dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee


UVOD

 

Evanđelje po Mateju je, unatoč svojoj dužini od samo dvadeset i osam poglavlja, vrlo važna knjiga. U stvari, Knjiga Postanka i Evanđelje po Mateju su dvije knjige koje čine ključ za razumijevanje čitave Biblije.

 

 

MOST IZMEĐU STAROG I NOVOG ZAVJETA

 

Započinju_i danas sa proučavanjem Evanđelja po Mateju, prve knjige Novoga zavjeta, htio bih na neki način povezati procjep koji postoji između Staroga i Novoga zavjeta, jer, da bismo ispravno razumjeli Novi zavjet, gotovo je neophodno znati ponešto i o ovom razdoblju koje je trajalo otprilike četiri stotine godina. Radi se o vremenskom razdoblju koje je trajalo od dana Nehemije i Malahije do rođenja Isusa Krista u Betlehemu. Vidite, nakon što je Malahija izgovorio svoje proročanstvo, nebo je zašutjelo. Radio - postaja B O G prestala je emitirati, i nije bilo nikakvog programa punih četiri stotine godina. A onda se jednog dana anđeo Gospodnji ukazao svećeniku imenom Zaharija dok je ovaj bio u molitvi kod žrtvenika koji je u Jeruzalemu. Anđeo je navijestio rođenje Ivana Krstitelja, koji je prethodnik Gospodina Isusa. U Evanđelju po Mateju vidjet ćemo kolika je bila važnost Ivana Krstitelja.

 

Proučavanjem nalazimo da se dosta toga zbilo tijekom ovih četiri stotine godina, iako se, kad je Biblija u pitanju, radi o nijemim godinama. Ovo razdoblje bilo je vrlo uzbudljivo u povijesti ovoga naroda, međutim, ovo je razdoblje ujedno bilo i umnogome tragično. Unutarnje stanje Jude doživjelo je radikalnu promjenu. Nova kultura, drugačije institucije i nepoznate organizacije nastale su tijekom ovog razdoblja, a mnoge od ovih novih stvari pojavljuju se također i u Novome zavjetu.

 

Svjetska povijest učinila je velike korake u razdoblju između Starog i Novog zavjeta. Stari zavjet završava Medo - Perzijskim carstvom kao dominantnom silom. Također, i Egipat je još uvijek bio sila koju se trebalo prepoznavati u svjetskoj politici. Tijekom razdoblja koje je proteklo između dva zavjeta, obje ove sile bile su skinute s popisa najutjecajnijih naroda. Svjetska sila premjestila se sa istoka na zapad, s orijenta na oksident (zapad), iz Azije u Europu, iz Medo - Perzije na Grčku. Na početku Novoga zavjeta, nova svjetska sila, Rim, je vladar nad svijetom. Razmatranjem nekoliko važnijih datuma dobit ćemo pogled iz ptičje perspektive na ovo veliko prijelazno razdoblje. (Zbog toga što se povjesničari razilaze oko točnih datuma, smatrajte ih samo aproksimativnim.)

 

480. pr. Kr. Kserkso, perzijski kralj pobijedio je Grke kod Termopila, međutim, bio je poražen u bitci kod Salamisa. U stvari, pobijedila ga je oluja. Ovo je bio posljednji pokušaj istoka kako bi stekao dominantu ulogu u svijetu.

 

333. pr. Kr. Sa Zapada dolazi "jarac" o kojem prorok Daniel piše u osmom poglavlju svojeg proročanstva. Bio je to Aleksandar Veliki, jarac sa silnim rogom među očima. On je poveo ujedinjene Grčke snage u pobjedu nad Perzijancima kod Isa.

 

332. pr. Kr. Aleksandar Veliki posjećuje Jeruzalem. Bilo mu je pokazano Danielovo proročanstvo u kojem se govori o njemu; zbog toga je poštedio Jeruzalem. Jeruzalem je bio jedan od malobrojnih gradova koje je on poštedio.

 

323. pr. Kr. Aleksandar umire u Perziji. Po svemu sudeći, onamo je nakanio prenijeti prijestolje svoga carstva. Nakon toga je svjetsko kraljevstvo, sačinjeno od Istoka i Zapada, bilo podijeljeno između njegova četiri generala.

 

320. pr. Kr. Judeja pripojena Egiptu od strane Ptolomeja Sotera.

