dr. sc. Josip Mikulić



Josip Mikulić, dr. sc., dobro je poznat kao publicist kršćanske literature i evangelizator (autor je knjiga »Moj bližnji«, »Susret s Isusom«, »Živjeti s Isusom«, »Uskrsnuti s Isusom«). Preveo je i organizirao tisak većeg broja knjiga poznatih kršćanskih autora kao što su: T. Epp: »Tijelo i duh u sukobu«, T. Epp: »Test života«, T. Epp: »Ljubav je odgovor« – ta je knjiga podijeljena u 100 000 primjeraka i pet izdanja prognanicima za vrijeme rata u Hrvatskoj; Oswald Smith: »Spasenje Božje«, Peter Deyneka: »Mnogo molitve mnogo sile«.

Josip Mikulić je bio potpredsjednik Saveza baptista Jugoslavije, sekretar Saveza baptista Hrvatske, starješina Baptističke crkve Zagreb i dr.

Kako i gdje možete nabaviti knjige dr. sc. Josipa Mikulića "Moj bližnji", "Susret s Isusom", "Živjeti s Isusom", "Uskrsnuti s Isusom" i "Božja ljubav je odgovor"?

Knjige šaljemo pouzećem nakon narudžbe putem elektronske pošte autora:

E-mail: josip.mikulic4@zg.t-com.hr



Autor: dr. sc. Josip Mikulić

" Dakle, opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu, po komu smo i pristupili vjerom k ovoj milosti u kojoj se nalazimo i kojom se ponosimo, oslonjeni na nadu u slavu Božju. Ali ne samo to nego se ponosimo i nevoljama, svjesni da nevolja rađa strpljivost, strpljivost prokušanost, a prokušanost nadu. A nada ne razočarava, jer je ljubav Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan." (Rimlj.5:1-5).

Kao prvi rezultat opravdanja vjerom je mir s Bogom

1. Što znači imati mir s Bogom ili biti u miru s Bogom?

Mir s Bogom znači izravnanje, izglađivanje, prekid neprijateljstva čovjeka prema Bogu. Mir s Bogom ne znači bježanje, neka tiha atmosfera,  odsutnost problema i nevolja, kontroliranje situacije pozitivnim mišljenjem, bježanje od problema,  sposobnost suočavanja s realnošću. Mir s Bogom znači osjećaj i spoznaja::

  • da je osoba obnovila odnos s Bogom,
  • da osoba više nije otuđena i odvojena od Boga,
  • da je osoba sada pomirena s Bogom,
  • da je osoba sada prihvaćena od Boga,
  • da je osoba oslobođena Božjeg gnjeva i osude,
  • da je osoba oslobođena od straha pred Božjim gnjevom i sudom
  • da je osoba sada draga Bogu,
  • da je osoba sada u miru s Bogom.

2. Tko je izvor mira s Bogom?

Izvor mira s Bogom je Isus Krist. Osoba ne može imati mir s Bogom osim kroz Isusa Krista. To je Isus koji je pomirio čovjeka s Bogom. Isus je pomirio čovjeka s Bogom kroz svoju krv na križu Golgote.
" Njega je Bog izložio da svojom krvi bude Pomirilište po vjeri, da učini očitom svoju pravednost - jer je ostavio nekažnjene prošle grijehe u vrijeme Božje strpljivosti - da učini očitom svoju pravednost u sadašnje vrijeme i da dokaže da je pravedan i da opravdava onoga koji vjeruje u Isusa." (Rimlj.3:25-26).
" On je, naime, naš jedini mir, on koji od obadvaju naroda učini jedan tim što pregradu koja ih je rastavljala - neprijateljstvo - sruši u svome tijelu." (Ef 3:14).
" Jer Bog odluči u njemu nastaniti svu Puninu, i po njemu pomiriti za nj sve što je na zemlji  ili na nebu uspostavljajući mir krvlju njegova križa.( Kol.1:20).
" Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našega mira, njegove nas rane iscijeliše." (Iz. 53:5). 
3. Što je razlog da čovjek postigne mir s Bogom?
Razlog postizanja mira s Bogom je veličanstvena istina opravdanja.
" Dakle, opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu, po komu smo i pristupili vjerom k ovoj milosti u kojoj se nalazimo i kojom se ponosimo, oslonjeni na nadu u slavu Božju." (Rimlj.5:1-2).

