TWR-ove žene pune nade

"TWR-ove žene pune nade" je jedna od službi Trans World Radija. Cilj projekta je iskazati suosjećanje, pružiti ohrabrenje i podariti nadu ženama koje pate po cijelom svijetu, a to činimo putem molitve, podizanja svijesti i radijskim emisijama. Svrha Projekta Hannah je: podići svijest i razumijevanje za muke žena po cijelom svijetu moliti se za žene koje trpe emotivno, tjelesno ili duhovno emitirati poruku o evanđelju Isusa Krista ženama po cijelom svijetu i poticati ih da: - dožive Božju ljubav, slobodu i snagu za suočavanje sa svakodnevnim životnim izazovima - prigrle sudbinu koju im je Bog podario i slavno nasljeđe u Kristu Isusu, bez obzira na svoje kulturno, društveno i ekonomsko stanje - svojoj djeci predaju nasljeđe vjere, mudrosti i pobožnoga karaktera.


Autor: TWR-ove žene pune nade

Što je muškarcima važno kod žena?

Zdravo i hvala vam što ste me pozvali u emisiju Žene pune nade! Drago mi je što vam mogu govoriti o tome što je muškarcima privlačno kod žena, osobito kad je riječ o ženi s kojom treba provesti život. Ova tema mi je vrlo posebna, ne samo zato što sam se nedavno oženio, nego i zato što mi je stalo do vas! Naime, ja na žene gledam kao na mlađe sestre. Bog je stvorio muškarce da se brinu za žene i djecu i da ih štite. Međutim, danas mnogi muškarci iskorištavaju žene. Ne bih htio da se to dogodi vama!

Znam da je ženama jako važno hoće li biti privlačne muškarcima. Muškarce privlače lijepe žene i žene to znaju. To je zato što je Bog stvorio muškarce tako da se zainteresiraju, pa čak i uzbude, kad ugledaju lijepu ženu. Žene nisu tako stvorene. Njima je važnija zanima ljubav, dodir i sigurnost koju im muškarac može ponuditi kao muž, i mi muškarci moramo biti toga svjesni. Neudane žene se često trude lijepo izgledati kako bi privukle muškarce. Nadaju se da će pronaći muža koji će im pružiti ljubav i sigurnost. To je prirodno i normalno. Međutim, morate biti svjesne jedne stvari. Da, vaš izgled je važan. Muškarci vole vidjeti urednu i njegovanu ženu. Međutim, ako se ne uklapate u kulturne standarde ženske ljepote, ne morate se zabrinjavati. Ako mislite da izgledate prosječno ili čak ružno, ipak možete naći čovjeka koji će vas voljeti. Iako nije svakoj ženi moguće izgledati prelijepo, svaka žena može biti privlačna.

Dopustite da objasnim. Zbog posla često putujem i susrećem razne ljude iz raznih zemalja i kulturnih sredina. Vrlo često susrećem žene koje pokušavaju privući muškarce, ali to čine na pogrešan način. Svojim odijevanjem one otkrivaju dijelove tijela koje ne bi trebale otkrivati. Odijevaju se nedolično, bilo da nose premalo odjeće ili da im je odjeća preuska i provokativna. Kad vidim takve žene, najprije sam privučen k njima jer sam muškarac, ali znate koja mi je sljedeća misao? Njihovo ponašanje mi se gadi. Nemam poštovanja prema takvim ženama. Istina, one će zbilja privući pozornost muškaraca, ali samo onih koji ih smatraju lakim ženama s kojima mogu spavati. Drage dame, imam pitanje za vas. Zar zbilja želite tako privlačiti muškarce? Zar želite da muškarci obraćaju pozornost na vas samo zato što ste im seksualno privlačni? Neki muškarci će vam čak reći da vas vole, samo da biste spavali s njima. Tako isto ima žena koje će spavati s muškarcem kako bi dobile ljubav. Međutim, muškarac vrlo često odlazi nakon što je spavao sa ženom, a žena ostaje sama i žalosna. Poslušajte me: postoji bolji način.

Kad sam ja tražio ženu, nisam je tražio među takvim ženama. Tražio sam ženu koju krase i druge vrline, a ne samo lijepo lice i zgodno tijelo. Unutarnja ljepota mi je bila vrlo bitna. Kad bih susreo ženu koja bi mi se svidjela, najprije sam razmislio o nekoliko važnih pitanja, kao što su: voli li ova žena Boga koliko i ja? Je li joj stalo do drugih ljudi? Poštuje li roditelje? Je li marljiva? Služi li se talentima koje joj je Bog podario? Vodi li računa o sebi? Koristi li se izgledom koji joj je Bog podario kako bi učinila sebe privlačnom? Je li skromna i vjerna? Hoće li čuvati svoju ljubav i tijelo samo za mene, svoga muža? Evo jedne male tajne: svi muškarci razmišljaju o seksu, ali ipak se svi žele oženiti djevicom. Dok smo se moja žena i ja zabavljali, nismo vodili ljubav niti sam to tražio od nje. Oboje smo znali da je važno čuvati se za bračnu postelju, jer ćemo tako znati da možemo imati povjerenja jedno u drugo i da ćemo ostati vjerni. Sad, kad smo se vjenčali, možemo voditi ljubav kad god poželimo, znajući da je to Bogu ugodno i da poštujemo jedno drugo. Sve mi je to bilo vrlo važno, a vjerujem da je to važno svakom dobrom čovjeku.

