dr. sc. Josip Mikulić



Josip Mikulić, dr. sc., dobro je poznat kao publicist kršćanske literature i evangelizator (autor je knjiga »Moj bližnji«, »Susret s Isusom«, »Živjeti s Isusom«, »Uskrsnuti s Isusom«). Preveo je i organizirao tisak većeg broja knjiga poznatih kršćanskih autora kao što su: T. Epp: »Tijelo i duh u sukobu«, T. Epp: »Test života«, T. Epp: »Ljubav je odgovor« – ta je knjiga podijeljena u 100 000 primjeraka i pet izdanja prognanicima za vrijeme rata u Hrvatskoj; Oswald Smith: »Spasenje Božje«, Peter Deyneka: »Mnogo molitve mnogo sile«.

Josip Mikulić je bio potpredsjednik Saveza baptista Jugoslavije, sekretar Saveza baptista Hrvatske, starješina Baptističke crkve Zagreb i dr.

Kako i gdje možete nabaviti knjige dr. sc. Josipa Mikulića "Moj bližnji", "Susret s Isusom", "Živjeti s Isusom", "Uskrsnuti s Isusom" i "Božja ljubav je odgovor"?

Knjige šaljemo pouzećem nakon narudžbe putem elektronske pošte autora:

E-mail: josip.mikulic4@zg.t-com.hr



Autor: dr. sc. Josip Mikulić

Što znamo?

Kada smo se rodili imamo jednu prirodu. Sasvim je izvjesno, samo po sebi, da smo u osnovi po tome svi jednaki, osobito s Božjeg pogleda na nas. Bogu nije važno kako izgledamo, Bogu je važno srce, to jest osoba. Ono što Bog vidi u svakom čovjeku je da je grešan, buntovan, neposlušan, tvrdoglav, daleko od Boga, pa čak i neprijatelj Bogu. Kada se rodimo -. tjelesno, nemamo izbor. Neposlušnost prvih ljudi Adama i Eve dovela je do toga da smo svi rođeni s grešnom, propadljivom prirodom.Ljudi misle kako je moguće tu prirodu promijeniti. Bog zna kako je nemoguće izmijeniti tu prirodu, a ako smo iskreni sami sa sobom i mi to znamo. Po našem osjećaju znamo, da se naša priroda ne može izmijeniti, pa čak ako izmijenimo naše ponašanje. Bogu je to nedostatno, a u suštini nedostatno je i nama.

Što ne znamo?

Ako ispravno gledamo, grešnu prirodu ne možemo izmijeniti. Ako si alkoholičar, ti si alkoholičar. Ako si grešnik onda si grešnik. Radi toga Gospodin Isus Krist nam i predlaže novu prirodu, samo zamislite svoju prirodu. Ljudi analiziraju simptome, a Bog ide mnogo dublje, Bog gleda samu bit –suštinu.

„Ali ovo blago nosimo u zemljanim posudama da se ona izvanredna uspješnost pripisuje Bogu, a ne nama." (II. Korinćanima4:7)

Nova priroda se u nas unosi s našim suglasjem i našom molbom, ako prihvaćamo Božje uvjete.

„Zaista, zaista, kažem ti, tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može uči u kraljevstvo nebesko." (Ivan 3:5)

Bog nam nudi Svoju Božansku prirodu, ali ne prisilom. Možemo prihvatiti Božji prijedlog ali možemo i odbiti. Na nama je rješenje, na nama je izbor.

„"Tim nas je obdario skupocjenim i najvećim obećanim dobrima, da po njima, umaknuvši pokvarenosti koja je zbog opake požude u svijetu, postanete dionici božanske naravi (prirode)" II.Petrova1:4)

Ta druga priroda, Božja priroda ne zamjenjuje staru prirodu. To nije postupak zamjene. U isto vrijeme je novi čovjek potpuno suprotan prethodnom, i po naravi, i po vrijednosti, i po djelovanju, jer je njegova priroda od Krista- od Božjega Duha.