 

312. pr. Kr. Seleuk utemeljuje kraljevstvo Seleukovića, odn. Siriju. Naumio je zauzeti Judeju, pa je ona tako postala ratište između Sirije i Egipta. Ova mala zemlja postala je tampon država. Uvelike je sličila staromodnoj rifljači koju je vaša baka upotrebljavala za pranje rublja. Gore, dolje, gore, dolje - tako bi ona trljala odjeću. Na jednaki način su ova dva naroda prolazili malenom Judejom.

 

203. pr. Kr. Antioh Veliki zauzima Jeruzalem i Judeja potpada pod sirijski utjecaj.

 

170. pr. Kr. Antioh Epifan zauzima Jeruzalem i pljačka hram. U Danielu ga se spominje kao "malen rog" (Daniel 8:9). Zvali su ga "Neronom židovske povijesti."

 

166. pr. Kr. Matatija, judejski svećenik, podiže pobunu protiv Sirije. Time započinje razdoblje Makabejaca. Izraelski narod vjerojatno nije patio više nego tijekom ovog vremena, i vjerojatno nikada nisu bili takvi heroji kao tijekom ovog razdoblja. Juda Makabej, čije ime znači "čekić", bio je vođa koji je organizirao pobunu.

 

63. pr. Kr. Pompej, Rimljanin, zauzima Jeruzalem, a izraelski narod potpada pod vladavinu nove svjetske sile. Pod rimskom upravom nalazili su se u vrijeme rođenja Isusa Krista, kao i tijekom razdoblja u kojem je pisan Novi zavjet.

 

40. pr. Kr. Rimski senat imenuje Heroda kraljem Judeje. Nikada nije bilo obitelji ili čovjeka koji bio bolje zao od njega. Možda nam na pamet padaju misli o mafiji, međutim, Herodova obitelj nadmašila bi po zloći sve njih zajedno.

 

37. pr. Kr. Herod zauzima Jeruzalem i ubija Antigona; posljednjeg kralja - svećenika iz makabejskog razdoblja.

 

31. pr. Kr. Cezar August postaje carem Rima.

 

19. pr. Kr. Započeta izgradnja Herodova hrama. Gradnja je trajala još i u vrijeme kada je naš Gospodin bio rođen, a nastavila se i u vrijeme Novoga zavjeta.

 

4. pr. Kr. Naš Gospodin Isus rodio se u Betlehemu.

 


U unutarnjem životu naroda Judeje došlo je do radikalnih promjena zbog njihovog iskustva tijekom razdoblja između dva zavjeta. Nakon babilonskoga sužanjstva, okrenuli su se od štovanja idola k mahnitom stremljenju za postizanjem zakonske svetosti. Zakon im je u tada postao idolom. Klasični hebrejski ustupio je mjesto aramejskom, koji postaje svakodnevnim govorom, iako je u sinagogama bio zadržan hebrejski. Čini se da su sinagoge nastale nakon doba sužanjstva. One su postale središtima života u Judeji, kao i svugdje drugdje kao su odlazili. Također, među njima je nastalo nekoliko skupina koje se spominju u Novome zavjetu, a uopće ih nema u Starome:

 

1. FARIZEJI

 

Farizeji su bili dominantna skupina. Oni su nastali kako bi židovski način života obranili pred svim stranim utjecajima. Bili su pravi legalisti koji su vjerovali u Stari zavjet. U politici, bili su nacionalisti, i željeli su obnoviti kraljevstvo po Davidovoj kraljevskoj liniji. Oni su stoga bili religijsko - politička stranka. Danas bismo ih u teologiji nazivali fundamentalistima, a u politici ekstremnim desničarima.

 

2. SADUCEJI

 

Saduceji su bili sačinjeni od bogatijih i društveno svjesnih, koji su se željeli riješiti tradicije. Usput bih vas želio upitati: ne podsjeća li vas to na suvremeno doba? Nije li zanimljivo da su bogate obitelji u razvijenim zemljama gotovo uvijek zagovornici liberalne teologije? Mrvice još uvijek padaju s bogataških stolova. Voljni su dati mrvice, međutim, ne žele dati bogatstvo, to je sigurno. Saduceji su zagovarali liberalnu teologiju i odbacivali su nadnaravno. Zbog toga su se protivili farizejima. Saduceji su bili vrlo bliski Grčkim epikurejcima, čija je filozofija bila "jedimo, pijmo i uživajmo, jer sutra umiremo." Možda o saducejima imamo pogrešnu zamisao. Oni su željeli zadržati "dobar život." Mislili su da svoje tjelesne apetite mogu nadvladati njihovim zadovoljavanjem, da dajući im neobuzdanu vladavinu iste više nije potrebno kontrolirati. U današnje doba, mnogi ljudi ravnaju se prema toj istoj filozofiji. Htio bih na ovome mjestu napomenuti: oni ljudi su je isprobali onda, i nije djelovala; neće biti učinkovita niti danas.

