dr. sc. Josip Mikulić



Josip Mikulić, dr. sc., dobro je poznat kao publicist kršćanske literature i evangelizator (autor je knjiga »Moj bližnji«, »Susret s Isusom«, »Živjeti s Isusom«, »Uskrsnuti s Isusom«). Preveo je i organizirao tisak većeg broja knjiga poznatih kršćanskih autora kao što su: T. Epp: »Tijelo i duh u sukobu«, T. Epp: »Test života«, T. Epp: »Ljubav je odgovor« – ta je knjiga podijeljena u 100 000 primjeraka i pet izdanja prognanicima za vrijeme rata u Hrvatskoj; Oswald Smith: »Spasenje Božje«, Peter Deyneka: »Mnogo molitve mnogo sile«.

Josip Mikulić je bio potpredsjednik Saveza baptista Jugoslavije, sekretar Saveza baptista Hrvatske, starješina Baptističke crkve Zagreb i dr.

Kako i gdje možete nabaviti knjige dr. sc. Josipa Mikulića "Moj bližnji", "Susret s Isusom", "Živjeti s Isusom", "Uskrsnuti s Isusom" i "Božja ljubav je odgovor"?

Knjige šaljemo pouzećem nakon narudžbe putem elektronske pošte autora:

E-mail: josip.mikulic4@zg.t-com.hr



Autor: dr. sc. Josip Mikulić

" Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne? Ja, Jahve, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju , prema plodu ruku njegovih." ( Jeremija 17: 9-10).
" Nema pravedna ni samo jednoga; nema razumna, nema nikoga koji traži Boga. Svi su zastranili, zajedno se pokvarili. Nema ni jednoga jedinoga  koji čini dobro.
Njihovo je grlo otvoren grob, jezicima svojim varaju, zmijski je otrov na njihovim usnama.
Usta su im puna kleveta i gorčine. Noge su im brze na prolijevanje krvi: ruševine s bijedom na njihovim su putovima; put mira nisu priznali, nema straha Božjega pred njihovim očima." (Rimlj.3: 10-18).
"Da zanijeme svaka usta i da cijeli svijet bude podvrgnut kazni Božjoj." (Rimlj.3:19).
"  Jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave." (Rimlj.3:23).
“ Ja, naime, znam da nikakvo dobro ne stanuje u meni, to jest u mom tijelu. Zaista, htjeti dobro jest u mojoj moći, ali nije učiniti ga.” (Rimlj.7:18).
“ Može li Etiopljanin promijeniti kožu svoju? Ili leopard krzno svoje? A vi, možete li činiti dobro, navikli da zlo činite?” (Jeremija 13:23, Ef.2:1-6).

Kako možemo objasniti naše stanje?

Izvan Boga, čovjek je duhovno mrtav. Je li moguće, nekakvim usavršavanjem učiniti mrtvaca živim?  Zamislimo se nad konstatacijom Isusa Krista koju govori poznatom učitelju Židova Nikodemu, kada kaže: “Zaista, zaista, kažem ti, tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko.” (Iv.3:5). Isus navodi činjenicu tjelesne bespomoćnosti, da takav čovjek, kakav jest ne može sam promijeniti svoje stanje.
Kako je jednostavna životna istina potvrđena u prirodi, u povijesti, u nauci i u našem životnom iskustvu. Poznati škotski znanstvenik, profesor prirodnih znanosti Henri Dramond  je napisao čitavu knjigu temeljenu na ovim stihovima pod nazivom: “ Prirodni zakon u duhovnom svijetu”. Šesti stih ove 3. glave Evanđelja po Ivanu nam kaže: “ Što je rođeno od tijela, tijelo je; što je rođeno od Duha duh je.”  Tu se ne propovijeda, nego se samo konstatira zakon života, zakon prirode duha. To potvrđuje i znanost, koja je ustanovila tako zvani zakon biogenetike (živorođenja): kojim se utemeljuje da se sve živo rađa od živoga (omne vivum ex vivo). Suglasno tome što govori Dramond, postoje tri kraljevstva:

  1. neorgansko kraljevstvo – minerali, kamenje itd,
  2. organsko kraljevstvo – raslinje, živa bića i
  3. duhovno kraljevstvo.