Suprotstavljanje

„A velim: živite po Duhu pa sigurno nećete udovoljavati požudi tijela, jer tijelo žudi protiv duha, a duh protiv tijela. Da, to se dvoje međusobno protivi tako da ne čine što biste htjeli." (Galaćanima 5:16-17)

Naše dvije prirode su međusobno ljubomorne, svaka želi zauzeti prvo najvažnije mjesto u našem životu. U tjelesnoj, grešnoj prirodi revnost je grešna, a u duhovnoj – Božanskoj prirodi revnost je Božja. Svaka priroda želi upravljati s nama na svoj način. Svaka priroda želi osvojiti vrh, a mi ispoljavamo svojom voljom koju ćemo od njih razvijati i podržavati. Stara – tjelesna – grešna priroda je vrlo zahtjevna, uporna, nasilna, dok je nova – duhovna – Božanska priroda – tiha, osjećajna i strpljiva. Kao što se vidi te dvije prirode (naravi) nisu slične. Kada smo imali samo jednu prirodu, mogli ste se s njom boriti ili ne boriti. Ako su dvije prirode u nama, borba je neizbježna. Dobro može pobijediti ako vi to želite. Bog vas ispituje. Vi sami odlučujete želite li prihvatiti i podržavati jednu ili drugu prirodu u vama. Ako vi djelotvorno predajete vodstvo u toj borbi Svetome Duhu koji je u vama, ako ste rođeni na novo, onda je pobjeda osigurana.

Što je tijelo?

„Tijelo", o kojem ovdje govorimo je, naša iskonska - naslijeđena grešna priroda, koja od rođenja do smrti stanuje u tijelu i izražava se kroz njega.

„Jer ništa od onoga što je u svijetu – požuda tijela, požuda očiju, oholost zbog imetka – ne dolazi od Oca, nego dolazi od svijeta." (I. Ivanova 2:16)

„ I vas, koji ste negda bili otuđeni i koji ste postali neprijatelji svojim mišljenjem i zlim djelima." (Kološanima1:21)

Čovjekova priroda je u najboljem slučaju otuđena, a u gorem slučaju - licemjerna.

.Ljudi se nehotice slažu s tim uvjerenjem da su sagriješili. Ali, zbog svoje grešnosti, oni se na to stanje ne obaziru. Adam i Eva su se opravdavali i htjeli su svoju krivicu prebaciti na drugoga, kao da žele okriviti Boga i osjećati se bezgrešnima.

Ta priroda je sebična, egocentrična, koristoljubiva, tvrdoglava, neposlušna, gorda, samovoljna i buntovna – neprijateljska.

Pretvorba u novoga čovjeka

„Ovo sad velim i zaklinjem u Gospodinu da više ne provodite život kako ga provode pogani, u ispraznosti svoga mišljenja, zamračeni u svom razumu, otuđeni od Božjeg života zbog neznanja koje u njima vlada i zbog okorjelosti njihova srca; oni su se izgubivši svaki ćudoredni osjećaj, predali raspuštenosti da sa svom pohlepom čine nečistoću svake vrste. A vi niste naučili takvog Krista, samo ako ste ga čuli i u njemu (stojeći) poučeni kako je u Isusu Kristu istina. – Velim i zaklinjem da sa sebe skinete i odložite staroga čovjeka koji pripada prijašnjem načinu života, čovjeka koji u varavima požudama ide u propast, te da se iz dana u dan obnavljate duhom u kojem mislite i da se obučete u novoga čovjeka, stvorena na sliku Božju u istinskoj pravednosti i svetosti." (Efežanima 4:17-24)

Što je grijeh?

Prema Svetome Pismu, griješiti znači skrenuti s puta, ići na neispravnu stranu. Taj izraz „grijeh" je bogoslovski pojam Ta riječ se odnosi na to kako sebe vidimo u očima bezgrešnog Boga – kako se čovjek odnosi prema Božjim pravilima i zakonitostima i kako ih ispunjava. Kada čovjek ustaje protiv njih, narušava ih, oskvrnjuje ih, čini grijeh.

