dr. sc. Josip Mikulić



Josip Mikulić, dr. sc., dobro je poznat kao publicist kršćanske literature i evangelizator (autor je knjiga »Moj bližnji«, »Susret s Isusom«, »Živjeti s Isusom«, »Uskrsnuti s Isusom«). Preveo je i organizirao tisak većeg broja knjiga poznatih kršćanskih autora kao što su: T. Epp: »Tijelo i duh u sukobu«, T. Epp: »Test života«, T. Epp: »Ljubav je odgovor« – ta je knjiga podijeljena u 100 000 primjeraka i pet izdanja prognanicima za vrijeme rata u Hrvatskoj; Oswald Smith: »Spasenje Božje«, Peter Deyneka: »Mnogo molitve mnogo sile«.

Josip Mikulić je bio potpredsjednik Saveza baptista Jugoslavije, sekretar Saveza baptista Hrvatske, starješina Baptističke crkve Zagreb i dr.

Kako i gdje možete nabaviti knjige dr. sc. Josipa Mikulića "Moj bližnji", "Susret s Isusom", "Živjeti s Isusom", "Uskrsnuti s Isusom" i "Božja ljubav je odgovor"?

Knjige šaljemo pouzećem nakon narudžbe putem elektronske pošte autora:

E-mail: josip.mikulic4@zg.t-com.hr



Autor: dr. sc. Josip Mikulić

U našem prethodnom javljanju smo govorili kako o Isusu Kristu saznajemo iz Biblije ili Svetoga Pisma.
Istaknuli smo božanstvo Isusa Krista, koje je opisano u Bibliji sa svim karakteristikama što ih Bog posjeduje, kao što su: njegova vječna egzistencija, njegova sve-prisutnost, njegova svemoć, njegovo sve-znanje i njegova nepromjenljivost.
Zatim smo vidjeli kako su Božja djela ispunjena kroz Isusa Krista: kako je sve stvoreno tom vječnom Riječju, koja je postala tijelo i nastanila se među nama, kako Isus Krist drži u redu čitav Svemir i kako Isus Krist vječno živi.
Naglasili smo, kako unatoč nepriznavanja ljudi da je Isus Bog, od vremena njegova boravka na zemlji pa sve do danas, Biblija nas vrlo jasno uči da su Isusu dani svi nazivi Boga: kako Isusa Bog Otac naziva Bogom, kako Isusa čovjek naziva Bogom, kako Isusa demoni nazivaju Bogom, kako se Isus Krist sam deklarira kao Bog, iznoseći tvrdnju: „ Ja i Otac jedno smo.“ (Iv.10:30)
Danas želimo zajedno pogledati i druga obilježja, što nam ih Biblija otkriva o Isusu Kristu.
Prije svega,

U Isusu Kristu utjelovljenjem ili inkarnacijom Bog postaje čovjekom 

Način kako je Bog u Isusu Kristu došao na ovu zemlju i postao čovjekom se naziva utjelovljenje ili inkarnacija:

  1. Dolazak Isusa Krista na ovu zemlju je najavljen već 740 godina ranije u Starom Zavjetu po proroku Izaiji: „Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel!“ (Iz.7:14) Upravo to ime Emanuel znači „Bog s vama“. Bog je došao da bude čovjek s ljudima na ovoj zemlji.
  2. Povijest izvještava o rođenju našega Gospoda Isusa Krista. Njegovo je rođenje bilo drukčije od svih drugih rođenja:
  3. Isus je začet Svetim Duhom: „ Duh Sveti sići će na te – odgovori joj anđeo – sila Previšnjega zasjenit će te; zato će se dijete koje ćeš roditi zvati svetim, Sinom Božjim.“ (Lk.1:35)
  4. Isus je rođen od djevice: „Evo, Djevica će začeti i roditi sina, i dat će mu ime Emanuel – što znači, Bog je s nama,“ (Mat.1:23)
  5. Iako je Isus bio istiniti čovjek, posjedujući tijelo kao čovjek: „Zato ulazeći u svijet, (Krist) veli: 'Ni žrtve ni prinosa nisi htio, ali si mi pripremio tijelo.“ (Hebr.10:5), Isus je posjedovao dušu kao čovjek: „ Tada im reče: ' Žalosna je duša moja do smrti. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!“ (Mat.26:38), Isus je posjedovao i duh kao čovjek: „Tada Isus viknu jakim glasom: ' Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj', to reče i – izdahnu.“ (Lk. 23:46)
  1. Isus je došao u obliku čovjeka u tijelu

 
Trebamo dobro zapaziti: Jedna od temeljnih istina Kršćanstva je da je Isus Krist Bog i da je došao na ovaj svijet kao čovjek u tijelu čudom rođenja po Djevici. Kao čovjek Isus je bio apsolutno bez grijeha.
A zašto je Isus Krist došao na ovu zemlju u tijelu čovjeka?

