dr. sc. Josip Mikulić



Josip Mikulić, dr. sc., dobro je poznat kao publicist kršćanske literature i evangelizator (autor je knjiga »Moj bližnji«, »Susret s Isusom«, »Živjeti s Isusom«, »Uskrsnuti s Isusom«). Preveo je i organizirao tisak većeg broja knjiga poznatih kršćanskih autora kao što su: T. Epp: »Tijelo i duh u sukobu«, T. Epp: »Test života«, T. Epp: »Ljubav je odgovor« – ta je knjiga podijeljena u 100 000 primjeraka i pet izdanja prognanicima za vrijeme rata u Hrvatskoj; Oswald Smith: »Spasenje Božje«, Peter Deyneka: »Mnogo molitve mnogo sile«.

Josip Mikulić je bio potpredsjednik Saveza baptista Jugoslavije, sekretar Saveza baptista Hrvatske, starješina Baptističke crkve Zagreb i dr.

Kako i gdje možete nabaviti knjige dr. sc. Josipa Mikulića "Moj bližnji", "Susret s Isusom", "Živjeti s Isusom", "Uskrsnuti s Isusom" i "Božja ljubav je odgovor"?

Knjige šaljemo pouzećem nakon narudžbe putem elektronske pošte autora:

E-mail: josip.mikulic4@zg.t-com.hr



Autor: dr. sc. Josip Mikulić

Pođite za mnom

Isus je često pozivao ljude da ga slijede. Prve učenike, Petra i Andriju je pozvao: „ Kad je Isus prolazio pokraj Galilejskog mora, opazi dvojicu braće, Šimuna, zvanog Petra, i brata mu Andriju, kako bacaju mrežu u more – bili su, naime, ribari – pa im reče: ' Pođite za mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi!'  Oni istoga časa ostave mreže i pođu za njim. Idući odatle dalje, opazi drugu dvojicu braće, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana, u lađici, s ocem, gdje krpe mreže. Pozva ih. Oni odmah ostave lađicu i svog oca te pođu za njim.“ (Mt. 4:18-22)
Ništa nam se ne govori o tome što je njihov otac mislio o tome, ostavljen da brine o obiteljskom poslu bez pomoći njegova dva sina. Tu nema nikakve diskusije o uvjetima službe u koju ih Isus poziva; nego, baš kako su pozvani oni su pošli.
U kasnijem slučaju, mladić je bio pozvan da slijedi Isusa svugdje, nije bio spreman bezuvjetno slijediti Isusa i promijeniti svoj stav u odnosu na obveze prema svojoj obitelji:
„ Uto pristupi k njemu neki književnik i reče mu:' Učitelju, ja ću te slijediti kamo god pođeš.' Isus mu reče: ' Lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje da nasloni glavu.' A drugi mu od njegovih učenika reče: 'Gospodine, dopusti mi da najprije odem i ukopam svoga oca.' „ Hajde za mnom – reče mu Isus – a pusti mrtve nek ukopavaju svoje mrtvace!“ (Mt. 8:18-22)
Ništa nas ne smije spriječiti da budemo poslušni Kristovom pozivu!
I sam Matej, pisac Evanđelja, ustao je i ostavio svoj ured kada je bio pozvan od Isusa. Tu nije bilo govora o tome hoće li on dobiti svoju mirovinu, na osnovu dosadašnjih plaća, ili kako će on financijski stajati nakon što pođe za Isusom.
„Hajde za mnom!“ čuo je Isusov poziv.
„Kad Isus pođe odatle dalje, opazi čovjeka imenom Mateja gdje sjedi u carinarnici te mu reče: ' Hajde za mnom!' On ustade i pođe za njim.“ (Mat.9:9)
Taj slijed je totalno predanje Isusu.
Isusa treba voljeti više nego oca ili majku, više nego sina ili kćeri( iako je za mnoge od nas taj odnos najvrjedniji), dok Isus govori:
„ Tko ne uzme križ svoj i ne ide za mnom, nije me dostojan.“ (Mt.10:38)
Tu nema nikakvog kompromisa niti uviđavnosti. Apostol Petar je izjavio Isusu: „ Mi smo ostavili sve i pošli za tobom.“
Slijediti Isusa to je odluka iz cijeloga srca, a sve ostale stvari zauzimaju drugo mjesto. Nema niti jednog mjesta u Novome Zavjetu, gdje bi se vidjelo kako možemo zauzimati drukčiji stav u odnosu na odluku o slijeđenju Isusa.