 

3. KNJIŽEVNICI

 

Književnici su bili skupina profesionalnih iznositelja zakona, koja je potjecala iz Ezrina vremena. Od onoga doba, postali su pravi cjepidlake. Bili su više zabrinuti zbog slova zakona, nego što ih je zanimao duh zakona. Kada je Herod pozvao književnike kako bi se raspitao gdje se Isus treba roditi, oni su znali da se radi o Betlehemu. Čovjek bi pomislio da su ti ljudi poželjeli stopirati koju devu kako bi se odvezli onamo u Betlehem, međutim, takva stvar njih uopće nije zanimala. Bili su u potpunosti apsorbirani slovom zakona.

 

Dragi prijatelji, postoji velika opasnost u tome da iz Biblije želimo sakupiti samo znanje i informacije, a da iste ne želimo učiniti sastavnim dijelovima vlastitog života. Proučavanjem možemo naučiti temeljne činjenice Biblije i sve teološke istine sadržane u njoj, bez da dopustimo Božjoj riječi da zaposjedne naša srca. Književnici su upali u takvu kategoriju. Danas je ta kategorija ljudi spremna drugog čovjeka rastaviti na sastavne dijelove samo da bi ostali pri svom stanovištu. Važno je poznavati Božju riječ - takvo je stremljenje hvale vrijedno - međutim, to znanje bismo trebali pretakati u život i predavati ga drugima.

 

4. HERODOVCI

 

Herodovci su bili stranka koja je postojala u Isusovo doba, a radilo se isključivo o političkim oportunistima. Oni su težili k tome da Herodova obitelj ostane na prijestolju, jer su željeli da njihova stranka ima moć.


Razdoblje između dva zavjeta bilo je vrijeme velike literarne aktivnosti, unatoč činjenici da nije bilo nikakve objave od Boga. Stari zavjet bio je preveden na Grčki jezik u Aleksandriji u Egiptu u razdoblju od 285. do 247. pr. Kr. Prevodilo ga je po šest članova iz svakog od dvanaest plemena; zbog toga, prijevodu je bilo dano ime Septuaginta, što znači "sedamdeset." Ovaj je prijevod upotrebljavao Pavao, a očito je da je i naš Gospodin navodio iz njega.

 

U tom su dobu nastale i apokrifne knjige Staroga zavjeta. Radi se o četrnaest knjiga koje ne nose znakove nadahnuća. Postoje također i dvije knjige koje se označavaju zajedničkim imenom Pseudoepigrafi, a to su Salomonov Psaltir i Enohova knjiga. One nose imena dvaju starozavjetnih likova, međutim, nema nikakvih indicija da su oni te knjige uistinu i napisali.

 

Iako je ovo razdoblje obilježeno Božjom šutnjom, očito je da je Bog pripremao svijet za Kristov dolazak. Židovski narod, Grčka civilizacija, Rimsko carstvo, kao i uzavrelo mnoštvo Orijenta, bili su pripravljeni za dolazak Spasitelja, i to do tolike mjere, da su proizveli situaciju koju je Pavao nazvao "puninom vremena." Četiri evanđelja upravljena su četverim glavnim skupinama ljudi onoga vremena.

 

Evanđelje po Mateju bilo je napisano izraelskome narodu. Prvotno je bilo napisano na hebrejskome i bilo je upravljeno prvenstveno religioznom čovjeku toga vremena.

 

Evanđelje po Marku bilo je upravljeno Rimljanima. Rimljanin je bio čovjek od akcije, koji je vjerovao da su vlast, zakon i poredak metode kojima se može kontrolirati svijet. Mnogi ljudi smatraju da je to način na koji bismo trebali funkcionirati i danas. Istina je da mora postojati red i poredak, međutim, Rimljani su vrlo brzo naučili kako samo time ne mogu upravljati svijetom. Svijet je trebao čuti o Onome koji je vjerovao u red i poredak, međutim, također i o Onome koji je nudio oproštenje grijeha i Božju milost i milosrđe. To je Gospodin kojeg Evanđelje po Marku predstavlja Rimljanima.