Kao drugi rezultat opravdanja je ulaz u milost Božju

1. Što znači milost?   
Milost znači poklonjeni dar, nemjerljiv i nezasluženi, poklonjeni dar.
" Baš se tim očitova milost Božja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude, da nas odgaja da se odrečemo bezbožnosti i svjetskih požuda te živimo umjereno, pravedno i pobožno u ovom svijetu, kao ljudi koji iščekuju blaženo ispunjenje nade, naime, pojavu sjaja velikoga Boga, našega Spasitelja, Isusa Krista. On je dao samog sebe mjesto nas da nas otkupi od bezakonja i očisti nas da budemo njegov izabrani narod, revan u djelima ljubavi." (Titu 2:11-14).  
U tom odjeljku milost je stavljena iznad kao mjesto ili pozicija. Milost je prostor - mjesto na koje je vjernik podignut, položaj u koji je smješten. To je mjesto Božje prisutnosti, to je mjesto spasenja.
Osoba koja je opravdana:
-  stoji u Božjoj prisutnosti
-  stoji pred Bogom kao spašen
-  stoji kao poklonjen od Boga
-  stoji kao privilegiran od Boga
- stoji u Božjim obećanjima.
2. Kako mi dolazimo u tu mogućnost da dobijemo milost kao poklonjeni dar?
Ulazimo u Božju milost kroz Isusa Krista. Ta riječ "ulaziti" znači, donijeti negdje, premjestiti negdje, predstaviti, pristupiti. Misao znači ulazak ili biti predstavljen Kralju nad kraljevima. Isus Krist je onaj koji je otvara vrata u prisutnost Božju. Zapravo, Isus sam je ta vrata kroz koja ulazimo u prisutnost Suverenog Boga, Gospodara svih svjetova.
" Ja sam vrata. Tko uđe kroza me, spasit će se; on će ulaziti i izlaziti i pašu nalaziti." (Iv. 10:9).
" Po komu smo i pristupili vjerom k ovoj milosti u kojoj se nalazimo i kojom se ponosimo, oslonjeni na nadu u slavu Božju." (Rimlj.5:2).
" Ali sada, u Kristu Isusu, vi koji ste nekoć bili 'daleko' postadoste 'blizu' krvlju Kristovom." (Ef.2:13).

Treći rezultat opravdanja je nada u slavu Božju

Treba naglasiti da je nada vjernika za slavu Božju.

1. Što znači nada vjernika o kojoj govori Biblija?
Kada Biblija govori o nadi vjernika, to ne znači ono što ovaj svijet misli pod pojmom nada. Nada ovoga svijeta je žudnja, želja. Svijet se nada - želi - očekuje da će se nešto desiti. Ali to nije nada vjernika. Nada vjernika je izvjesnost, sigurnost, jamstvo. To je savršena sigurnost, pouzdanje, spoznaja. Kako može nada biti tako sigurna, tako apsolutna? Radi posjedovanja unutarnjeg bića. Nada vjernika se temelji na prisutnosti Svetoga Duha koji ispunjava vjernika U stvari, vjernik posjeduje nadu slave jedino radi Svetoga Duha koji stanuje u vjerniku.
" Svi su oni koje vodi Božji Duh sinovi Božji. Vi, naime, niste primili duha ropstva da ponovno budete u strahu, već ste primili duha posinjenja kojim vičemo: Abba - Oče! Sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja." (Rimlj.8: 14-16).
" U njemu ste i vi, pošto ste čuli riječ istine - Radosnu vijest svoga spasenja - u njemu ste, prigrlivši vjeru, i zapečaćeni Duhom, svetim, obećanim, koji je zalog naše baštine za otkupljenje onih što su postali Božje vlasništvo - na hvalu slave njegove." (Ef. 1:13-14).
"Neka bude hvaljen Bog, Otac našega Gospodina Isusa Krista, koji nas po svome velikom milosrđu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih ponovo rodi za živu nadu, za neprolaznu, neokaljanu, neuvelu baštinu koja vam stoji sačuvana u nebesima, vama koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje što već stoji spremno da se objavi u posljednje vrijeme."(I.Petr.1:3-5).

2. Kako vjernik doživljava tu nadu slave?
Nada slave kod vjernika nadvisuje sva najdivnija iskustva što bi se mogla tražiti ili misliti. To je nešto neiscrpno što vjernik kontinuirano doživljava u svome životu.
"Onima koji ustrajnošću u dobru djelu traže slavu, čast i besmrtnost - njima život vječni." (Rimlj.2:7).
" Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega." - govorio je Isus (Mat.13:43).
"Ako smo djeca, onda smo i baštinici: baštinici Božji, a subaštinici Kristovi - ako zbilja (kao što jest) trpimo s njim - da s njim budemo i proslavljeni." (Rimlj.8:17).
" Koji će, prema djelotvornosti kojom može sve podložiti sebi, preobraziti naše bijedno tijelo i učiniti ga jednakim svome slavnom tijelu." (Filiplj.3:21).
" A kad se pojavi Krist, vaš život, tada ćete se i vi s njim pojaviti zaodjenuti slavom." (Kol. 3:4).