TWR-ove žene pune nade

"TWR-ove žene pune nade" je jedna od službi Trans World Radija. Cilj projekta je iskazati suosjećanje, pružiti ohrabrenje i podariti nadu ženama koje pate po cijelom svijetu, a to činimo putem molitve, podizanja svijesti i radijskim emisijama. Svrha Projekta Hannah je: podići svijest i razumijevanje za muke žena po cijelom svijetu moliti se za žene koje trpe emotivno, tjelesno ili duhovno emitirati poruku o evanđelju Isusa Krista ženama po cijelom svijetu i poticati ih da: - dožive Božju ljubav, slobodu i snagu za suočavanje sa svakodnevnim životnim izazovima - prigrle sudbinu koju im je Bog podario i slavno nasljeđe u Kristu Isusu, bez obzira na svoje kulturno, društveno i ekonomsko stanje - svojoj djeci predaju nasljeđe vjere, mudrosti i pobožnoga karaktera.


Autor: TWR-ove žene pune nade

Što je to abortus?


Abortus je, nažalost, namjerni čin okončanja života djeteta prije rođenja. U pitanju je medicinski zahvat koji se obavlja tijekom trudnoće, čiji je cilj onemogućiti daljnji razvoj djeteta. Abortus doslovno oduzima život djetetu i okončava trudnoću. Abortus je često vrlo nasilan i bolan. Abortus može biti vrlo opasan za ženu.

Ja sam majka i jednom sam izvršila abortus. Zato razumijem kako se osjećaju žene koje razmišljaju o abortusu. Mnogo je razloga zbog kojih žene razmišljaju o izvršenju abortusa. Možda misle da su isuviše siromašne, možda se nalaze u opasnim okolnostima, a možda ih trudnoća plaši zbog mjesta gdje žive ili možda ovisi o tome mogu li računati na kakvu pomoć ili ne. To su stvarni problemi. Žene koje su suočene s ovakvim problemima često su izložene velikom pritisku da se riješe svoje bebe. Ponekad im se govori da je to najpametnije. Ponekad ih se primorava na to. Ponekad im se govori da je najbolje za njih da abortiraju.

Dok sam bila mlada studentica nisam se zamarala moralnim ili opreznim životom. Bila sam zaljubljena u čovjeka za kojeg sam mislila da i on voli mene. Imali smo izvanbračne spolne odnose i ja sam zatrudnjela. Djetetov otac se jako uplašio zbog moje trudnoće. I ja sam se uplašila, jer nisam htjela da se moja obitelj ljuti na mene. U mojoj zemlji je zakonito izvršiti abortus iz bilo kojeg razloga bilo kad tijekom svih devet mjeseci trudnoće. Moj dečko je smatrao da je abortus najpametnije rješenje. Plašila sam se da ću nanijeti bol svojoj obitelji i osramotiti ih. Zato sam pomislila kako bi bilo dobro otići na abortus. Moja beba je umrla 1981. godine tijekom abortusa. Nikad neću zaboraviti taj dan. Sjećam se svakog trenutka. To je uobičajeno. Mnoge žene koje su se podvrgnule abortusu sjećaju se svake pojedinosti iz toga dana, jer je abortus često vrlo bolan.

Nakon abortusa sam se osjećala kao i brojne žene u cijelom svijetu, koje su se također podvrgnule abortusu. Ja održavam predavanja za žene po cijeloj svojoj domovini i u 17 drugih zemalja. Slušam žene iz cijelog svijeta kako misle isto što sam i sama mislila. Sjećam se kako sam se osjećala usamljeno. Sjećam se kako sam bila prestrašena. Sjećam se kako nitko nije mogao razumjeti ono što mi se dogodilo.  Sam abortus je bio vrlo bolan. Imala sam dojam kao da mi čupaju sve organe iz utrobe. Abortusi se u cijelom svijetu uglavnom obavljaju pomoću stroja nalik usisavaču. Taj električni stroj ima deset puta jaču usisnu snagu nego kućni usisavači. Takva usisna snaga je vrlo opasna za tijelo. Događa se da ova sprava za usisavanje razreže ženino tijelo i da napravi veliku rupu u njezinoj utrobi. Nakon takve ozljede žena više ne može imati djece. Može doći do oštećivanja cerviksa, tj. vrata maternice. Taj mišić predstavlja ulaz u maternicu. On drži bebu unutra. Noževi koji se nalaze na ovom stroju mogu prerezati taj mišić i onemogućiti ga da više ikad pravilno funkcionira, čime se ženino zdravlje jako ugrožava.