Nema prelaza iz nižeg područja u više, nema ulaska, postoji samo silazak. Minerali ne prelaze u ružu, pa da se i usavršavaju. Ali ruža prostire svoje korijenje u utrobu zemlje, crpi minerale što se nalaze u zemlji (razne soli) i sama ih pretvara u svoje postojanje, podiže ih do razine ruže.
Čovjek sam ne može doseći kraljevstvo duha. Ali se on u osobi Isusa Krista, koji je sišao s neba - raširio svoje ruke i podigao čovjeka koji ga je prihvatio, u svoj – gornji viši svijet.  Taj radosni smisao činjenice je iznesen u 13. stihu istog poglavlja: “ Nitko nije uzišao na nebo, osim Sina Čovječjega koji je sišao s neba.”
Istina je da je čovjek stvoren na “ sliku Božju”. Ali već na početku Biblije u Knjizi Postanka u 5. poglavlju nam se iznosi činjenica kako je Adam nakon pada u grijeh rodio sina “ njemu slična”, predavši mu svoju već izopačenu i grešnu prirodu. I ta grešnost se predaje iz pokoljenja u pokoljenje, tako da je sada čovjeku ostalo samo mutno sjećanje na “obličje Božje”.
Znanost pozna tu činjenicu koja se izražava u zakonu nasljedstva. Taj “zakon prirode” potvrđuje biblijski princip iznesen u 5,6 i 7. stihu Evanđelja po Ivanu.
U Poslanici Rimljanima 8:7 nam se iznosi taj princip: “ Zato je težnja tijela neprijateljstvo prema Bogu jer se ne pokorava Božjem zakonu niti to može.”
U čovjeku postoji iskonska čežnja za visokim porivima, ali na djelu dolazi do bankrota. Voda, izbačena iz fontane uvis, rasipa se u bisernom mlazu u plavetnu visinu, ali potom pada u prah zemlje i postaje blato.
Materijalizam i nevjera su činjenični rezultati “zemaljske i tjelesne” umotvorine. Radi toga, ako želimo vidjeti kraljevstvo duha, potrebno je tražiti otkrivenje od Boga, jer Bog je Duh. To proizlazi iz osnovnog zakona “teorija spoznaje” ( gnoseologija).
“ A nama je to Bog objavio po Duhu. Jer Duh sve ispituje, čak i dubine Božje. Ta tko od ljudi zna čovjekove tajne, osim čovječjega duha koji je u njemu. Tako nitko ne zna Božjih tajni, osim Božjega Duha.” (I.Kor.2:10,11,14,;12:3).

Kako se u praksi ispoljava naša grešnost?