Opis grijeha

„Ono što izlazi iz čovjeka to onečisti čovjeka, jer iz nutrine, iz ljudskog srca izlaze: zle misli, razne vrste bluda, krađe, umorstva, preljuba, lakomstva, opačine; lukavstvo, razuzdanost, zavist; psovke, oholost, bezumlje. Sva ta zla izlaze iznutra i onečiste čovjeka." (Marko 7:20-23)

„ Poznata su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, raspuštenost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomornost, srdžba, sebičnosti, razdori, strančarenja, zavisti, pijanke, razuzdane gozbe i ovima slična, na koja vas unaprijed upozoravam, kako sam i prije upozorio: oni koji čine takva djela neće baštiniti kraljevstva Božjega." (Galaćanima 5:19-21)

„Usmrtite, dakle, ono što je u vašem tijelu zemaljsko: bludnost, nečistoću, požudu, zle želje i lakomstvo – to je idolopoklonstvo. Ali i sada odbacite od sebe sve ovo: srdžbu, naglost, zloću; izbacite iz usta svojih psovku i sramotne riječi. Ne lažite jedan drugome, jer ste svukli staroga čovjeka s njegovim djelima." (Kološanima 3:5, 8-9)

Privlačnost grijeha

Grijeh je privlačan radi toga što se okreće k prirodi koja želi zadovoljstvo, naslađivanje i uživanje.

„Što pade među trnje, to su oni koji čuju, ali ih još na putu zaguše tjeskobne brige, bogatstvo i sjetilni užici te ne donose zrelih plodova. (Luka 8:14)

„Da budu osuđeni svi koji nisu vjerovali u istinu, već pristali uz nepravednost. „(II. Solunjanima 2:12)

„Naprotiv, ona koja se odaje nasladama mrtva je sve ako i živi." (I. Timoteju 5:6)

„Jer će ljudi biti samoživi, lakomi, umišljeni, oholi, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici, bez ljubavi, nepomirljivi, klevetnici, razuzdani, neotesani, neprijatelji dobra, izdajnici, naprasiti, bahati, ljubitelji požude mjesto ljubitelji Boga. Oni će sačuvati vanjski oblik pobožnosti iako su se odrekli njezine sile. I njih se kloni!" (II. Timoteju 3:2-4)

„I mi smo, naime, nekoć bili nerazumni, buntovnici, lutalice, robovi mnogovrsnih požuda i sjetilnih užitaka, živeći u zloći i zavisti, odurni i mrzitelji jedni drugih." (Tit 3:3)

„Posebno one koji, utonuli u požudu počinjanja ružnih grijeha, idu za tijelom i preziru vrhovništvo Gospodnje. Oni, obijesni i drski i, ne boje se uvredljivim riječima napadati Slave, dok anđeli, iako su od njih jači i snažniji, ne izriču uvredljive osude protiv njih kod Gospodina. A spomenuti, poput nerazumnih životinja koje su po prirodi određene da budu hvatane i ubijane, uvredljivim riječima napadaju ono što ne poznaju, te će biti uništeni kao i one, snoseći na svoju štetu plaću (koja se daje) za nepravednost. Oni smatraju za uživanje prolazno veselje. Prljava i nakazna stvorenja! Uživaju u svojim nasladama kad se goste s vama. Njihove su oči pune požude za preljubnicom i ne odustaju od grijeha. Oni zavode nepostojane duše; imaju srce ogrezlo u lakomstvu. Prokleta stvorenja! Ostavili su pravi put i zastranili. Pošli su putem Bosorova sina Balaama, koji je volio plaću (koja se daje) za nepravednost. Oni su izvori bez vode, magle koje tjera vihor. Za njih se čuva tamni mrak. Oni govore bahate i prazne riječi te mame tjelesnim požudama i razuzdanošću one koji su tek izbjegli od onih što žive u zabludi. Obećavaju im slobodu, a sami robuju propasti jer pobijeđeni robuje pobjedniku." (II. Petrova 2:10-15, 17-19)

Sotona čini grijeh vrlo privlačnim za grešnu- tjelesnu prirodu. Bez Božje pomoći nije uopće moguće njemu se protiviti. Ako ne budemo toga svjesni Tko gleda na nas, ako ne predvidimo posljedice, neprimjetno ćemo biti poraženi. Radosti grijeha su vrlo kratke, ali plodovi i posljedice grijeha mogu ostati za dugo vremena i idu s nama u vječnost.

„Jer je plaća grijeha smrt (duhovna). (Rimljanima 6:23)

Kada griješimo, živimo „u svojim tjelesnim požudama vršeći prohtjeve tijela i svog samovoljnog mišljenja." (Efežanima 2:3)

U suštini, ako ja ne služim Bogu, služim sotoni.

Kako mogu znati služim li Bogu?

Tako, ako živim prema Njegovim zapovijedima.

