dr. sc. Josip Mikulić



Josip Mikulić, dr. sc., dobro je poznat kao publicist kršćanske literature i evangelizator (autor je knjiga »Moj bližnji«, »Susret s Isusom«, »Živjeti s Isusom«, »Uskrsnuti s Isusom«). Preveo je i organizirao tisak većeg broja knjiga poznatih kršćanskih autora kao što su: T. Epp: »Tijelo i duh u sukobu«, T. Epp: »Test života«, T. Epp: »Ljubav je odgovor« – ta je knjiga podijeljena u 100 000 primjeraka i pet izdanja prognanicima za vrijeme rata u Hrvatskoj; Oswald Smith: »Spasenje Božje«, Peter Deyneka: »Mnogo molitve mnogo sile«.

Josip Mikulić je bio potpredsjednik Saveza baptista Jugoslavije, sekretar Saveza baptista Hrvatske, starješina Baptističke crkve Zagreb i dr.

Kako i gdje možete nabaviti knjige dr. sc. Josipa Mikulića "Moj bližnji", "Susret s Isusom", "Živjeti s Isusom", "Uskrsnuti s Isusom" i "Božja ljubav je odgovor"?

Knjige šaljemo pouzećem nakon narudžbe putem elektronske pošte autora:

E-mail: josip.mikulic4@zg.t-com.hr



Autor: dr. sc. Josip Mikulić

U trećem poglavlju Poslanice Efežanima, Pavao piše crkvi u Efezu, nakon prve molitve u prvom poglavlju, i svoju drugu molitvu, govoreći o novom životu u Kristu, što je tako važno i za nas danas:

« Zato sagibam svoja koljena pred Ocem od koga svako očinstvo u nebesima i na zemlji ima ime. Neka vam Bog dadne, prema bogatstvu svoje slave, da se ojačate u snazi po njegovu Duhu u nutarnjega čovjeka, da Krist stanuje u vašim srcima po vjeri; da u ljubavi uvriježeni i utemeljeni budete sposobni shvatiti zajedno sa svim svetima koja je tu širina, duljina, visina i dubina, i upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju; da budete ispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga.»      (Ef. 3:14-19).

Apostol u toj molitvi moli kako bi vjernici bili ukorijenjeni i utemeljeni u naročitoj Božjoj ljubavi.

Svijet ne govori o takvoj ljubavi, a niti može govoriti o njoj, jer ona dolazi jedino od Boga. Kakva je to ljubav, apostol je opisuje u 13. poglavlju Poslanice Korinčanima.

U pročitanim stihovima možemo uočiti kako apostol moli:» Da vam Bog dadne, Bog, Otac našega Gospoda Isusa Krista, po bogatstvu svoje slave, da se silom utvrdite u njegovu Duhu u nutarnjega čovjeka» (st.16). Vidimo, kako je ljubav temeljna riječ, pa se može postaviti pitanje zašto je u vezi s tim spomenut Sveti Duh. No, Sveti Duh je preduvjet za ljubav. Apostol se moli da bi im Bog udijelio darove prema svojem bogatstvu što ga ima u slavi. Možemo li si na trenutak zamisliti bogatstvo Božje velike milosti? Ne mislim ovdje na materijalno bogatstvo – jer je njegov cijeli svemir – nego na bogatstvo njegove milosti, blagodati, slave i ljubavi. To ljudski razum ne može razumjeti niti shvatiti.

Čitao sam, kako je jedna siromašna starica prvi puta ugledala more. Stala je zadivljena i uskliknula: « Hvala ti Bože da ima nečega tako puno da se ne mora mjeriti na žličice!»

Apostol se moli Bogu kako bi vjernici bili silom utvrđeni u Božjem Duhu u unutarnjem čovjeku upravo radi toga da nam Bog udijeli te stvari «po bogatstvu svoje slave». Ako smo Božja djeca onda u nama već stanuje Sveti Duh.

Čovjek je trostruko biće. Njega čine tijelo, duša i duh. Tijelo je vanjski, vidljivi dio čovjeka. Duša izražava duševni život čovjeka, dok je duh dio čovjeka koji pripada Bogu i koji posjeduje Boga ako je čovjek nanovo rođen kao Božje dijete u Božju obitelj. Onog trenutka kada se čovjek nanovo rodi vjerom u Isusa Krista u naš život ulazi Sveti Duh kako bi tu, u tom najdubljem dijelu čovjeka koji je svjestan Boga, zauzeo svoje mjesto. Otuda Sveti Duh vrši utjecaj na naš duševni život i na naše tijelo ako smo mu ih predali.

Zbog toga apostol Pavao govori da trebamo biti « utvrđeni silom njegova Duha u unutarnjem čovjeku». Taj unutarnji čovjek je novi čovjek, duhovan čovjek, koji je stvoren u Kristu Isusu. Zato se Pavao moli da bi vjernici bili utvrđeni kako bi se «Krist uselio u vaša srca vjerom da biste – ovako ukorijenjeni i utemeljeni – mogli rasti.»