  1. Griješimo našim riječima: “ Njihovo je grlo otvoren grob, jezicima svoji varaju, zmijski je otrov za njihovim ustima. Usta su im puna kleveta i gorčine. U njihovim ustima iskrenosti nema, srce im je puno zloče; grlo im je grob otvoren, a jezikom laskaju. Usta mu puna kletve, lukavstva, i prijevare, pod jezikom njegovim muka i nesreća. Kao zmije bruse jezike svoje, pod usnama im je otrov ljutičin.” (Rimlj.3:13,14;  Ps.5:10 ;10:7;140:4). Mnogi misle da grijesi jezika nisu tako strašni. Ali Bog ih uzima vrlo ozbiljno. Pogledajmo što Božja riječ kaže: “ “ako je i jezik malen ud, ali se može ponositi velikim stvarima. Pazite, kakve li male vatre , a koliku šumu zapali. I jezik je vatra. On postaje cio opaki svijet među našim udovima. Kalja svu našu osobu i, zapaljen od pakla, zapaljuje sav naš život. Ali jezika nitko od ljudi ne može konačno ukrotiti. On je zlo koje ne poznaje mira. Pun je smrtonosnog otrova. Njim blagoslivljamo Gospodina i Oca, i njim proklinjemo ljude koji su stvoreni na ‘sliku Božju’. Iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo.” (Jak. 3: 5,6,8-10). Uistinu, nije čudo što Bog vidi grijeh jezika, kao tako ozbiljan grijeh.
  2. Griješimo u mislima: Riječi koje izgovaramo, sasvim jasno izražavaju naše misli u srcu. Isus je to vrlo određeno rekao: “ Ali što izlazi iz usta, izlazi iz srca, i to ukalja čovjeka. Jer iz srca dolaze zle misli, ubojstva, preljubi, bludnost, krađe, lažna svjedočanstva, psovka. To ukalja čovjeka.” (Mt. 15:18-20). Onaj koji griješi u mislima, jednako je kriv,kao i onaj koji griješi na bilo koji drugi način. Isto je kriv pred Bogom kao svaki drugi grešnik, i isto tako mu je potrebno spasenje. Isus stavlja naglasak na grijeh u mislima, kao što smo pročitali, a naročito kad kaže: “ A ja vam kažem da je svaki koji s požudom pogleda ženu već – u svom srcu – s njom učinio preljub.” ( Mat. 5:28).
  3.  Griješimo djelima: “ Rukotvorine su njihove djela zločinačka, rukama svojim čine nasilje. Noge njihove u zlo hitaju, i brze su da krv nevinu proliju. Misli su im misli zločinačke, pustoš i propast na njihovim su putovima. Put mira oni ne poznaju, na stazama njihovim nema pravice.” (Iz. 59: 6-8).  Sva ta zla djela imaju svoje porijeklo u Sotoni. To dokazuju riječi Gospodina Isusa koje je uputio svojim protivnicima: “ Vi ponavljate djela oca svoga. Vi imate đavla za oca i hoćete da vršite želju oca svoga. On bijaše ubojica ljudi od početka i nije stajao čvrsto u istini, jer u njemu nema istine. Kad god govori laž, govori svoje vlastito, jer je lažac i otac laži.” (Iv. 8: 41, 44).

Svuda oko sebe vidimo i potvrđujemo istinitost ovih Božjih riječi koje oslikavaju stanje ljudi oko nas. Kako je s tobom dragi prijatelju i prijateljice? Kakvo je tvoje stanje?
Biblija vrlo jasno pobroja praktična ispoljavanja grijeha kao djela tijela: “ Poznata su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, raspuštenost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomornost, srdžba,sebičnosti, razdori, strančarenja, zavisti, pijanke, razuzdane gozbe, i ovima slična, na koja vas unaprijed upozoravam, kako sam i prije upozorio: oni koji čine takva djela neće baštiniti kraljevstva Božjega.” (Gal.5:19-21).

Što da činimo kada spoznamo svoje grešno stanje?

Isto to pitanje se postavilo kada je apostol Petar prikazao stanje grijeha u kojem se nalazio narod u Izraelu, nakon što su razapeli Isusa Krista. Pogledajmo zajedno u Djelima apostolskim u 2. poglavlju, gdje čitamo u 37. i 38.stihu:

“ Kad to čuše, duboko se u srcu potresoše te rekoše Petru i ostalim apostolima: ‘ Braćo, što da činimo?’ ‘Obratite se – reče im Petar. – Neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha; tako ćete primiti dar – Duha Svetoga.”
Eto, tu je odgovor i za tebe dragi prijatelju. U nekoliko slijedećih poruka još više ćemo govoriti o spasenju koje je Bog pripremio u Isusu Kristu jedinom Spasitelju.