dr. sc. Josip Mikulić



Josip Mikulić, dr. sc., dobro je poznat kao publicist kršćanske literature i evangelizator (autor je knjiga »Moj bližnji«, »Susret s Isusom«, »Živjeti s Isusom«, »Uskrsnuti s Isusom«). Preveo je i organizirao tisak većeg broja knjiga poznatih kršćanskih autora kao što su: T. Epp: »Tijelo i duh u sukobu«, T. Epp: »Test života«, T. Epp: »Ljubav je odgovor« – ta je knjiga podijeljena u 100 000 primjeraka i pet izdanja prognanicima za vrijeme rata u Hrvatskoj; Oswald Smith: »Spasenje Božje«, Peter Deyneka: »Mnogo molitve mnogo sile«.

Josip Mikulić je bio potpredsjednik Saveza baptista Jugoslavije, sekretar Saveza baptista Hrvatske, starješina Baptističke crkve Zagreb i dr.

Kako i gdje možete nabaviti knjige dr. sc. Josipa Mikulića "Moj bližnji", "Susret s Isusom", "Živjeti s Isusom", "Uskrsnuti s Isusom" i "Božja ljubav je odgovor"?

Knjige šaljemo pouzećem nakon narudžbe putem elektronske pošte autora:

E-mail: josip.mikulic4@zg.t-com.hr



Autor: dr. sc. Josip Mikulić

“ Budući da ste tek rođena dječica, čeznite za onim čistim duhovnim mlijekom, da po njemu

uzrastete za spasenje, ako ste zbilja iskusili da je dobar Gospodin.” (I.Petr.2:2-3)

Kod male djece postoji stalna želja da budu veći, jači i sposobniji u svakom pogledu. Tu želju djeca izražavaju tako da oponašaju starije oko sebe, kako bi se pokazali odrasli. Kako često djevojčice oblače haljine svojih majki ili starije sestre, ili obuvaju cipele s visokom petom. Dečki bi htjeli da što brže briju brade ili oponašaju starije.
Tako bi trebalo biti normalno da svaki Kršćanin ima želju da uzraste i bude zreliji u duhovnom smislu. Novo obraćeni Kršćani gledaju zrelost drugih Kršćana u razmišljanju, u molitvi, i načinu života i dobro je da su potaknuti da rastu u vjeri. Nažalost, Sotona na nuka da budemo lijeni i ravnodušni, umjesto da rastemo.

Postoji uzrast u spasenju

Gospodin Isus govori o novom rođenju kao prvom stupnju spasenja, kada govori s Nikodemom o temeljnim pitanjima vjerovanja. (Ivan 3:1-15).
Što je god rođeno ( u ovozemaljskom području), to je sasvim normalno da raste, radi li se o ljudima, životinjama, pticama ili ribama. Zašto bi kod spasenja bilo drukčije?
U Poslanici Rimljanima apostol Pavao nas potiče da na to da naš Kršćanski život  ne bude takav kakav je bio dok nismo bili Kršćani, nego da to bude život duhovnog rasta: “ Što ćemo dakle reći? da dalje ostanemo u grijehu da se poveća milost? Daleko od toga! Mi koji umrijesmo grijehu, kako da još živimo u njemu? Ili zar ne znate da smo svi koji smo kršteni u Krista Isusa, u njegovu smrt kršteni? Dakle, s njim smo zajedno ukopani po krštenju u smrt da bismo, kao što je Krist uskrsnuo od mrtvih Očevom slavom, i mi živjeli novim životom. Jer ako smo dakle postali jedno s Kristom smrću sličnom njegovoj, bit ćemo i uskrsnućem sličnim njegovu.”  (Rimlj.6: 1-5).
U II. Poslanici Solunjanima 2:13. apostol Pavao nam govori kako je cjelokupno kršćansko iskustvo posvećeno radom Svetoga Duha: “ Što je do nas, mi moramo uvijek zahvaljivati Bogu za vas, braćo, koje ljubi Gospodin, jer vas je Bog od početka izabrao za spasenje koje se postizava posvećenjem Duha i vjerom u istinu.” Drugim riječima, tu je stalni rast.
Pogledajmo kako apostol Petar oslikava taj duhovni rast u milosti i spoznaji Gospodina i Spasitelja, kao po nekim stepenicama: “ Zbog toga uložite  svu revnost da sa svojom vjerom spojite poštenje, s poštenjem znanje, sa znanjem uzdržljivost, s uzdržljivošću postojanost, s postojanošću pobožnost, s pobožnošću bratsku ljubav, a s bratskom ljubavi ljubav uopće. Ako, naime, posjedujete ove kreposti te ako napredujete u njima, one ne dopuštaju da ostanete ni besposleni ni besplodni u pravoj spoznaji našega Gospodina Isusa Krista. Komu ove kreposti nedostaju, on je slijep, kratkovidan; zaboravio je da je očišćen od svojih prošlih grijeha.” (II.Petr.1: 5-9). Apostol nas podsjeća da nanovo rođenje nije kraj već početak duhovnog života i rasta.