  1. Da otkrije Oca: „ Tko je vidio mene, vidio je i Oca“ (Iv.14:9)
  2. Da uništi grijeh žrtvujući samoga sebe: „ Ali sad, on se samo jedanput zauvijek – u punini vremena – pojavio da svojom žrtvom uništi grijeh.“(Hebr.9:26)
  3. Da uništi djela đavolska: „ Sin se Božji pojavio zato da uništi đavolska djela.“ (I.Iv. 3: 8)
  4. Da nađe i spasi izgubljenog čovjeka:“ Da, Sin Čovječji došao je da traži i spasi što je izgubljeno.“ (Lk.19:10)
  5. Da čovjeku koji vjeruje u njega i prihvati njegovu žrtvu daruje spasenje i vječni život: „ Da Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina, da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.“ (Iv.3:16) „ Tko vjeruje u Sina, ima život vječni, a tko ne vjeruje Sinu, neće vidjeti života, već gnjev Božji ostaje na njemu.“(Iv.3:36)

Vječni život se javlja kao jedna od najvažnijih istina u Svetome Pismu. Zašto? Zato što to znači opredjeljenje čovjeka za svoju vječnu sudbinu. To pitanje nitko ne bi trebao zanemariti. Upravo smo vidjeli biblijsko pravilo: „... da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.“ Znači, onaj koji primi život vječni nikada neće poginuti. Ili, dalje, proizlazi zaključak, da čovjek koji nema vječnoga života mora poginuti. Što znači poginuti? Ne znam. Znam samo to da je sudbina poginulih suprotna životu i da je to neopisivo, užasno. Bog govori o pogibelji kao sudbini onih koji odbace vječni život što ga Bog daruje u Isusu Kristu. Na jednoj strani ŽIVOT – na drugoj  GNJEV BOŽJI. Što to znači? Ja ne znam, ali tako glasi Božja riječ i nemamo ovlaštenja da je promijenimo.
Dragi prijatelju, s najvećom pažnjom prema vama i s najvećom žalošću, moram vam sasvim jasno reći, da ako ne primite vječni život, ako ne dozvolite da Bog oživi vaš duh stići će vas gnjev Božji, jer nam Isus Krist poručuje: „ Zaista, zaista kažem vam tko sluša moju riječ i vjeruje onome koji me posla, ima vječni život. On ne dolazi na sud, već je prešao iz smrti u život.“ (Iv.5:24)
Ponovo ista razlika – ili život, ili osuda. Primanje vječnoga života jest izlaz iz položaja smrti i osude i čini nas nasljednicima Kraljevstva nebeskog. Što je smrt?  Što je osuda? Što je pogibao? To samo Bog zna.  Ja to ne želim znati. Za mene je dovoljno da znam da sam primio Isusa Krista vjerom kao moga osobnog Spasitelja, da znam da sam time postao Božje dijete, da znam kako ne dolazim na sud, da znam kako imam vječni život, da znam ako danas umrem da me Bog čeka u naručje svoje ljubavi i blaženstva. Jer tako kaže Božja riječ:
„ A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime: koji nisu rođeni ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga.“ Iv.1:12-13)
„ Oni sigurno neće nigda propasti i nitko ih neće oteti iz moje ruke.“ Rekao je Isus (Iv.10:28)
Odbiti taj dar Božji znači poginuti.
Dragi prijatelju, svaki čovjek ili žena sam mora odabrati svoju vječnu sudbinu. Njegov odnos prema vječnom životu rješava njegovu sudbinu. Bog nam je jasno otkrio budućnost jednog ili drugog izbora ljudi.
Imaš li ti, dragi prijatelju, vječni život ili nemaš? Vječno blaženstvo ili vječnu pogibelj, zavisi od odgovora na to pitanje!