dr. Josip Horak



DR. JOSIP HORAK (1912. – 1999.)

Dr. Josip Horak rodio se 24. svibnja 1912. u Derventi (Bosna i Hercegovina). Realnu gimnaziju završio je u Slavonskom Brodu, a Pravni fakultet na Univerzitetu u Beogradu 1939. Kako je zbog Drugoga svjetskog rata bio prekinut poslijediplomski studij u Beogradu, nastavio ga je kasnije u Zagrebu. Postigao je doktorat ekonomskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je 1956. obranio na Pravnom fakultetu disertaciju pod naslovom »Kreditiranje privrednih poduzeća u FNRJ«. Bio je zaposlen u svojstvu komercijalnog direktora, šefa privredno računskog sektora te ekonomskog savjetnika u poduzećima »Metan«, »Katran« i »Grafika« sve do umirovljenja. Zbog nepodobnosti tj. nečlanstva u Komunističkoj partiji i aktivne službe u crkvi nikada nije mogao profesionalno napredovati do položaja generalnog direktora, iako je bio za to kvalificiran. Pet godina radio je kao profesor Više škole za cestovni saobraćaj za kolegij »Organizacija i poslovanje poduzeća cestovnog saobraćaja«. Uz sve te obaveze vrlo se rano uključio u rad baptističkih zajednica u Jugoslaviji. I njegov je otac Većeslav Horak bio propovjednik u Beogradu sve do preseljenja u Čehoslovačku nakon Drugoga svjetskog rata. Josip je bio sekretar za omladinu Saveza baptističkih crkava Jugoslavije sve do početka Drugoga svjetskog rata, a neposredno nakon rata postaje propovjednikom Baptističke crkve Zagreb i tu službu obavlja do 1982. Za predsjednika Saveza baptističkih crkava Jugoslavije bio je izabran 1957. te ponovno biran na tu dužnost sve do 1986. kada se više nije htio kandidirati. Tada je bio izabran na skupštini Saveza za počasnog člana izvršnog odbora Saveza.

Od samog početka emitiranja Evanđelja preko radija na našim prostorima 1961. godine uključio se u pripremanje i snimanje radio emisija koje odašilje Trans World Radio i Evangeliumsrundfunk najprije preko kratkih valova. Snimio je preko 3000 emisija. Propovijedi odašiljane preko radija sabrane su i tiskane u tri knjige.

U Zagrebu je 1976. osnovan protestantski teološki fakultet »Matija Vlačić Ilirik«. Dr. Horak bio je njegov dekan sve do 1980., a nakon toga prodekan. Na tom fakultetu bio je odgovoran za katedru praktične teologije te predaje više kolegija iz toga područja kao i iz kršćanske sociologije. Na temu odnosa crkva-država i vjerske slobode napisao je mnogo članaka objavljenih u uglednim vjerskim časopisima kao što je »Journal of Church and State« sveučilišta Baylor u SAD-u. Za knjigu »Vjerske zajednice u Jugoslaviji« urednika Zlatka Frida u izdanju NIP-a »Binoza« u Zagrebu 1970. napisao je članak »Protestantizam i ekumenizam«. Za časopis »Savjest i sloboda« Centra za istraživanje Biblije, dokumentaciju i informacije, Zagreb 1982. napisao je članak »Baptistička crkva – njezin postanak, razvoj, učenje i uređenje, posebice u SFRJ«. U izdanju Duhovne Stvarnosti objavio je 1989. knjigu pod naslovom »Baptisti – povijest i načela vjerovanja«.

Pored rada i zaduženja u zemlji, dr. Horak je sudjelovao i na mnogim svjetskim skupovima baptista i evanđeoskih kršćana, pa je tako i 1985. na Svjetskom kongresu baptista u Los Angelesu bio izabran za jednog od potpredsjednika Svjetskog saveza za razdoblje od 1985. do 1990. Tako je postao članom Svjetskog saveza i Europske baptističke federacije. Na sveučilištu Baylor u Wacou, u Texasu, u dva je navrata održao predavanje, a bio je i član redakcije časopisa »Journal of Church and State«.

Dr. Horak je 1984. godine primio Plaketu kao najviše društveno priznanje SR Hrvatske, a 1987. godine Pohvalnicu Lige za mir republičke konferencije SSRN Hrvatske za rezultate postignute u akcijama za mir.


Autor: dr. Josip Horak

Ef  5,20,  1 Sol  1,1-3;  5,17-18.

Apostol Pavao je svoju prvu poslanicu upućenu Solunjanima počeo s riječima: "Milost vam i mir! Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama spominjući se vaše djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane nade u Gospodinu našem Isusu Kristu, pred Bogom i Ocem našim."  A u 5. poglavlju iste Poslanice opominje Solunjane (17-18): "Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu."  Dakle, ne samo nekad, možda slučajno, nego bez prestanka, Pavao se sjeća Solunjana u "svojim molitvama i zahvaljuje uvijek Bogu za sve njih." Za apostola Pavla svaki je dan bio Dan zahvalnosti, a ne samo možda jedanput godišnje, nego uvijek jer to je volja Božja!

