mr. Damir Pintarić

Pastor Damir Pintarić rođen je 2. ožujka 1969. u Čakovcu, a stalno nastanjen u susjednom Nedelišću u Međimurju. Obratio se 1990. godine i bio kršten u Baptističkoj crkvi u Mačkovcu 1992. godine. Nekoliko godina služio je kao voditelj omladinskog rada u istoj crkvi, a nakon toga kao pastor crkve u osnivanju. Pored pastoralne službe u Baptističkoj crkvi 'Betanija' i predavanja na Teološko biblijskoj akademiji, uređuje  kršćanske radio emisije 'Sola Gratia'.

 

Nakon Teološko biblijske akademije u Krapini, završio je postdiplomski studij na sveučilištu University of Wales u Velikoj Britaniji. Oženjen je suprugom Damirom s kojom ima troje djece: Timoteja, Rebeku i Adama.  Omiljeni stih i vodilja u službi dolazi iz Ezrine knjige 7,10:

 

'Ezra je nastojao svim srcem PRONIKNUTI Zakon Jahvin, VRŠITI ga i POUČAVATI Izraela u zakonima i običajima.'


Autor: mr. Damir Pintarić

Slušajući svijet oko sebe sve češće čujemo riječ deficit. Latinsku riječ 'deficere' hrvatski prevoditelji uglavnom prevode s 'manjak'. Nažalost, većina od nas razumije i shvaća termin 'defektum pecuniam' ili 'manjak novaca', 'minus na računu', 'nedovoljan saldo'.

Nakon što smo govorili o puno opasnijem deficitu, nakon što smo govorili o deficitu mira i radosti, progovorimo i o Velikom deficitu ljubavi.

Kada čitamo ili slušamo pjesme o ljubavi, primjećujemo da velika većina tih pjesama govori o ljubavi koja je prošla i ostavila nelagodu i rane, ili pak je nešto ispred nas, nešto daleko, nedostižno, nedohvatljivo. Kao da svi pitaju: 'A gdje je ljubav?'

U svom pokajničkom 51. Psalmu, kralj David zapisao je vrlo značajan teološki tekst, tekst bez kojeg je teško razumijeti sebe i svijet oko sebe. U Ps 51:7 čitamo:   'U grijehu sam začet, u grijehu me rodi majka moja.'

Većina normalnih roditelja želi djete i raduje se djetetu, ali je očigledno da u samom rođenju nešto manjka. Prilikom rađanja našeg trećeg djeteta imao sam prilike biti sa svojom suprugom, i moram priznati da rođenje našeg djeteta nisam doživio previše romantično. Liječnik i primalja bili su stvarno ljubazni, topli, trudili su se maksimalno. Supruga i ja željeli smo treće dijete i jedva smo čekali da dođe na svijet. Iako je kod kuće dječja soba bila spremna, iako je sve bilo tu: nova nosiljka, novi jastućić, nova odjeća s leptirićima i autićima, novi krevetić, ipak kad se djete rodilo, rodilo se s plačom i grčem. Činjenica je da se, poštovani slušatelji,:

RAĐAMO I DOLAZIMO NA SVIJET s manjkom ljubavi.

Ne samo da se rađamo s manjkom ljubavi mi i: RASTEMO i ODRASTAMO u manjku ljubavi.

Svojevremeno Unicef je nalijepio Jumbo plakate na kojima se nalazi slika s djecom, a ispod te slike natpis: 'Ljubav ima mnoga pitanja!'  Kao da se i najmanji pitaju: 'A gdje je ljubav?'

U Novome zavjetu nalazimo jedan glavni stih koji govori o odgoju djece i podizanju novih generacija. Zapisan je u Ef 6:1 i ponovljen u Kol 3:21: 'Očevi, ne ogorčujte djece svoje da ne postanu malodušna'.

Djeca se najčešće ogorčuju upravo DEFICITOM LJUBAVI. O premaloj ljubavi govorimo kada govorimo o verbalnom i fizičkom zlostavljanju djeteta. Biblija nas uči da discipliniramo svoju djecu, ali ne i nikako da ih zlostavljamo. Discipliniranje djece mora biti u ljubavi i s ljubavlju. Mudri Salomon je to zapisao ovako:  'Ne podliježi dječjem plaču dok ima nade, ali ne idi za tim daga ubiješ.' Izr 19:18

Kao dječak, Vladimir Ilijić Lenjin, odlazio je na bogosluženja u crkvu sa svojim roditeljima koji su bili vjerni. U 15.-16. godini prestao je odlaziti i otac je u kuću pozvao paroha na ragovor  i pitao ga što da radi? Vladimir je potajno prisluškivao taj razgovor iz susjedne sobe. Paroh je rekao samo tri riječi: 'batina! batina! batina!' Vidite, tako je nastao lenjinizam i agresivni ateizam.