Dosad sam govorila o osjećajima u tijelu. S emocionalne strane sam se najprije osjećala otupjelo. Nisam željela razmišljati o tome kroz što sam prošla. Iako sam bila vrlo usamljena i uplašena, nisam znala kako razgovarati o tome. Otkrila sam da žene diljem svijeta, koje su isto tako izvršile abortus, isto tako žive s teretom srama i šutnje. Ne smatraju da je to u redu i osjećaju se isuviše posramljeno da bi s bilo kome govorile o tome čega se sjećaju i kako im je bilo. Ne žele govoriti o tome kako su se prema njima ophodili djelatnici koji su obavili abortus, kao ni o samom događaju. Takva usamljenost je vjerojatno najgore prokletstvo abortusa, koja govori ženama da ono što osjećaju i misle nikom drugom nije važno. To je velika tragedija.

Ako netko razmišlja o izvršenju abortusa, poručila bih im sljedeće. Koliko god strašna ili teška bila situacija u kojoj se nalazite, znam da po čitavom svijetu postoje programi i misije pune ljudi koje vam mogu pomoći s vašim poteškoćama. Ženama koje već jesu izvršile abortus želim poručiti: slobodno možete iskreno govoriti o onome što ste doživjele i možda tako pomognete ženama koje se nalaze pred sličnom situacijom.

Vrijednost žene

Jeste li ikad sjedile s prijateljicom koja prolazi kroz teško ili žalosno razdoblje? Slušali ste ju i kimali glavom, ali niste znali što biste rekli. Osjećali ste se kao da su vam riječi zatočene u ustima. Umjesto riječi, pružili ste svojoj prijateljici srdačan zagrljaj. Jedan nježni zagrljaj može izreći više nego bilo kakve riječi. Svojim zagrljajem čak i bez riječi poručujete osobi da ima posebno mjesto u vašem srcu, da ju volite i cijenite. Imala sam priliku sjediti s mnogim djevojkama i ženama kojima je trebao netko tko će ih saslušati. Bilo im je teško zbog nečeg što su proživljavale. Osjećale su prazninu i zbunjenost. Tragale su za ljubavlju i ohrabrenjem. U trenucima sam im mogla ponuditi jedino zagrljaj. Često sam im govorila kako su dragocjene pred Bogom. Jeste li se i vi ikad osjećali isprazno, izgubljeno, zbunjeno i željno ljubavi?

Drage prijateljice, danas vas želim podsjetiti na to da ste i vi vrlo dragocjene pred Bogom.

Jeste li znali da Bog neprestano razmišlja o vama? (139. psalam, 17. stih) Uvijek ste u Njegovim mislima. Kad nekog volite, tada često razmišljate o toj osobi, zar ne? Moja kćer, koja je studentica, više ne živi sa mnom. Viđam ju samo preko blagdana ili ljetnih praznika. Pa ipak, svakog dana često pomislim na nju. Bog toliko često misli na vas da Njegovih misli o vama ima više nego zrna pijeska (139. psalam, 18. stih) Bog vas voli vječnom ljubavlju! (136. Psalam, 1. stih) Očito je da ste vrlo posebni!

Je li vam teško povjerovati da vas Bog voli? Možda vas mnogo toga u životu muči i čini vam se da nije dostojni Božje ljubavi.

