dr. sc. Josip Mikulić



Josip Mikulić, dr. sc., dobro je poznat kao publicist kršćanske literature i evangelizator (autor je knjiga »Moj bližnji«, »Susret s Isusom«, »Živjeti s Isusom«, »Uskrsnuti s Isusom«). Preveo je i organizirao tisak većeg broja knjiga poznatih kršćanskih autora kao što su: T. Epp: »Tijelo i duh u sukobu«, T. Epp: »Test života«, T. Epp: »Ljubav je odgovor« – ta je knjiga podijeljena u 100 000 primjeraka i pet izdanja prognanicima za vrijeme rata u Hrvatskoj; Oswald Smith: »Spasenje Božje«, Peter Deyneka: »Mnogo molitve mnogo sile«.

Josip Mikulić je bio potpredsjednik Saveza baptista Jugoslavije, sekretar Saveza baptista Hrvatske, starješina Baptističke crkve Zagreb i dr.

Kako i gdje možete nabaviti knjige dr. sc. Josipa Mikulića "Moj bližnji", "Susret s Isusom", "Živjeti s Isusom", "Uskrsnuti s Isusom" i "Božja ljubav je odgovor"?

Knjige šaljemo pouzećem nakon narudžbe putem elektronske pošte autora:

E-mail: josip.mikulic4@zg.t-com.hr



Autor: dr. sc. Josip Mikulić

Tko sam ja?

„ U sebi imam zvijer, anđela i luđaka, a moje pitanje je kako djeluju, moj problem je njihovo pokoravanje i pobjeda, rušenje ili uzdizanje, a moj napor je njihovo samoizražavanje", napisao je Dylan Thomas. Uviđamo kako smo mješavina različitih naravi, a neke od njih u nama ratuju. I apostol Pavao je to uvidio opisujući svoje vlastite unutarnje borbe: „Zakon je, znamo, duhovan, a ja sam tjelesan, prodan u ropstvo grijeha. Ja zbilja ne razumijem što činim, jer ne činim ono što hoću, nego činim ono što mrzim. No, ako dakle činim ono što neću, tim priznajem u skladu sa Zakonom da je on dobar. Onda ono ne činim više ja, nego grijeh koji stanuje u meni. Ja, naime, znam da nikakvo dobro ne stanuje u meni, to jest u mome tijelu. Zaista, htjeti dobro jest u mojoj moći, ali nije učiniti ga, budući da ne činim dobro koje hoću, nego činim zlo koje neću. A ako, dakle, činim ono što neću, ne činim ga više ja, nego grijeh koji stanuje u meni. Prema tome, otkrivam ovaj zakon: kad hoću da činim dobro, zlo mi se nameće. Istina, moj se unutarnji čovjek slaže u veselju s Božjim zakonom, ali vidim, u svojim udovima drugi zakon koji se bori protiv zakona moga uma te me zarobljava u zakon grijeha koji je u mojim udovima. Jadan ti sam ja čovjek! Tko će me izbaviti od ovoga smrtonosnoga tijela? Hvala Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu našemu! Dakle, ja sam umom svojim služim zakonu Božjem, a tijelom zakonu grijeha." (Rimljanima 7:14-25)

''I ja vama, braćo, nisam mogao govoriti kao duhovima, nego kao tjelesnima, kao maloj djeci u Kristu. Hranio sam vas mlijekom, a ne tvrdim jelom, jer ga niste mogli još podnositi. A ni sada ne možete, jer ste još tjelesni. Zar niste tjelesni, to jest, zar ne živite čisto po ljudsku, kad među vama postoji zavist i svađa? Zar niste samo ljudi, kad jedan od vas govori: ''Ja sam Pavlov'', a drugi: ''Ja sam Apolonov.'' ?'' ( I. Kor 3: 1-4).

Tjelesni čovjek - to je polovičan čovjek, ne cjelovita, kompleksna ličnost. On pripada u dva kraljevstva.

Odnos tjelesnog čovjeka prema Bogu

Tjelesni čovjek je kršćanin, radi toga što je kroz vjeru u Isusa Krista spašen – postao je dijete Božje. Što se toga tiče mogli bismo reći da je on u ispravnom odnosu prema Bogu. Ali on ne koristi svoje pravo niti na dostojanstvo, a niti na prednosti koje sin ima. Po njegovim postupcima se ne vidi da se on nalazi na položaju sina u Božjoj obitelji. Tjelesni čovjek također ima Svetoga Duha, ali Ga postojano žalosti, ogorčava i gasi tako, što u njegovom životu Sveti Duh ispoljava Svoju silu samo u ograničenom stupnju.