Pošto na temelju vjere u vjerniku već stanuje Krist Svetim Duhom, možemo očekivati da će se on brinuti za cjelokupno naše biće.

Kod toga je vrlo važna vjera jer je kroz nju moguće ostvariti ljubav. To mora biti ostvareno u našoj praksi. Nije dovoljno samo tražiti to od Boga, već trebamo dozvoliti da tu ljubav u nama proizvodi Sveti Duh svakoga dana. U Ivanovu evanđelju čitamo kako Isus poziva: « Tko je žedan neka dođe k meni i pije.» (Iv.7:37). Nije dosta samo doći nego treba i aktivnost – treba piti. Moramo doći uzeti i vjerovati da je to postalo dio nas samih. Ljubav mora biti prisvojena vjerom i ostvarena kroz aktivnosti našega života svakoga dana.

Ukorijenjeni u ljubavi

Naša ljubav mora biti ukorijenjena u Isusu Kristu.  Da prikažemo to slikovito, kako bismo to bolje razumjeli. Kada je Bog izlio svoju ljubav u čovjekovo srce? Najprije ju je izlio u Isusovo srce. U Kristu je njegova ljubav potpuna. Bog nije izlio svoju ljubav u neko bezvrijedno, opako i zlo čovjekovo srce i onda očekivao da će se ona širiti dalje. Ali, kako smo vjerom ušli u zajednicu s Kristom i sjedinili se s njim, Bog želi da vjerom prisvojimo od Krista sve što Krist posjeduje a to je nama potrebno. Ljubav Kristova će u nama početi djelovat na one što nas okružuju i s kojima dolazimo u kontakt. To znači biti ukorijenjen i utemeljen. Mi smo tako sjedinjeni s Kristom da smo postali jedno s njim. Drvo, koje je usađeno u zemlju usko je spojeno s njom jer njegovo korjenje duboko prodire u zemlju. Čvrsto ukorijenjeno drvo će odoljeti naletima vjetra i oluje. Niste nikada vidjeli da se srušilo neko drvo koje je duboko ukorijenjeno.Zar ne?

To je ono što Bog želi. Bog želi da je naše biće tako duboko vjerom ukorijenjeno u Krista i u ljubavi utemeljeno u njemu kako bi ljubav, koju je Bog izlio u Isusovo srce, ispunjavala i naše biće.

Kako Bog djeluje u nama?

Apostol Pavao nastavlja svoju molitvu riječima: « da biste mogli razumjeti sa svima svetima što je širina i dužina i dubina i visina: i poznati pretežniju od razuma ljubav Kristovu, da se ispunite svakom puninom Božjom.» Kako možemo upoznati ono što nadilazi spoznaju? To je moguće jedino ako neprestano, trenutak za trenutkom, živimo u Kristu.

Ovdje se ne govori o nekom ponovnom sjedinjenju. Ako smo Božje dijete već smo sjedinjeni s Kristom. Potrebno je da s pouzdanjem u tu činjenicu svakoga dana iznova i iznova kroz naše životne aktivnosti realiziramo to naše zajedništvo s Kristom. To znači naš tihi čas molitve, to znači poslušnost Isusovim zapovijedima kroz stvarnost življenja našega života svakoga dana, to znači ponovno i ponovno traženje Božjeg vodstva u svakodnevnim pitanjima našega života i poslušnost Božjoj volji. Kroz proživljavanje Božje riječi pod vodstvom Svetoga Duha u našem svakodnevnom životu dolazimo do razumjevanja dužine, širine i dubine te divne i čudesne Božje ljubavi, što je izlivena u našim srcima Svetim Duhom (Rimlj.5:5).

Ljubav o kojoj govorimo, to je ljubav koja se iskazuje drugima. Što se Božje prirode tiče, Bog je ljubav. Zbog toga ako smo ukorijenjeni i utemeljeni u Isusu Kristu i ako svakoga trenutka dozvoljavamo Svetome Duhu da nas ispunjava, onda će nas on ispuniti Božjom ljubavlju. Ta će se ljubav očitovati u našem odnosu prema drugim ljudima. Za tu ljubav Sveto Pismo govori da je najvažnija stvar u životu i na svijetu. Čitamo u I.Korinčanima 13:13: « Ali najveća od ovih je ljubav.»

Kada počnemo shvaćati silu i karakter Božje ljubavi u našim srcima, time ćemo ujedno početi rješavati svoje osobne probleme. Dok u našem tihom času molitve razmišljamo o Božjoj riječi sve više spoznajemo da je u nama Božja ljubav.

« Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva, ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traži svoje, ne razdražuje se , zaboravlja i prašta zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nigda ne prestaje. Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali je najveća među njima ljubav.» (I.Kor. 13:4-8,13).