje i zavapi iskr

Whoops, looks like something went wrong.