dr. Josip Horak



DR. JOSIP HORAK (1912. – 1999.)

Dr. Josip Horak rodio se 24. svibnja 1912. u Derventi (Bosna i Hercegovina). Realnu gimnaziju završio je u Slavonskom Brodu, a Pravni fakultet na Univerzitetu u Beogradu 1939. Kako je zbog Drugoga svjetskog rata bio prekinut poslijediplomski studij u Beogradu, nastavio ga je kasnije u Zagrebu. Postigao je doktorat ekonomskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je 1956. obranio na Pravnom fakultetu disertaciju pod naslovom »Kreditiranje privrednih poduzeća u FNRJ«. Bio je zaposlen u svojstvu komercijalnog direktora, šefa privredno računskog sektora te ekonomskog savjetnika u poduzećima »Metan«, »Katran« i »Grafika« sve do umirovljenja. Zbog nepodobnosti tj. nečlanstva u Komunističkoj partiji i aktivne službe u crkvi nikada nije mogao profesionalno napredovati do položaja generalnog direktora, iako je bio za to kvalificiran. Pet godina radio je kao profesor Više škole za cestovni saobraćaj za kolegij »Organizacija i poslovanje poduzeća cestovnog saobraćaja«. Uz sve te obaveze vrlo se rano uključio u rad baptističkih zajednica u Jugoslaviji. I njegov je otac Većeslav Horak bio propovjednik u Beogradu sve do preseljenja u Čehoslovačku nakon Drugoga svjetskog rata. Josip je bio sekretar za omladinu Saveza baptističkih crkava Jugoslavije sve do početka Drugoga svjetskog rata, a neposredno nakon rata postaje propovjednikom Baptističke crkve Zagreb i tu službu obavlja do 1982. Za predsjednika Saveza baptističkih crkava Jugoslavije bio je izabran 1957. te ponovno biran na tu dužnost sve do 1986. kada se više nije htio kandidirati. Tada je bio izabran na skupštini Saveza za počasnog člana izvršnog odbora Saveza.

Od samog početka emitiranja Evanđelja preko radija na našim prostorima 1961. godine uključio se u pripremanje i snimanje radio emisija koje odašilje Trans World Radio i Evangeliumsrundfunk najprije preko kratkih valova. Snimio je preko 3000 emisija. Propovijedi odašiljane preko radija sabrane su i tiskane u tri knjige.

U Zagrebu je 1976. osnovan protestantski teološki fakultet »Matija Vlačić Ilirik«. Dr. Horak bio je njegov dekan sve do 1980., a nakon toga prodekan. Na tom fakultetu bio je odgovoran za katedru praktične teologije te predaje više kolegija iz toga područja kao i iz kršćanske sociologije. Na temu odnosa crkva-država i vjerske slobode napisao je mnogo članaka objavljenih u uglednim vjerskim časopisima kao što je »Journal of Church and State« sveučilišta Baylor u SAD-u. Za knjigu »Vjerske zajednice u Jugoslaviji« urednika Zlatka Frida u izdanju NIP-a »Binoza« u Zagrebu 1970. napisao je članak »Protestantizam i ekumenizam«. Za časopis »Savjest i sloboda« Centra za istraživanje Biblije, dokumentaciju i informacije, Zagreb 1982. napisao je članak »Baptistička crkva – njezin postanak, razvoj, učenje i uređenje, posebice u SFRJ«. U izdanju Duhovne Stvarnosti objavio je 1989. knjigu pod naslovom »Baptisti – povijest i načela vjerovanja«.

Pored rada i zaduženja u zemlji, dr. Horak je sudjelovao i na mnogim svjetskim skupovima baptista i evanđeoskih kršćana, pa je tako i 1985. na Svjetskom kongresu baptista u Los Angelesu bio izabran za jednog od potpredsjednika Svjetskog saveza za razdoblje od 1985. do 1990. Tako je postao članom Svjetskog saveza i Europske baptističke federacije. Na sveučilištu Baylor u Wacou, u Texasu, u dva je navrata održao predavanje, a bio je i član redakcije časopisa »Journal of Church and State«.

Dr. Horak je 1984. godine primio Plaketu kao najviše društveno priznanje SR Hrvatske, a 1987. godine Pohvalnicu Lige za mir republičke konferencije SSRN Hrvatske za rezultate postignute u akcijama za mir.


Autor: dr. Josip Horak

Psalmist David kliče u 24. psalmu: "Tko će uzići na Goru Gospodnju, tko će stajati na svetom mjestu njegovu? Onaj u koga su ruke čiste i srce bezazleno..." U Svetom Pismu često se govori o rukama, te su zato mnoge pouke o rukama – i u prenesenom smislu. U Knjizi Izlaska, u Starome zavjetu, čitamo kako je Bog pozvao Mojsija da bi mu povjerio veoma odgovoran zadatak da izvede Božji narod iz Egipta, a kad je on oklijevao, Gospod ga zapita: "Što ti je to u ruci?" Dobro nam je poznat daljnji razvoj događaja...

