Đuro Samac, dipl. ing. i teolog


Živim u Zagrebu sa suprugom. Imamo dvoje djece i dvoje unučadi. Srednju školu završiosam u Zagrebu, a zatim i Fakultet prometnih znanosti. Radio sam u poduzeću sve do odlaska u mirovinu 1993. g. Obratio sam se 1974. g. u Baptističkoj crkvi u Zagrebu, a to potvrdio krštenjem 1975. g. S prvom generacijom studenata 1976. g. upisao sam teologiju na "Matiji Vlačiću Iliriku". Nakon nekoliko godina studija dolazi do prekida, a zatim sam diplomirao na Teološkom fakultetu u Osijeku (1. stupanj). Nakon upisa na studij aktivno sam se uključio u rad crkve u Zagrebu (propovijedanje, rad s mladima, kao predsjednik crkvenog odbora).

Tijekom rata radio sam s izbjeglicama koji su bili zbrinjavani preko naše crkve u Zagrebu. 1995. god., odmah nakon vojne akcije "Oluja", otišao sam sa suprugom u misiju na Baniju. Tamo smo proveli 13 godina i za to vrijeme osnovali dvije crkve, u Glini i Kozaperovici. Obje su danas članice Saveza. Također smo pokrenuli i dvije misijske stanice: Veliki Gradac i Ravno Rašće. Za to vrijeme kršteno je oko 80 članova. Pisao sam članke za Glas Evanđelja. Godine 2009. vratio sam se iz misije i uključio u rad Vala Evanđelja kao suradnik u radio emisijama. Želja mi je raditi za Gospoda dok mi daje snage i da sve što radim bude Njemu na slavu, a meni na spasenje, jer Njemu jedinom pripada hvala i slava za sve. AMEN


Kako i gdje možete nabaviti knjige?

Knjige autora Đure Samca "Evanđelje na djelu", "Samo vjera" i "Povratak Bogu" možete naručiti na:


Autor: Đuro Samac, dipl. ing. i teolog

"Naprotiv, plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost..."

Galaćanima 5,22

Poznata je narodna izreka: Strpljen — spašen. To je dobra izreka, ali možemo li u svakoj situaciji biti strpljivi i podnositi pritiske? Mislim da je ovo vrlo važno pitanje, posebno u današnje vrijeme kad nam strpljenja sve više nedostaje. Strpljivost neki nazivaju i postojanost. Strpljivost ne dolazi sama po sebi; ona se naporno uči neprekidnim vježbanjem uz jaku volju.

Biskup Theo Sorg je ovako komentirao strpljivost: "Strpljivost je nešto što često ne razumijemo. Strpljenje je sposobnost čekanja. Strpljivost je dar čovjeka da razvoj događaja ne iznuđuje silom, već da svoja očekivanja uskladi s Božjim časom, kako u velikim, tako i u malim stvarima osobnog života, u životu obitelji, na radnom mjestu, pa i u svjetskim događanjima. Strpljivost je snaga nošenja u trpljenju, ostajanje pod svojim teretom nevolja. Strpljenje je izdržavanje u teškim okolnostima, možda u nekom škripcu na poslu, u braku s puno napetosti, možda u nekoj crkvenoj situaciji gdje bismo voljeli da štošta bude drugačije. Biti strpljiv znači izdržati kada svi govore samo o bježanju!"

Kako se vježbati u strpljenju i kako ga postići, možemo najlakše naučiti iz Biblije ili Svetog pisma, iz kog doznajemo da strpljivost nije samo pasivno prihvaćanje teškoća, već aktivno nastojanje da ih izdržimo i tako ih svladamo. U Poslanici Galaćanima 5,22 nalazimo da je strpljivost jedan od plodova Duha. Prema navodima u ovoj poslanici, postoje plodovi tijela i plodovi duha. Da bismo to bolje razumjeli, navest ćemo tekst koji o tome govori: "Poznata su djela tijela. To su bludnost, nečistoća, raspuštenost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomornost, srđžba, sebičnosti, razdori, strančarenja, zavisti, pijanke, razuzdane gozbe i ovima slična, na koje vas unaprijed upozoravam, kako sam i prije upozorio: oni koji čine takva djela neće baštiniti kraljevstva Božjega. Naprotiv, plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost. Protiv ovih ne postoji zakon. Oni koji pripadaju Kristu Isusu razapeli su svoje tijelo s njegovim strastima i požudama. Ako imamo život po Duhu, slijedimo Duha! Ne težimo za taštom slavom!" (Galaćanima 5,19-25) Navedeni citat napisao je apostol Pavao u svojoj poslanici crkvama u Galaciji.

