TWR-ove žene pune nade

"TWR-ove žene pune nade" je jedna od službi Trans World Radija. Cilj projekta je iskazati suosjećanje, pružiti ohrabrenje i podariti nadu ženama koje pate po cijelom svijetu, a to činimo putem molitve, podizanja svijesti i radijskim emisijama. Svrha Projekta Hannah je: podići svijest i razumijevanje za muke žena po cijelom svijetu moliti se za žene koje trpe emotivno, tjelesno ili duhovno emitirati poruku o evanđelju Isusa Krista ženama po cijelom svijetu i poticati ih da: - dožive Božju ljubav, slobodu i snagu za suočavanje sa svakodnevnim životnim izazovima - prigrle sudbinu koju im je Bog podario i slavno nasljeđe u Kristu Isusu, bez obzira na svoje kulturno, društveno i ekonomsko stanje - svojoj djeci predaju nasljeđe vjere, mudrosti i pobožnoga karaktera.


Autor: TWR-ove žene pune nade

Smrt i tugovanje

Lorena, jedana od naših posebnih prijateljica nam piše ovako: Činjenica je da ćemo svi u životu doživljavati gubitke, bilo da se radi o smrti ljubljene osobe, gubitku prijateljstva, prolasku mladosti ili nekom drugom gubitku, kao što je gubitak posla ili odlazak djeteta od kuće. Život je pun raznih gubitaka i na svaki od njih ćemo reagirati određenim emocijama. Danas ćemo govoriti o gubitku kojeg donosi smrt, kao i o našoj emocionalnoj reakciji u vidu žalosti.

Osjećanja su nešto dobro. Bog nas je stvorio kao bića koja osjećaju. Osjećaji imaju svoju ulogu i zato su dobri. Međutim, možemo svjesno odlučiti kako ćemo se ponijeti prema kojoj emociji. Naša reakcija na emociju može biti dobra ili loša. Svi smo imali priliku vidjeti djecu koja su toliko uzbuđena zbog nečega da ne mogu niti jesti niti spavati. U svom uzbuđenju će možda reći ili učiniti nešto ružno. Sam osjećaj uzbuđenosti je dobar, ali dijete mora naučiti kako pravilno reagirati na svoju emociju.

Kad doživimo gubitak, preplavljuje nas osjećaj žalosti, kojeg nam je Bog dao ne bismo li lakše podnijeli gubitak. Žalost može dovesti do otupjelosti, gnjeva i tuge. Kad doživite takav gubitak, vrlo je teško vidjeti bilo kakvu dobrotu, a osobito Božju dobrotu. Možda nam pomogne spoznaja da i sam Bog zna što je žalost. Neće nam dati osjećaje koje i sam ne razumije. Kad sagriješimo, Bog je žalostan; kad Mu ljudi okrenu leđa, žalostan je. Bio je žalostan zbog smrti svog Sina Isusa Krista. Sveto pismo govori o našem Gospodinu Isusu Kristu kao o čovjeku muka i znancu boli (Izaija 53,3). Kad je Isus boravio na ovom svijetu, doživio je smrt svog zemaljskog oca Josipa i svog najboljeg prijatelja Lazara. Sveto pismo nam govori da je Isus plakao kad je Lazar umro. Bog dobro razumije našu žalost. On je živi Bog i razumije osjećaje koji prate život.

Kad doživite gubitak i žalost, dobro je znati da ćete tugovati na svoj način i u svoje vrijeme. Nismo svi isti. Naša osobnost i pogled na svijet će odrediti tijek našeg žalovanja. Prijatelji i rodbina će nas savjetovati, ali čak i ako su i oni u žalosti, nećete svi doživljavati jednake osjećaje. Kad je moj otac prije nekoliko godina bio na samrti, bila sam u bolnici sa sestrom i maćehom. Moja sestra nije mogla biti u sobi u njegovim zadnjim trenucima, dok je umirao, ali ja sam zbilja željela biti s njim. Različito smo reagirale na isti događaj. Kad smo kasnije obavljali pripreme za pogreb, ja se nisam mogla smiriti. Stalno sam morala nešto raditi. Moja sestra, premda je pomagala, radije je sjedila i razgovarala. Svatko tuguje na svoj način.

Međutim, postoje i nezdravi načini tugovanja. Svi mi znamo svoje slabosti i što sve moramo učiniti kako bismo se mogli nositi sa životom kad nam ne ide. Ono očito čemu se mnogi utječu jesu alkohol i droga. Zatim, netko se prejeda ili pak prestaje jesti. Područje koje nije očito jest naš misaoni život. Možda ćemo potražiti bijeg od žalosti u mašti i fantaziji. Na primjer, nije dobro tvrditi da je mila pokojna osoba samo otišla na neko vrijeme i da će se vratiti za koji dan ili sat. Iako nam to može nakratko olakšati bol, zapravo ćemo tako tugovati još dulje i teže, što će izazvati dodatne probleme. Nije zdravo zatvarati oči pred žalosti. Koliko god nam se to bolno činilo, uvijek je najbolje suočiti se sa žalosti.