Ispričat ću vam priču o jednoj ženi iz Biblije. (slijedi parafrazirani odjeljak iz Evanđelja po Marku, 5. poglavlja, stihovi 25-34). Ova žena je 12 godina bolovala od krvarenja. Posjetila je brojne liječnike i potrošila svu svoju ušteđevinu kako bi došla do pomoći. Međutim, umjesto da joj bude bolje, bilo joj je sve gore. Zatim je jednom čula da Isus dolazi u njezin grad. Znate li što je pomislila? "Kad bih se barem dotakla Njegove odjeće, ozdravila bih." Njezina vjera je bila velika, iako joj je bilo vrlo teško. Isprobala je sve drugo, a sada je pokušala pronaći rješenje kod Isusa. Isusa je okruživalo  mnoštvo ljudi. Mnogi su htjeli biti u Njegovoj blizini. I oni su čuli da Isus može ozdravljati ljude. Odjednom se našla pokraj Isusa pa je ispružila ruku i dodirnula Njegov plašt. Krvarenje je odmah prestalo i žena je bila oslobođena svoje patnje. Nije li to predivno? A još je ljepša bila Isusova reakcija. Usred tog mnoštva Isus se okrenuo i zapitao: "Tko je dodirnuo moju odjeću?" Žena je istupila i pala pred Isusove noge, te je dršćući ispričala svoju priču. Isus joj je, s velikim suosjećanjem, rekao: "Kćeri, tvoja vjera te ozdravila. Idi s mirom i budi slobodna od svoje patnje." Vidite, Isus nas voli čak i kad nam je najteže. Bog vas smatra dragocjenima. Bog vam nikada neće okrenuti leđa i neće vas napustiti.

Kao što je Njegova moć ozdravljenja potekla prema ovoj ženi, tako i Njegova ljubav i moć danas teku prema vama. Drage prijateljice, dragocjene ste u Božjim očima.

Možda mislite: "Ali ti ne shvaćaš. Činila sam sramotne i zle stvari. Bog me nikako ne može voljeti niti može raditi u meni." Dragi prijatelji, znajte ovo: svi mi činimo mnogo toga što bi nas moglo odvojiti od Boga. Međutim, Božja ljubav je fantastična. Bog može vidjeti više, a ne samo ono ružno u našem životu. U stanju je vidjeti ljepotu u nama. Danas vam želim objasniti što je radosna vijest. Biblija nam otkriva da će Bog povezati one koji su slomljenog srca i donijeti slobodu svima koji se osjećaju zatočeno. Isus je došao osloboditi zatvorenike i utješiti one koji tuguju (parafrazirani tekst Izaijine knjige, 61. poglavlje, stihovi 1-2). Umjesto pepela, Bog će vam podariti ljepotu, a gdje je bila tuga naći će se radost (parafrazirani tekst Izaijine knjige, 61. poglavlje, 3. stih). Božje nježno srce tuguje s vama kad ste žalosni. Zato što vas Bog voli, nasmiješi se svaki put kad pomisli na vas. Vi ste Njegova dragocjena djeca, kakva god bila vaša prošlost.

Bog vas jako voli i cijeni. Pronađite okrjepu u Njegovoj ljubavi. Izlit će vode nježnosti na vašu uznemirenu dušu i srce. Božja nježna ljubav će vas obnoviti.

Želim vam pročitati pjesmu koju sam napisala za svoju prijateljicu koja je patila od depresije. Sve joj se činilo mračnim, ali ja sam htjela da vidi kako ju Bog može blagosloviti i okrijepiti, jer ju silno voli. Bog i vas voli svojom neograničenom ljubavlju. Drage prijateljice, neka ovo bude molitva za vas. Pjesma se zove "Živa voda".

Ova se voda besplatno nudi,

samo dođi.

To je živa voda.

Onaj koji daje vodu, daje bezuvjetno.

Samo ju daje.

Želiš već sada znati sve odgovore,

ali On kaže: Čekaj i vidi što ću učiniti za tebe.

Dođi, ti koja si umorna.

Ja ću te okrijepiti na tihim vodama,

i tvoju ću dušu obnoviti.

Dođi, ti koja si slaba.

Moja ti je milost dovoljna.

Priznaj to.

Kad si slaba, ja sam jak.

Moja se snaga u tvojoj slabosti vidi.

Čeka te Onaj koji vodu daje.

On će te ispuniti.

Daj Mu danas svoju čašu.

Nemoj je više grčevito skrivati.

Tada će se Živa voda prelijevati iz tebe.

(m fuller, proljeće 1999.)

Amen.