Tjelesni čovjek je obnovljen činom novog rođenja, ali on je još ''beba u Kristu''. On je učesnik stola Gospodnjeg i može uzimati od Njegovog bogatstva, ali ne podnosi ''tvrdu hranu'' i nije u stanju da je prima. Znači problem nije u bogatstvu hrane, nego je problem u nespremnosti tjelesnog čovjeka da je primi, da je koristi, i da od nje duhovno živi.

Istina on osjeća da nije ishranjen, da ne napreduje, da nema blagoslova, čak okrivljuje i druge zbog toga, ali pravi razlog je u njemu. On ne podnosi pravu duhovnu ''tvrdu hranu''.

On se hrani ''mlijekom'' radi toga što nije duhovno izrasli čovjek. Obzirom da je ušao u zajedništvo s Kristom, on je stalno'' preljubnik'' radi toga što ljubi svijet, i više se zadovoljava svjetskim prijateljima i društvom i tjelesnim zadovoljstvima nego Isusom Kristom. Njemu je kriterij tijelo i ono što zadovoljava tijelo, tome teži.

''Preljubničke duše, zar ne znate da je prijateljstvo prema svijetu neprijateljstvo prema Bogu? Dakle, tko god hoće da bude prijatelj svijetu, postaje neprijatelj Bogu. (Jak.4:4)

Tjelesni čovjek je primio Krista, kao svog Spasitelja; ali život potpunog predanja Kristu, njemu je potpuno tuđi, ili vrlo malo poznat i samo ponekad je Gospod Isus njegov Gospod i njegov život. Tjelesni čovjek osjeća i zna, da mu je Isus Krist potreban, želi da ustanovi bolje zajedništvo s Njim, kada osjeti da ga Sveti Duh nuka na to donosi i odluke, ali u tome se ne ponaša odgovorno, prelazi preko toga, ali ne nalazi da mu je Isus Krist potpuno zadovoljstvo, jer njime vladaju želje očiju, ponos života i tjelesne želje. Za Isusa Krista postoji mjesto u srcu tjelesnog čovjeka, ali to nije mjesto najvišeg autoriteta, nije mjesto bezuvjetnog vladanja.

Stanje tjelesnog čovjeka

Tjelesni čovjek živi životom, podijeljenim između Boga i sebe. Centar toga života je u suštini - Isus, ali na prijestolju srca stoji obično ''stari čovjek''. Vlast nad njegovim životom je podijeljena. Ponekad mislima i osjećajima, riječima, željama i postupcima upravlja Krist, ali pretežno je sve podčinjeno vlastitom ''ja'' .

Dvije prirode se neprestano izmjenjuju u tjelesnom čovjeku, Božanska i tjelesna, i on je povremeno pod vlašću jedne od te dvije prirode, zavisno od raspoloženja njegovog duha, koliko njegov duh dozvoljava Božjem duhu da upravlja. Povremeno je on živ za Boga, ali je živ i za grijeh, za svoje ''ja'' i za sotonu. On se trudi da zadovolji dva kraljevstva - nebesko i zemaljsko- ali on nema, zapravo ni jedno ni drugo potpuno.

Tjelesni čovjek se nalazi u žalosnom položaju; njegov je život obilježen porazima i padovima, što ga često dovodi do očajanja. To stanje nastaje radi toga što tjelesni čovjek nije postigao dubinu kršćanskog života, ne želi se bezuvjetno predati Isusu Kristu, kao Gospodaru i Gospodu, nedovoljno prisvaja Krista i Njegove milostive darove, a razlog svemu je – nevjera Kristovim Riječima- duhovna nezrelost.

Trebamo pogledati u Božje ogledalo. Jesi li ti u tom ogledalu prepoznao sebe? Mi smo doživjeli Isusa Krista kao Učitelja. Jesi li u Njegovom učenju i Njegovoj Istini našao svoju sliku?

Mi smo se upoznali s tri različita stanja života. U kojem od njih ti živiš? Vrlo praktično. Kako izgleda tjelesni čovjek?