A Filipljane upozorava Pavao (4,6): "Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu." A kada? Uvijek! Zapravo,  trebamo se svagda moliti Gospodu i zahvaljivati mu, jer su molitve i prošnje usko povezane sa zahvaljivanjem. Netko je rekao: "Zahvalnost je sjećanje srca" i "Zahvalnost je znak plemenitih duša." I Shakespeare kaže u djelu "Henrik IV": "Neka ti ne prođe nijedan dan ili noć neposvećeno, nego se sjeti što ti je Gospod učinio." Prvo što su učinili bjegunci iz Engleske, prognanici zbog vjere, kad su se iskrcali s broda "May flower" u Americi, prije skoro 400 godina, pali su na koljena i zahvalili Bogu za nekoliko zrnaca kukuruza koje su im tada dali gostoljubivi Indijanci. A zanimljivo je da je još koncem prošlog stoljeća – kako je to opisao sociolog Max Weber u svom djelu "Protestantska etika i duh kapitalizma" (str. 219) – u Americi, "ako je slučajno netko sjedio kao najstariji gost na pročelju stola, kuharova molba pri iznošenju juhe bila je: "Sir, the prayer, please" = "Gospodine, izvolite se pomoliti Bogu." Izraz "zahvalnost" dolazi iz istog korijena kao i riječ "milost", te je u latinskom jeziku ista riječ za zahvalnost i milost tj. "gratia" – što znači i ljubav.

Tako trebamo zahvaljivati Bogu za njegovu milost iz ljubavi za svaki njegov dar, jer, kako je to zapisao apostol Jakov (1,16-17): "Ne varajte se, braćo moja ljubljena! Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila.." Dakle, zahvaljivanje je izraz ljubavi prema darovatelju! Ako ljubimo Boga onda ćemo mu kao djeca Božja zahvaljivati od sveg srca – kao najvećem Darovatelju . A tako je i u odnosu prema zemaljskim darovateljima. Ako djeca vole svoje roditelje, onda će im biti i zahvalna i poslušna djeca. Nitko ih na to ne treba prisiljavati. Zahvalnost je ne samo "sjećanje srca" nego i "sjećanje uma". Ozbiljno razmišljanje podstiče čovjeka na zahvalnost – da ne zaboravi na to.

Tako je razmišljao psalmist kad u 116. psalmu, koji nosi naslov "Pjesma zahvalnica" kaže (12): "Što da uzvratim Gospodu za sve što mi je učinio?" A u 103 psalmu, koji govori o "Božjoj ljubavi" psalmist kliče (2): "Blagoslivljaj Gospoda, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstva njegova!" Postoji jedna duhovna pjesma koja kaže: "Kraj tebe kad bjesni more žestoko, a ti jadan misliš: sve je propalo: Izbroji sve dare koje Spas ti da, u srcu će orit pjesma zahvalna." Dakle, ako razmišljamo o svim darovima Božjim, nećemo ostati nezahvalnima. Nažalost danas živimo u doba nezahvalnosti na koju nailazimo na svakom koraku našega života na zemlji.

Međutim ne treba uzimati nezahvalnost olako, kao da se to razumije samo po sebi. U očima Božjim nezahvalnost je veliki grijeh! Naime apostol Pavao upozorava svoga mladog suradnika Timoteja, kako to čitamo u II Poslanici 3. poglavlju (1-5): "A ovo znaj: u posljednjim danima nastat će teška vremena. Ljudi će doista biti sebeljupci, srebroljupci, preuzetnici, oholice, hulitelji, roditeljima neposlušni, nezahvalnici, bezbožnici, bešćutnici, nepomirljivci, klevetnici, neobuzdanici, goropadnici, neljubitelji dobra, izdajice, brzopletnici, naduti, ljubitelji užitka više nego ljubitelji Boga. Imaju obličje pobožnosti, ali snage su se njezine odrekli. I njih se kloni!"  I dalje u rr.12-13 nastavlja:"A i svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni. Zli pak ljudi i vračari napredovat će sve više u zlu – kao zavodnici i zavedeni." 

Kao što smo vidjeli iz ovoga dugog popisa zlih ljudi, koji napreduju iz zla u gore, nezahvalnici su uračunati uz bok onih koji su neposlušni roditeljima i bezbožnici, što znači da je nezahvalnost veliki prijestup pred Bogom. Zato apostol Pavao u poslanici Kološanima podstiče vjernike (3,15): "I mir Kristov neka upravlja srcima vašim – mir na koji ste pozvani u jednom tijelu! I zahvalni budite!"