 

Evanđelje po Luki bilo je napisano za Grke, ljude koji razmišljaju.

 

Evanđelje po Ivanu bilo je napisano izravno za vjernike, međutim, neizravno, bilo je upućeno Orijentu, na kojem su živjeli misteriozni milijuni, a koji su svi vapili za izbavljenjem. I danas se iz ovog svijeta upućuje vapaj za Izbaviteljem. Religioznom čovjeku potreban je Krist, a ne religija. Čovjek moći treba Spasitelja koji ima moć spasiti ga. Mislilac treba Nekoga tko će izaći u susret svim njegovim mentalnim i duhovnim potrebama. Svakako, jadni čovjek treba znati za Spasitelja koji ga može ne samo spasiti, već također i izgraditi , tako da ovaj može živjeti za Boga.

 

PISAC

 

Evanđelje po Mateju napisao je poreznik na kojeg je Gospodin Isus položio svoju ruku na vrlo određeni način (Mt 9:9). Bio je sljedbenik Isusa Krista; apostol. Papija je rekao, Euzebije potvrdio, a svi ostali apostolski oci su se složili, kako je ovo Evanđelje u izvorniku napisao Matej na hebrejskom za izraelski narod, religiozne ljude.

 

Vrijeme mi ne dopušta da vam dam pozadinu ove knjige, međutim, Bog je čitavi ovaj narod pripremio za dolazak Krista na svijet. On je i došao od ovoga naroda, kao što je i sam Gospodin Isus rekao: "Spasenje dolazi od Židova" (Ivan 4:22). Jedan veliki Njemački povjesničar rekao je da je Bog sve pripremao da Spasitelj dođe iz Izraela - "Spasenje dolazi od Židova" - a On je i pogane pripremio za spasenje, jer su bili izgubljeni i ono im je bilo potrebno.

 


KLJUČNA KNJIGA

 

Ova izuzetna knjiga je ključna knjiga Biblije jer zahvaća u Stari zavjet i sadrži više starozavjetnih proročanstava od bilo koje druge knjige. Ovo je i za očekivati, s obzirom da je knjiga pisana prvenstveno za Židove. Međutim, ona također zahvaća dublje u Novi zavjet od bilo kojeg drugog Evanđelja. Na primjer, niti jedan pisac Evanđelja ne spominje crkvu imenom; Matej to čini. On je taj koji nam prenosi riječi našeg Gospodina: "Na ovoj stijeni sagradit ću Crkvu svoju" (Matej 16:18). Čak je i Renan, francuski skeptik, o ovome evanđelju rekao kako je to "najvažnija knjiga kršćanstva, najvažnija koja je ikada napisana." S obzirom da dolazi od njega, radi se o vrlo značajnoj izjavi! Matej, obraćeni poreznik, bio je izbor Božjega Duha za pisanje ovog Evanđelja, koje je u prvome redu upućeno Izraelu.

 

Matejevo evanđelje predstavlja Božji program. "Kraljevstvo nebesko" je izraz koji je svojstven upravo ovome Evanđelju. Pojavljuje se trideset i dva puta. Riječ "kraljevstvo" pojavljuje se pedeset i šest puta. Ispravno razumijevanje izraza "kraljevstvo nebesko" neophodno je za bilo kakvu interpretaciju ovoga Evanđelja i Biblije. Htio bih na ovome mjestu izreći jednu izjavu vrlo kategorično i dogmatično: Kraljevstvo i crkva nisu isto. Ne radi se o sinonimima. Iako se crkva nalazi u kraljevstvu, između ta dva pojma postoji velika razlika.

 

Na primjer, Zagreb je u Hrvatskoj, međutim, Zagreb nije Hrvatska. Ako se sa mnom ne slažete pitajte ljude iz Osijeka, Varaždina, Karlovca, Rijeke i Splita ili Dubrovnika što o tome misle. Hrvatska nije Europa, iako se nalazi u Europi. Možda neki misle kako je čitava Europa njihova, međutim, činjenica je da Hrvatska čini samo jedan maleni dio Europe.