Možda vam se čini da ćete izgubiti razum. Možda vam nije jasno zašto se osjećate ovako. Možda vam osjećanja luduju pa osjećate i tugu, i prazninu, i olakšanje, i žaljenje, i usamljenost, i tjeskobu. Možda se čak i ljutite na pokojnika. To je normalno. Treba vam vrijeme da prebolite ono što osjećate. Sve je to dio vašeg tugovanja.

Ne ustručavajte se reći drugima što vam treba ili ne treba. Ako ne želite razgovarati, tada to pristojno recite. Ako vam treba netko da vas sasluša, upitajte sugovornicu može li razgovarati s vama o vašem gubitku. Osim toga, važno je da vodite računa o sebi dok tugujete. Trebate redovito jesti, vježbati i spavati.

Rutina nam može pomoći u prevladavanju žalosti, osobito ako ste otupjeli i teško vam je razmišljati. Obavljanje poznatih zadaća može biti utješno. Vaša vjera vam u tim trenucima može biti vrlo značajna. Biblija nas poziva da bacimo sve svoje brige na Boga, jer On se brine za nas. U molitvi možete reći Bogu kako se osjećate, a On to želi čuti. Razgovarajte s Bogom.

I upamtite: kad tugujete, tada proživljavate promjenu odnosa prema pokojniku. Stupate u drugačiji život u kojem ta osoba više nije tijelom prisutna, ali će ipak živjeti u vašem sjećanju. Možete sačuvati uspomenu na osobu, njezine vrijednosti i darove. Ljubav i sjećanja koje ste dijelili i mogu postati živa uspomena na osobu koja je preminula. Možete pronaći nešto što vas podsjeća na sve one lijepe i posebne zajedničke trenutke. Moja mama je voljela jednu posebnu vrstu cvijeća, a kad vidim to cvijeće, sjetim se majke.

Budite strpljivi prema sebi. Tugovanje se sastoji iz više faza. Vjerojatno ćete prvo proći kroz razdoblje nijekanja smrti osobe i osjećat ćete se vrlo usamljeno. Zatim ćete osjetiti veliku ljutnju; možda ćete se čak pokušati nagoditi s Bogom da vam vrati ljubljenu osobu. Potom ćete se osjećati potišteno i otupjelo, nakon čega slijedi prihvaćanje smrti voljene osobe. Faze tugovanja mogu trajati nekoliko minuta ili dana, a svaku morate proći svojim tempom i na svoj način. Ipak, svakako ćete proći kroz njih. Doći će tren kad ćete se ponovno htjeti smijati.

Lekcije za dušu

Zamislite da imate prijateljicu čiji otac treba otići na neku jednostavnu operaciju. Međutim, svi su se šokirali kad je njezin otac umro nakon operacije. Ili zamislite da imate blisku prijateljicu kojoj je umro otac, a da vaša prijateljica ne vjeruje u Boga niti se može nadati da će se sresti s ocem u nebu. Ili je možda draga prijateljica koja ima troje male djece ostala bez muža, koji je umro od raka. Što biste joj rekli? Kako biste ohrabrili njezinu djecu? Kako biste  rekli bilo kojoj od ovih prijateljica da je u redu nastaviti sa životom, iako im to sad još nije jasno?

U proteklih godinu i pol sam i sama tugovala zbog smrti moje drage mame. Uz to sam primila na dar ove tri dame koje sam upravo spomenula. Možda se pitate kakav je to dar? Kako smrt može biti dar? Najprije ću vam iznijeti vapaj duše moje tri prijateljice. Poslušajmo agoniju njihovog srca.

Moja prva prijateljica je nedavno rekla: "Prošlo je više od godinu dana otkako je moj otac umro. Rastužim se kad ga se sjetim. Nedostaje mi. Više smo se brinuli oko njegovog oporavka od operacije. Umro je iznenada. Priznao je Isusa kao Gospodina i Spasitelja netom prije nego što je upao u komu. Spoznaja da je sad s Bogom donosi mi veliku utjehu. Sada se držim nade da se ćemo se jednog dana ponovno sresti."

Moja druga prijatelja govorila mi je o gubitku oboje roditelja. "Kako sam se samo obradovala kad je moja mama, nakon 29 godina odbijanja, konačno prihvatila Isusa za svoga Spasitelja!Smjelo je svjedočila o svojoj vjeri, dolazila je u crkvu, krstila se i htjela davati novac za Božje djelo. Bio je to radostan događaj. Međutim, njezin kršćanski život je bio kratak, jer ju je u listopadu 1998. godine, tek tri mjeseca nakon obraćenja, Gospodin poveo u nebeski dom. Bilo mi je žao što nisam mogla provesti više vremena s njom, ali sam bila i sretna što je sada s Gospodinom. Pa ipak, s velikom žalošću sam u prosincu 2001. došla na očev pogreb. Moj tata nije prihvatio Isusa. Bilo ga je strah odreći se onoga što je toliko dugo štovao. On nije primio obećanje vječnog života. Znam da je zauvijek propao i vrlo sam žalosna zbog toga."