Poslušnost Božjoj Riječi

U Propovijedi na gori Isus  posebno govori o onima koji umanjuju Božje zapovijedi ili druge uče tako. Zakon je tu da se izvršava i da mu se pokorava.
Što Isus o tome kaže:
„ Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dođoh da ih ukinem, već da ih ostvarim. Jer, zaista, kažem vam, dok opstoji nebo i zemlja, ni jedna jota, ni jedna kovrčica slova Zakona sigurno neće nestati, a da se sve ne ostvari. Stoga, tko god prekrši i jednu od ovih i najmanjih zapovijedi i nauči druge da tako rade, bit će najmanji u kraljevstvu nebeskom; dok će onaj koji ih bude vršio i naučavao biti velik u kraljevstvu nebeskom. Jer, velim vam, ne bude li vaša pravednost veća od pravednosti književnika i farizeja, sigurno nećete ući u kraljevstvo nebesko.“ (Mat.5:17-21)
Kako ozbiljno i impresivno djeluju na nas riječi:
„Neće svaki koji mi govori:' Gospodine, Gospodine“ uči u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju moga nebeskog Oca.“
Tu nema opravdanja niti prorokovanje, niti izgonjenje zlih duhova, niti ostvarenje nekih čudesa pomoću imena Gospodnjega, nego jedino izvršavanje volje nebeskoga Oca.
Isus zaključuje, da je mudar čovjek samo onaj, koji sluša i izvršava Božje Riječi. (Mat.7: 21-27)
Ovdje nema sugestije o toleranciji ili kompromisu. Zahtjeva se potpuno podređivanje Božjoj Riječi i Božjim zapovijedima.
Propovijed na gori nije neki skup etičkih savjeta ili poticaj na moralno vladanje, nego definitivne zapovijedi kojima se treba potpuno podrediti. Kasnije Gospodin Isus upozorava kako moramo dati Bogu odgovor za svaku našu riječ:
„ Ja vam kažem da će ljudi za svaku nekorisnu riječ što je izreknu odgovarati na Sudnji dan. Tvoje će te riječi opravdati, tvoje će te riječi osuditi.“ (Mat.12:36,37) Tu se ne kaže da se to odnosi na 50%, nego na svaku nekorisnu riječ.
U Ev. po Luki Isus govori o istom kontekstu kada govori o mudrom i ludom graditelju (Lk.6:46)
„Zašto me zovete:'Gospodine, Gospodine!' a ne vršite što kažem? I onda daje primjer graditelja(Lk.6:47-49)
Tu vidimo očit izazov da se susretnemo sa značenjem stavljanja Gospoda na prvo mjesto kada se očekuje poslušnost i podčinjenost Njegovoj Riječi.
Isus je naznačio gdje je pravo blaženstvo:
„ Dok je on to govorio, povika neka žena iz naroda:' Blago utrobi koja te nosila i prsima koje si sisao!' On odvrati: ' Većma blago onima koji slušaju riječ Božju i drže je!“ (Lk.11: 27-28)
Za Isusa nema ništa veću vrijednost nego poslušnost i izvršavanje Božje Riječi.
Vrlo je teško razumjeti razlog radi kojega ljudi zastupaju ublažavanje Božjih zapovijedi i umanjivanje onoga što je zapisano u Bibliji. Uzdržavanje od poslušnosti je put u neposlušnost.

Davanje Bogu

Što bi moglo izgledati više fanatično nego akcija siromašne žene koja je dala svoj poslijednji novčić u hramsku blagajnu:
„Kad pogleda, vidje kako bogataši ubacuju svoje darove u blagajnu. Vidje i neku siromašnu udovicu kako ubaci dvije lepte, te reče: 'Uistinu, kažem vam, ova je siromašna udovica ubacila više od sviju, jer su svi ovi od svoga viška dali za dar određen Bogu, a ona od svoje neimaštine; ubacila je sve što je imala za uzdržavanje.“ (Lk.21:1-4)
Ili, bila je i druga žena, identificirana kao Marija sestra Marte (Iv.12:3), koja je prolila dragocjeno mirisno ulje na glavu Isusu.
„ Dok je Isus boravio u Betaniji, u kući Šimuna gubavca, primače mu se neka žena s alabastrenom posudom dragocjene pomasti te mu je izli na glavu dok je sjedio za stolom. Kada to vidješe učenici, naljutiše se i rekoše:' Čemu ovo rasipanje? Moglo se to skupo prodati pa dati siromasima!' Isus to opazi i reče im: 'Zašto dosađujete ovoj ženi? Ona je izvršila djelo ljubavi prema meni. Siromaha ćete uvijek imati sa sobom, a mene nećete imati uvijek. Jer što je izlila ovu pomast na tijelo moje, učinila je to da me pripremi za ukop. Zaista, kažem vam, gdje se god bude – na svem svijetu – propovijedala Radosna vijest, kazat će se, njoj na uspomenu, i ono što ona učini.“ (Mt.26: 6-13)
Vidite, to je izgledalo kao nešto ekstremno za ostale i učenike, a Isus je rekao: „ Ona je izvršila djelo ljubavi prema meni.“ Učinila je divnu stvar! Taj miris ljubavi  je ispunio čitavu kuću, a o tome će se govoriti po čitavom svijetu što je ona učinila.
To je način kako se cijelo srce predaje Isusu, kako se štuje Gospod prema učenju Biblije.