Mudri je Salomon  poznavao ljudsku narav te je zapisao u svojim Izrekama (12,24): "Marljiva ruka vlada, a nemar vodi u podložnost." Tako je to u praktičnom životu. Starozavjetni veliki prorok Izaija  osuđuje pokvarenost naroda (1,15): "Molitve samo množite, Ja vas ne slušam. Ruke su vam u krvi ogrezle, operite se, očistite. Uklonite mi s očiju djela opaka, prestanite zlo činiti!" A vjernicima kaže (56:2): "Blago čovjeku... koji ruke svoje čuva od svakoga zla djela." Dakle, Bog gleda na ruke čovjeka što rade. Slavni pisac Tolstoj u jednom svome djelu opisao je idealnog vladara.

Predstavio ga je kako je otvorio svoju palaču svim ljudima; ljudima radinim davao je najbolju hranu, a lijenčinama samo kore i mrvice. Pitali su ga po kojem kriteriju on tako dijeli ljude. Odgovorio je da stoji na ulazu i traži da mu svaki gost pokaže svoje ruke. Oni koji pokažu grube, žuljevite ruke dobivaju najbolja mjesta, a svi drugi loša. Nebeski Vladar ne okuplja za svoje kraljevstvo ljude neradnike, tj. one koji bježe od posla. On ne treba lijenčine i dangube za svoju službu. Dobro znamo iz Isusove prispodobe o talentima kako je Nebeski Gospodar postupio prema nevaljalom sluzi. Nazvao ga je: "Slugo zli i lijeni!" te naredio da beskorisnog slugu bace van u tamu. Apostol Pavao naložio je vjernicima u Rimu (12,11): "U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite!" A mladom Timoteju poručuje (2Tim 2,15): "Marljivo nastoj da se pokažeš pred Bogom kao prokušan, kao radnik koji se nema čega stidjeti, koji valjano propovijeda istinu!" Bog nikada ne blagosilja lijenčine.

Neće blagosloviti propovjednika koji se marljivo ne pripravlja za propovijedi, te djelo Božje obavlja površno. Apostol Petar opominje starješine u svojoj prvoj poslanici (5,2-3): "Pasite povjereno vam stado Božje, nadgledajte ga – ne prisilno, nego dragovoljno, po Božju; ne radi prljava dobitka, nego oduševljeno..."  Gospod gleda na naše zalaganje kakav je naš žar za djelo Božje, koji je rezultat naše ljubavi prema Gospodu. U Izrekama Salomonovim kad se govori o "vrsnoj ženi" koja radosno, s voljom radi svojim rukama. Za nju se kaže da vrijedi više nego biser. Kakav je naš rad za Gospoda?  Radimo li s voljom posao koji nam je povjeren? Jesu li nam ruke marljive? Gospod gleda, kako je to rekao psalmist David, jesu li  nam ruke čiste od "svakoga zla djela"? Pokaži svoje ruke! Čiste ruke označuju čist život.

Sigurno ljudi koji rade s dragocjenostima, moraju imati čiste ruke. A ako mi radimo sa najvećim dragocjenostima, vječnim vrijednostima, moramo imati čiste ruke, to jest čist život. Dobro znamo da oni koji rade s hranom i dijele ju, moraju biti čistih ruku, uredno odjeveni, obično u bijelim haljinama. Inače bi ljudima prošao svaki tek za tom hranom. Naročito je to značajno s liječnicima, ljekarnicima i ljudima u bijelom. Ali zar možemo dijeliti nebesku hranu, Riječ Božju, s prljavim rukama, s neurednim životom? Zar onda  iznenađuje da ljudi gube volju, svaki tek – za nebeskim vječnim vrijednostima? Dakle opet: pokaži svoje ruke! A posebno su drage nježne ruke majke, ruke tješitelja, onih koji plaču s onima koji su tužni, ojađeni, nesretni, a kojih je nažalost pun ovaj svijet. Veoma su dragocjene ruke koje pomažu bližnjima u nevolji, bolesti, osamljenosti i tješe ih.

Slikar Albrecht Durer nacrtao je klasično djelo koje pokazuje samo dvije ruke sklopljene na molitvu. Njegove "Moleće ruke" propovijedaju svoju propovijed. Unatoč što su to stare, smežurane ruke – to su divne ruke! Slavni slikar, naslikavši sklopljene ruke jednog svog starog prijatelja, rekao je: "Želim da se ljudi, kad vide te ruke, sjete s ljubavlju i poštovanjem svih ruku koje se mole, muče i spremne su pomoći patnicima. A najljepše su bile ruke Spasitelja svijeta Isusa Krista, koje uvijek moramo imati pred očima. To su bile ruke koje su bile ispružene da se dotaknu i izliječe bolesnike, pa i one kojih se nitko nije želio dotaći -  najtežih bolesnika, npr. gubavaca.  A te su ruke bile probodene  radi naših grijeha! Duhovno značenje tih ruku ispruženih čovječanstvu veće je od najvećih ljudskih pothvata, jer Kristove ruke pružaju vječno spasenje, vječni život.