Taj uzrast u vjeri je dokaz da smo spašeni

Kao što je uzrast namjera i nastojanje, uzrast je i dokaz da pripadamo Bogu. Kada bismo htjeli utvrditi, je li netko vjeran Bogu ili ne, kako ćemo to ustanoviti? Hoćemo li ga tražiti da nam da svoje svjedočanstvo? Hoćemo li ga pitati kakvu je promjenu učinila u njemu njegova vjera? Uzevši sve u obzir, taj uzrast će dokazivati njegovo spasenje.
Apostol Petar nas potiče: Štoviše, rastite u milosti i pravoj spoznaji našega Gospodina, Spasitelja Isusa Krista.” (II.Petr.3:18). To znači da  taj uzrast dijeli vjernika od ostalih ljudi.

Taj uzrast proizvodi djela spasenja       

Nemoguće je imati duhovni uzrast bez duhovnog ili novog rođenja, jer rođenje prethodi uzrastu. Ima nekih koji bi željeli biti zreli Kršćani a da uopće nisu postali Kršćani. To je nemoguće.
Možda će netko tko nije Kršćanin pokušati oponašati kršćanski život i učiniti se ljepšim izvana, ali ljudsko srce ostaje nepromijenjeno dok Sveti Duh u njemu ne zagospodari.
U Poslanici Galaćanima, apostol Pavao piše da se duhovna zrelost očituje “ plodovima Svetoga Duha”: “ Naprotiv plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost. Protiv ovih ne postoji zakon.” (Gal. 5:22-23). Radi toga moramo početi naš duhovni život – naše spasenje novim rođenjem od Svetoga Duha, a tek tada očekivati uzrast.
U Poslanici Filipljanima apostol Pavao piše: “ Stoga, ljubljeni moji, kako ste uvijek bili – ne samo kad sam ja prisutan nego još više sada kad sam odsutan -–sa strahom i drhtanjem nastojite da postignete svoje spasenje. Bog je, naime, onaj koji proizvodi u vama i htjenje i djelovanje da mu se možete svidjeti.” (Filiplj.2:12-13). Vidimo ovdje kako Pavao ističe pojam “nastojite da postignete svoje spasenje”, što obilježava neprekidan proces stalnog uzrasta.

Taj uzrast čini zrelim sva naša iskustva ( u milosti i spoznaji)

Mi govorimo o duhovnom uzrastu izvan grijeha i vlasti grijeha. Taj uzrast je proces promjena, što proizvodi u Kršćaninu život koji je sve sličniji Kristu. To nije samo uzrast u zrelosti života nego i uzrast u sve većoj spoznaji Isusa Krista i primjeni božanskih principa.
Taj uzrast može uključivati i poziv od Boga za neku službu za Gospoda.
Taj uzrast omogućava vjerniku da cijeni budućnost i prihvaća njene izazove,
Taj uzrast nas čini poniznima pred činjenicom da smo bili najprije stvoreni kao svi ljudi, a zatim izabrani i obnovljeni za slavu Božju.
U Poslanici Efežanima 4. poglavlju vidimo kako Bog sve upravlja prema uzrastu Kristova Tijela: “ On dade jedne kao apostole, druge kao proroke, jedne kao evanđeliste, druge kao pastire i učitelje, da pripravi svete za djelo službe, za izgradnju Kristova Tijela, dok svi zajedno ne dođemo k jedinstvu u vjeri i u pravoj spoznaji Sina Božjega, k savršenom čovjeku, k mjeri punine veličine Kristove: da ne budemo više malodobni, igračka valova, okolo tjerani svakim vjetrom nauke u ljudskoj prijevarnoj igri, usred prepredenosti koja lukavo krči put zabludi. Naprotiv, provodimo u život istinu u ljubavi i tako učinimo da sve uzraste u njega koji je Glava, u Krista; od koga cijelo tijelo – skupa povezano i skupa držano svakovrsnom opskrbnom vezom prema djelotvornosti što je svakom pojedinom dijelu odmjerena – ostvaruje svoj rast za izgradnju samoga sebe u ljubavi.” (Ef.4:11-16).