- Malo dijete u Kristu - beba

- obilježen zavišću, svađom

- živi po ljudski - upravljan tijelom

- gleda na ljude- Apolonov, Pavlov, koji su samo sluge, onako kako im je Gospod dao(5 st.). Oni samo sade i zalijevaju, a Bog daje život.

- Tjelesni čovjek je slab:

" Zbog toga su među vama mnogi slabi i bolesni, mnogi umiru." (I.Kor11:30)

- tjelesni čovjek je bolestan (I.Kor.11:30)

- mnogi umiru(I.Kor.11:30) kao na duhovnoj samrti.

- Sam sebe ne prosuđuje prema Božjoj Riječi, nego se nosi po svom razumu, ili po svjetskom javnom mnijenju:

" Kada bismo sami sebe prosuđivali, ne bismo bili kažnjavani. A Gospodin nas kaznama popravlja da ne budemo osuđeni sa svijetom." (I. Kor. 11: 31-32).

Biblija nam daje primjere ljudi različitih čudi, te prednosti i nedostatke svakoga od njih. Međutim, želja za duhovnim rastom mora biti glavni cilj i poticaj. Naše okolnosti nisu iste. Svi se susrećemo s različitim bitkama, različitim životnim napetostima, različitim kušnjama. Zapravo, različite okolnosti utječu na nas i na naš razvoj. Međutim, „okolnosti ne čine čovjeka, one ga otkrivaju", rekao je netko. Ne saznamo što osoba misli tek kada to pokaže svojim djelima, a ne kada to samo kaže. Isus je pozvao svoje učenike da im pokaže svojim djelima što misli i rekao: „Učite od mene" (Matej 11:29)

Mi volimo Isusa onakva kakav On jest, i volimo ono što postajemo u Njegovoj prisutnosti. Jer gledanjem i učenjem se mijenjamo. „A mi svi, otkrivena lica odrazujemo kao ogledalo slavu Gospodnju, preobražavamo se u istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha." (II. Korinćanima 3:18) „ Mi gledamo „ u začetnika i završitelja vjere, u Isusa." (Hebrejima 12:2) Sveto Pismo pridaje veliki značaj poznavanju Boga. Kada upoznamo Boga upoznajemo i sami sebe.

Kako obuzdati tijelo?

„Tako i vi smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu! Niti više dajte svojih udova kao oružje nepravednosti u službu grijeha! Naprotiv prinesite Bogu sami sebe – sebe kao takve koji ste od mrtvih postali živima – a svoje udove kao oružje pravednosti u službu Bogu! Grijeh, naime, neće gospodariti nad vama – jer niste pod Zakonom, već pod milošću." (Rimljanima 6:11-14)

„Oni koji pripadaju Kristu Isusu razapeli su svoje tijelo s njegovim strastima i požudama. Ako imamo život po Duhu, slijedimo Duha!" (Galaćanima 5:24-25) „Ja sam, naime, po zakonu umro Zakonu da živim Bogu, s Kristom sam razapet na križ; živim – ali ne više ja, nego Krist živi u meni: život koji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Božjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao." (Galaćanima 2:19-20)

„Mi uvijek i svuda na svom tijelu nosimo smrtne patnje Isusove, da se na našem tijelu očituje i život Isusov." (II. Korinćanima 4:10) „ Usmrtite, dakle, ono što je u vašem tijelu zemaljsko; bludnost, nečistoću, požudu, zle želje i lakomstvo - to je idolopoklonstvo – zbog kojih dolazi srdžba Božja." (Kološanima 3:5-6) Odvraćajte se od grešne prirode, kao da je ona umrla u vama. Ne popuštajte joj. Ne slušajte je. Ne obraćajte pažnju na nju. Ne hranite grešnu prirodu. Ponašajte se tako da bi ta grešna priroda što manje na vas utjecala. „On koji 'osobno' u svom tijelu naše grijehe uznese na križ da mi, umrijevši svojim grijesima, živimo pravednosti; on čijim ste modricama izliječeni." (I. Petrova 2:24)

Možemo kazati „NE"

„Baš se tim očitova milost Božja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude, da nas odgaja da se odrečemo bezbožnosti i svjetskih požuda te živimo umjereno, pravedno i pobožno u ovom svijetu kao ljudi koji iščekuju blaženo ispunjenje nade, naime, pojavu sjaja velikoga Boga, našega Spasitelja, Isusa Krista." Titu 2:11-13)