Moja treća draga prijateljica, majka troje male djece, nedavno je ostala bez muža, koji je umro. Počela mi je iznositi svoje najdublje osjećaje, a najprije osjećaj gubitka identiteta: "Jesam li sad gospođica ili gospođa?" Usamljenost, strah, golema tuga i bol koja razdire srce. Nastavila je: "Nisam sumnjala u Božju dobrotu, jer Božja milost me je čuvala. Primila sam Božju ljubav, potporu i pomoć od braće i sestara u Kristu. Ipak, pitala sam se zašto bol zbog razdvajanja mora biti toliko velika i nepodnošljiva?" Zatim je progovorila o dubinama svoje agonije: "Jasno se sjećam kako sam prošle godine proživljavala duboku depresiju zbog emocionalne boli i potpune usamljenosti. Proganjale su me pomisli o samoubojstvu. Htjela sam sjesti u auto i okončati život. Začula sam glas koji mi je rekao da ne izlazim iz kuće i da legnem spavati. Očajnički sam zaplakala. Nazvala sam pet prijateljica, ali sve su bile ili izvan grada, ili su bile bolesne, ili još nisu stigle kući. Je li to bila slučajnost? Bila sam ljutita, preplašena, umorna i zbunjena. Međutim, nakon što sam neko vrijeme tako očajnički plakala, zaspala sam. Više tjedana sam se budila teškog srca, ali sam se sljedećeg jutra probudila osjećajući se kao da mi je breme skinuto sa srca. Ne mogu to objasniti, ali znala sam da me Gospodin oslobodio moje depresije. Nakon toga sam smogla snage da krenem naprijed. Kasnije mi je jedna prijateljica rekla da je negdje u to vrijeme osjetila Božje nukanje da se pomoli za mene. Bilo je divno doznati da Bog čuva svako svoje dijete. Do iscjeljenja je došlo kad sam konačno dopustila svojim osjećanjima, koja sam toliko mjeseci potiskivala, da isplivaju na površinu. Ovo iskustvo mi je pokazalo da je Bog htio raditi na meni u tim mračnim trenucima kad sam bila sama, i zato nije htio da bilo tko bude uz mene. Htio je da se potpuno oslonim na Njega i ni na koga drugog."

Sjećate li se da sam maloprije govorila o daru života s troje prijatelja? Taj dar je dar Božje utjehe. U Bibliji, u 2. poslanici Korinćanima, 1. poglavlju, od 3. stiha, Pavao govori vjernicima: "Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe." Pavao se ne zaustavlja na tome, nego u 4. stihu dodaje: "koji nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo mi mogli tješiti one koji su u bilo kakvoj nevolji utjehom kojom smo i sami od Boga utješeni."

Ja mogu tješiti druge kad su u nevolji, jer je i mene Bog utješio u mojoj nevolji.

Međutim, kako mogu utješiti svoje prijateljice ako i sama nisam doživjela gubitak voljene osobe koja nije vjernik, ili smrt svog muža? Evo što je apostol Pavao rekao u petom stihu: "Jer kao što obiluju patnje Kristove u nama, tako po Kristu obiluje i utjeha naša." Kad je Isus Krist umro na križu za mene, pretrpio mnogo više nego što sam ih ja ikad doživjela, kako tjelesno, tako i emocionalno. Ovaj stih mi govori da i ja mogu tješiti druge u Kristu, koji nas obasipa svojim utjehama. Vidite li sad ovaj dar? Međutim, ako niste prihvatili Božju riječ svojim srcem i ako niste vjerom pozvali Isusa Krista u svoj život, tada vam treba prvi najveći dar kojeg nam je Bog dao, a to je On sam. Sve tri moje prijateljice vjeruju u Isusa Krista. I one mogu primiti dar Božje utjehe kad im je jako teško. Jeste li i vi žalosni zbog gubitka ljubljene osobe? Jeste li izgubili voljenu osobu koja nije bila vjernik, ili ste možda usamljeni i tužni zbog smrti muža ili djeteta? Bog svake utjehe stoji vam na raspolaganju. Želim se sada pomoliti za sve vas kojima treba Božja utjeha.

Gospodine Isuse, hvala Ti za svaku osobu koja nas sada sluša. Hvala Ti što voliš svaku od njih velikom ljubavlju. Gospodine, Ti znaš da nekim našim slušateljima danas treba utjeha. Bože svake utjehe, utješi ih onako kako samo Ti znaš. Gospodine Isuse, ako netko od naših slušatelja još nije prihvatio Tvoj besplatni dar, odnosno Tebe samoga, pomozi im da to danas učine. Hvala Ti za obećanje da će Te pronaći svi oni koji Te traže. Amen.