 

Jednako tako, crkva se nalazi u kraljevstvu, a kraljevstvo nebesko, jednostavno rečeno, je vladavina neba nad zemljom. Crkva se nalazi u tome kraljevstvu. Znam da su teolozi zamaglili atmosferu oko ovoga, i čitavu stvar učinili uistinu kompliciranom. Jadni propovjednici poput mene moraju nalaziti jednostavna objašnjenja, pa ću vam ga ja i ponuditi: kraljevstvo nebesko je vladavina neba nad zemljom. Židovi, kojima je ovo Evanđelje bilo i namijenjeno, shvaćali su da je ovaj pojam bio zbroj svih proročanstava Staroga zavjeta u svezi s dolaskom Kralja s neba koji će ovdje na zemlji uspostaviti kraljevstvo sa nebeskim standardima. Pojam nebeskoga kraljevstva nije im bio ništa novo (Daniel 2:44; 7:14, 27).

 

Kraljevstvo nebesko je tema ovoga Evanđelja. Onaj koji će uspostaviti ovo kraljevstvo na zemlji je Gospodin Isus. Kraljevstvo je najvažnije. Evanđelje po Mateju sadrži tri glavne besjede koje se tiču kraljevstva.

 

1. Propovijed na gori. U njoj je iznesen zakon koji vlada u tome kraljevstvu. Ja smatram da je to samo djelomični popis onoga što će se u onaj dan sprovoditi.

 

2. Besjeda u prispodobama. Usporedbe iznesene u Mateju 13 govore o kraljevstvu. Naš Gospodin rekao nam je da je kraljevstvo nebesko poput sijača, poput gorušičina sjemena i tako dalje.

 

3. Besjeda na maslinskoj gori. U njoj se govori o ustanovljenju kraljevstva ovdje dolje na zemlji.

 


Vidjet ćemo kako je pojam "kraljevstvo nebesko" progresivan pojam u Evanđelju po Mateju. Za nas je vrlo važno da to zapazimo. Postoji stanovito gibanje u Matejevu Evanđelju, i ako ga propustimo, promašili smo čitavo Evanđelje. To je kao da promašimo svoje skretanje na auto - cesti. Ako vam se to ikada desilo, tada znate kakve nevolje to može prouzročiti. Jednako tako, ako promašimo gibanje u ovom predivnom evanđelju, promašili smo nešto uistinu važno.

 

Ovo Evanđelje umnogome je nalik Knjizi Postanka. Te dvije knjige su ključ za razumijevanje čitave Biblije, i stvarno biste trebali biti upoznati s ove dvije knjige do te mjere da kroz njih možete razmišljati. Ja ću vam davati naslove poglavljima na takav način da sami možete razmišljati svoj put kroz knjigu. Svojim studentima nekoć sam običavao govoriti: "Kada ne možete zaspati, nemoj te brojati ovce. Umjesto toga, razmišljajte o probijanju kroz Postanak. Nakon toga, razmišljajte o Evanđelju po Mateju. Prolazite ih poglavlje po poglavlje. Poglavlje jedan: o čemu je? Poglavlje dva: o čemu je? Ako mi kažete da ne volite brojati ovce ili poglavlja, tada razgovarajte s Pastirem, međutim, najrafiniraniji način razgovora sa Pastirem je prolaženje kroz ove dvije knjige. To će vam pomoći da se s Njim upoznate i da možete reći da Ga poznajete." Usput bih želio napomenuti kako je mnogo važnije da slušamo ono što On ima za reći nama, nego što ćemo mi govoriti Njemu. Mislim da ja nemam baš previše toga za reći Njemu, međutim, znam da On ima jako puno toga za reći meni. Predlažem vam da naučite poglavlja Matejeva Evanđelja kako ne biste propustili ono što je u njima zapisano.

 

Sada bih vam želio ponuditi jedan od mogućih načina podjele Matejeva Evanđelja. Ja osobno slijedim unekoliko drukčiju podjelu, međutim, i ova će vam dobro pomoći da promišljate svoj put kroz Evanđelje. Važno je poznavati Mateja kako bismo ispravno razumjeli Bibliju!

 

"EVO KRALJA TVOJEGA"

 

1. Kraljeva Osoba - Poglavlja 1 - 2

2. Priprava za Kralja - Poglavlja 2 - 4:16

3. Kraljeva Propaganda - Poglavlja 4:17 - 9:35

4. Kraljev Program - Poglavlja9:36 - 16:20

5. Kraljeva Muka - Poglavlja 16:21 - 27:66

6. Kraljeva Sila - Poglavlje 28