„Pokazat ćeš mi stazu u život, puninu radosti pred licem svojim sebi zdesna blaženstvo vječno." (Psalam 16:11)

Što je s grijehom nakon spasenja?

Netko misli, da kada se čovjek spasi „Stara narav je mrtva. Kada je stari čovjek razapet, to je smrt." Pitamo se: „Znači li to da taj čovjek više ne može griješiti?" „Ako je nešto mrtvo, može li biti živo?" Ako je stara narav mrtva zašto je grijeh u čovjeku živ? Biblija upozorava: „ Dakle, tko misli da stoji, neka pazi da ne padne." (I. Korinćanima 10:12).

Nemoj misliti da odlaziš u nebo sa savršenim životom. Jedini put kojim možemo doći u nebo sa savršenim životom je da se pozivamo na pravednost Isusa Krista, jer Božja riječ kaže:" Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog učini mjesto nas grijehom, da mi u njemu postanemo pravednošću Božjom." (II. Korinćanima 5:21).

Kada je Isus umro na križu, uzeo je na Sebe sve naše grijehe, i trpio, ne radi Sebe nego za tebe i mene; tako, kada smo spašeni, mi smo uzeli na sebe svu Njegovu pravednost, i to je put kako ulazimo u nebo, jer Bog više ne gleda naše grijehe; Bog vidi pravednost Isusa Krista na Kojem smo izgradili naše spasenje.

Znači li to, onda, mogao bi netko reći, da kada smo spašeni svi naši grijesi u prošlosti, sadašnjosti, i u svoj budućnosti su oprošteni u isto vrijeme. Ne. Biblija ne govori tako. Biblija govori da smo u vrijeme spasenja dobili otkupljenje, oslobođenje, duša osobe je spašena za vječnost. Osoba izgubi mnogo kada se susretne s Isusom, kada su sve naše zasluge, naša djela izgorila, a osoba sama je spašena. Kada ste spašeni svi grijesi koje ste priznali su oprošteni. Netko će reći: „Ali, i svi budući grijesi su oprošteni u isto vrijeme." To nije istina. To Biblija nigdje ne govori. Isus je učio svoje učenike u molitvi: „Oprosti nam duge naše (grijehe), kako i mi opraštamo dužnicima svojim." (Matej 5:12) To je govorio svojim učenicima. Ovdje se ne govori o spasenju nego o grijesima o djelima.

Svaka osoba koja je spašena i koja živi za Gospodina, svakodnevno ostvaruje svoja djela, i naravno, neka djela nisu učinjena po Božjoj volji. Osoba treba dan za danom dolaziti Bogu u priznanju i priznati taj grijeh Bogu. "Oprosti nam grijehe naše." (Luka 11:4) I onda, kada susretnu Isusa Krista neće imati neko djelo koje treba izgoriti.

„Nitko, naime, ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je već postavljen , a taj je Isus Krist. Zida li tko na ovom temelju zlato, srebrom, dragim kamenjem, drvetom, sijenom, slamom, svačije će djelo izići na vidjelo. To će pokazati onaj Dan, jer će se očitovati vatrom, a ta će vatra otkriti kakvo je čije djelo. Onaj kome ostane, što je nazidao primit će nagradu, a onaj čije djelo izgori, štetovat će. On sam spasit će se ali kroz vatru." (I. Korinćanima 3:11-15)

Neka naša djela, taj materijal što ga zidamo kroz naš život, bude pun slave, pun svjedočanstva radosti, ljubavi i nade, i nagrade na drugoj strani.

„Tako će vam se, naime, pružiti sve što je potrebno za ulazak u vječno kraljevstvo našega gospodina, Spasitelja Isusa Krista." (II. Petrova 1:11)

Svaka spašena osoba, dok je na ovoj zemlji, treba svakoga dana priznati učinjeni grijeh, moliti za oproštenje, i tražiti novi odnos s Bogom, tražiti novu Božju snagu, tražiti Njegov blagoslov, tražiti zajedništvo s Njim. Trebamo shvatiti da smo ljudi, i da su u nama dvije naravi – prirode. „Jer tijelo žudi protiv duha, a duh protiv tijela. Da, to se dvoje međusobno protivi, tako da ne činite što biste htjeli. Ali, pustite li Duhu da vas vodi, niste više pod zakonom. A velim: živite po Duhu pa sigurno nećete udovoljavati požudi tijela." (Galaćanima 5: 16-18)