O premaloj ljubavi u odgoju  govorimo kada govorimo o verbalnom i fizičkom zlostavljanju, i kada govorimo o omalovažavanju, obeshrabrivanju i o konstantno prevelikoj kritičnosti. Osobe koje su odrastale u opisanoj negativno-kritičnoj atmosferi, gotovo se ne mogu rješiti nevjerojatnog poriva dokazivanja, te stalnog ogovaranja i kritiziranja drugih. Osoba koja je odrasla u kronično negativnoj okolini pretvara se u KRONIČNOG  KRITIČARA.

Kada govorimo o postavljanju i određivanju životnih ciljevima za svoju djecu, također govorimo o PREMALOJ LJUBAVI. Nažalost, nije rijetko da roditelji pokušavaju živjeti i ostvarivati svoje želje kroz svoju djecu.  Nadalje, favoriziranje jednog djeteta način je ogorčivanja drugog djeteta i pokazatelj manjka ljubavi.

Pored do sada nabrojenoga o premaloj ljubavi govorimo kada govorimo i o zanemarivanju i odbacivanju svoje djece. Ima roditelja koji se jednostavno pokupe i ostave svoju djecu. Ima roditelja koji ne znaju gdje su im djeca, što rade, s kim se druže, kada su došla doma. Ima roditelja koji nemaju pojma u koju školu im ide dijete. Salomon nam daje stih koji na jedan način govori o zanemarivanju svoje djece. Izr 12:10: 'Pravednik pazi i na život svog živinčeta, dok je opakome srce okrutno.'

Nakon rođenja s manjkom ljubavi i odrastanja u manjku ljubavi, čovjek traži 'ljubav svoga života' i nada se da će u njoj ili njemu pronaći ono čega je do sada toliko manjkalo. Najčešće to krene jako dobro  s puno kemije i biologije, da bi na kraju sve završilo u matematici.

Isus koji je Samarijanku poznao skroz na skroz, ciljano nju je upitao: 'Gdje ti je muž? Nemam ga!' odgovori Samarijanka. Nakon njezinog odgovora, Isus je suočava i otkriva njezino traganje, otkriva njezin veliki deficit ljubavi:

'Dobro si odgovorila: Nemam muža. Imala si ih pet a ovaj s kojim sada živiš nije ti muž, to ti je partner!' (Iv 4:16-18)

Je li on bio greška? Je li ona pogrešan izbor?  Zašto prolazi vrijeme ljubavi? Gdje je ljubav?

Deficit ljubavi prati nas od rođenja, kroz djetinstvo i odrastanje, kroz kroz stvaralaču dob i najače godine. Gdje je ljubav? je pitanje koje si postavljamo i kada uđemo  u ZRELE GODINE.

Netko je dobro usporedio život s jednim bogatim ručkom u kojem treba uživati od početka do kraja. Prvo dolazi aperativ, pa predjelo, juha, glavno jelo i DESERT na kraju. Iako je desert slatki i iako postoje određene prednosti starosti nad mladosti, u tim zrelim godinama često puta svjedoci smo velikog deficita ljubavi. Djeca su u svojim stvaralačkim godinama prezauzeta, unuci studiraju i mi ostajemo sami i pomalo napušteni, zaboravljeni i ponovno se pitamo  gdje je ljubav?

Hodajući ovom zemljom, prije 1970 i nešto godina, Isus Krist je dao jasan odgovor, a zapisao ga je apostol Ivan u 3. poglavlju 16. stihu svoga evanđelja:

'Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoj jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u Njega vjeruje, već da ima život vječni'.

Gdje je ljubav? Pogledajte križ. Križ je dokaz Božje ljubavi. Križ govori koliko je Bogu stalo i koliko daleko je u svojoj ljubavi bio spreman ići za čovjekom.

U pročitanom stihu, Isus na neki način sažima Evanđelje i veli da je Bog ljubio svijet. Kakav svijet? Svijet koji je pun i prepun ljudi s ogromnim deficitom ljubavi koju nisu primili ali koju nisu ni dali.  Koliko je to veliki deficit možemo samo zamilsliti kada čujemo prvu i najveću Božju zapovijed koja glasi ovako:

'Ljubi Gospodina Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom a bližnjega kao samoga sebe.'

Bog, poštovani slušatelji, od svakog čovjeka traži i zahtjeva da cijeli svoj život živi i proživi ljubeći Boga i ljubeći bližnjega kao samoga sebe.  Kada pokušamo izračunati  koliki je to veliki deficit, odustajemo i počinjemo razumijevati ZAŠTO JE BOG TAKO ili TOLIKO LJUBIO SVIJET DA JE DAO SVOG JEDINOROĐENOG SINA RASPETI NA KRIŽ GOLGOTE RADI NAŠIH GRIJEHA.

Za kraj, ako je Bog tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina raspeti na križ Golgote radi nas i radi svakog čovjeka, zašto nas deficit ljubavi prati od koljevke do groba? Odgovor je u samome tekstu:

'Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoj jedinorođenog Sina da ne  pogine ni  jedan koji u Njega vjeruje...'