Oni koji vjeruju Bogu i Njegovoj Riječi, znaju po njoj da je Bog strpljiv i dobar i da podnosi nas grešnike. On nas je toliko ljubio da je dao svog jedinorodnog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni (Ivan 3,16). Kad su ljudi strpljivi, ne prihvaćaju samo udarce sudbine, nego znaju da Bog može sve izvesti na dobro (Matej 7,7).

Prema Novom zavjetu, uzori strpljivosti su Abraham, Job i mnogi drugi, kao i sam Gospod Isus. On je vrhunska objava i savršeni uzor strpljivosti koju će njegovi sljedbenici trebati nasljedovati da bi bili njegovi učenici i baštinici kraljevstva nebeskog.

Dakle, ako smo kršćani i ako imamo plod Duha u sebi, onda ćemo biti dugotrpeljivi, jer to proizlazi iz Božje ljubavi prema nama i naše kršćanske ljubavi prema drugima (1. Korinćanima 13,4). Dugotrpnost je strpljivost kojom podnosimo drugoga, pa i onda kad on daje povoda da ga odbacimo.

Onaj koji živi u skladu sa svojom vjerom u Boga, podnosit će druge s ljubavlju, sa svakom vrstom poniznosti, krotkosti i strpljenja. Jedino na taj način će biti pravi sin Boga koji je strpljiv, koji prašta, koji ljubi i želi spasiti, i pravi učenik Gospoda Isusa koji je blaga i ponizna srca.

Možda ćete reći: A tko to može tako činiti u današnje vrijeme, vrijeme mržnje, sukoba, nasilja, ratova, prirodnih katastrofa, kada je kod mnogih ljubav ohladnjela, kad je moral na niskoj razini i slično? Osnovni razlog svim tim zlima je ljudska zavist i sebičnost. Jedini način na koji se sve to zlo može pobjediti jest ljubav. Ona pobjeđuje i mržnju i zavist i sva zla koja vladaju u svijetu. Apostol Pavao piše da kršćanima ostaje vjera, nada i ljubav, a da je među njima najjača ljubav, jer vjera i nada će jednog dana prestati u kraljevstvu nebeskom, a ljubav će vječno trajati, kako u ovom svijetu tako i u budućem. Ljubav, ako je imamo, pobjeđuje sve. Sve što se čovjeku čini nemogućim, Bogu je moguće. Zato moramo moliti Boga da naša srca napuni ljubavlju, kako bismo mogli ljubiti druge oko nas. Bog je u svojoj svetoj Riječi obećao da će nam dati što ga molimo, ako molimo s vjerom. To čitamo u Evanđelju po Mateju 7,7.8: "Molite i dat će vam se! Tražite i naći će te! Kucajte, i otvorit će vam se! Jer svaki koji moli, prima; tko traži, nalazi, i tko kuca, otvara mu se."

Na Božji odgovor se nekada dugo čeka, zato nam je potrebna strpljivost, jer vjerujemo da svemogući Bog zna sve naše potrebe i da će učiniti prema svojoj milosti i dobroti. Čovjeka mora nadahnjivati strpljivost koju ima Bog prema nama, da i mi vjerujući Njegovoj Riječi strpljivo očekujemo Njegovo obećanje. Kršćanin koji zna da je Krist morao trpjeti da bi ušao u svoju slavu (Luka 24,26), mora kao i on postojano podnijeti kušnje i nevolje s nadom u spasenje o Isusovom slavnom drugom dolasku, znajući da svojim patnjama i strpljivošću surađuje sa Spasiteljem: on trpi s njim da s njim bude i proslavljen (Filipljanima 3,10 i Rimljanima 8,17). Sam Gospod Bog će svoje tako ojačati i svojom svetom Riječju utješiti (Rimljanima 15,4), da svi vjerujući kršćani mogu ostati vjerni u podnošenju kušnji radi Isusova imena (Otkrivenje 2,10). Oni tako postižu blaženstvo koje je obećano onima koji ustraju do kraja.

U Izrekama nalazimo još jedan jako poučan redak koji nas uči strpljivosti, a glasi: "Tko se teško srdi, bolji je od junaka, i tko nad sobom vlada, bolji je od osvojitelja grada." (Izreke 16,32) Dakle, narodna izreka koju smo spomenuli na početku istinita je i poučna, i dobro je da se nje pridržavamo: Strpljen — spašen.

Strpljivost je vrlina, a i potreba koju je dobro imati, a ako vam nedostaje, tražite je od Boga u molitvi, i on će vam pomoći ako to ustrajno nastojite postići.