Drage dame, ako tražite muža, nemojte zaboraviti na ovo. Muškarci se zanimaju za žene, jer su različite od njih. Bog nas je stvorio različitima i to je nešto divno! Muškarci ne poštuju žene koje su napadne, kao što ne poštuju ni pretjerano pasivne žene koje nemaju svoj stav. Muškarce fasciniraju žene koje samostalno razmišljaju i poštuju same sebe. Muškarci koji žele živjeti u dobrom braku vrlo su sretni kad žena pomaže mužu i kad se ne pokušava natjecati s njim. Muž voli znati da je on junak u očima svoje žene, iako svi mi ponekad griješimo. Moja žena je vrlo inteligentna i nadarena govornica. Međutim, ona se ne služi svojom inteligencijom niti govorničkim sposobnostima kako bi me kritizirala ili pokazala da je bolja od mene, niti mi ne prigovara. Naprotiv, svojim riječima i djelima pokazuje da me poštuje i cijeni kao muža. Divi mi se kao čovjeku i dopušta mi da joj služim onako kako to može samo muškarac: kao njezin muž i glava naše obitelji. Zauzvrat joj ja pružam slobodu da se izrazi, iznese svoje misli i posluži se svojim talentima. Nastojim ju ne kritizirati i nikada neću podići ruku na nju, jer je volim.

Najbolji savjet kojeg vam mogu dati jest: iznesite svoje želje pred Boga. Molite se za svojeg budućeg muža. Zamolite Boga da vam pomogne pripremiti se kako biste bili dobra žena, kao i da pripremi vašeg budućeg muža za vas. U Božjoj riječi čitamo da trebamo predati sve svoje brige Bogu, jer On se brine za nas (1. Petrova poslanica, 5. poglavlje, 9. stih). Bogu je zbilja stalo do toga za koga ćete se udati. Bog ima moć intervenirati čak i u zemljama se brakovi ugovaraju. Budući da je Bog stvorio muškarce, žene i brak, On želi da uživamo u braku. Drage dame, čekajte muškarca kojeg vam je Bog odredio. Vjerujem da je mojoj ženi drago što je čekala!

Rebeka

Zanimljivo je čuti što je muškarcima važno kod žena!-piše nam naša prijateljica Rozalija. U braku će biti trenutaka, draga slušateljice kad nećeš uspjeti ispuniti njegove potrebe, kao ni on tvoje. Pa ipak, to su važni trenuci, jer tada zajedno rješavate probleme i obnavljate međusobnu ljubav. Izgradit ćete svoj odnos, opraštat ćete jedno drugome, prihvaćat ćete se i sazrijevati.

Odat ću vam jednu tajnu: moj muž i ja smo nedavno proslavili 35. godišnjicu braka i još uvijek smo dragi jedno drugome! Da, volimo se i tijekom ovih 35 godina smo mnogo puta učinili ono o čemu sam govorila. Prebrodili smo mnogo teškoća i sad se volimo još više. Uz to smo naučili kako uživati jedno s drugim. Kad razgovaram s Bogom, često Mu zahvaljujem za svoga muža, koji me voli i čuva. Počašćena sam što imam muža koji me voli i koji voli biti sa mnom. Znam da mnoge žene nisu u takvoj situaciji i zbilja mi ih je žao. Mnoge žene su nesretne i usamljene, a neke čak trpe muževljevu nevjeru i zlostavljanje. Ako ste i vi među njima, pozivam vas da u Bogu pronađete ljubav, prihvaćanje i oproštenje. Poznajem jednu divnu ženu s Tajlanda koju je muž izdao, odbacio i zlostavljao. Zato je ona prihvatila riječi iz Biblije, iz Izaijine knjige, 54. poglavlja: "Jer muž ti je tvorac tvoj, ime mu je GOSPOD Nad Vojskama; i tvoj je otkupitelj... Bog zemlje svekolike." Pronašla je ispunjenje života u Bogu i Njegovoj ljubavi. Zato sada pruža Božju ljubav drugima. Želim vam ispričati jednu divnu biblijsku priču o čovjeku kojeg su poslali u potragu za ženom za svog gospodara. Bila je to velika odgovornost!

Priča se nalazi u 24. poglavlju prve biblijske knjige, Postanka. Već smo govorili o Abrahamu, koji je strpljivo čekao dok ne navrši stotinu godina kako bi dobio sina, kojeg mu je Bog obećao 25 godina ranije. Dok je sin još bio mali, Bog je iskušao Abrahamovu vjeru tražeći od njega da prinese svoga sina jedinca kao žrtvu. Abraham je odmah poslušao, jer je vjerovao Bogu. Zato je Bog, vidjevši Abrahamovu vjeru, spasio njegovog sina Izaka, a umjesto njega je providio ovna za žrtvu.

Abrahamu je bilo 140 godina, a njegovom sinu 40. Abrahamova ljubljena žena Sara, Izakova majka, umrla je. Abraham je zapovjedio najstarijem sluzi, zaduženom za vođenje njegovog kućanstva (Postanak, 24. poglavlje, 3. stih): "... da te zakunem GOSPODOM, Bogom neba i Bogom zemlje, da sinu mojemu nećeš uzeti za ženu nijednu od kćeri Kanaanaca, među kojima ja boravim, nego ćeš otići u moju zemlju i u rod moj i dobaviti ženu sinu mojemu Izaku. Sluga je tada postavio vrlo razumno pitanje (5. stih): "'Možda žena ne ushtjedne poći za mnom u ovu zemlju. Hoću li onda sina tvojega odvesti natrag u zemlju iz koje si otišao?' No Abraham mu reče: 'Pazi da ne vodiš onamo sina mojega! GOSPOD, Bog nebeski, koji me odveo iz kuće oca mojega i iz moje rodne zemlje, i koji mi prozbori i koji mi se zakle govoreći: Tvojemu ću potomstvu dati ovu zemlju.'" I evo koliko je Abraham potpuno vjerovao Bogu: "On će svog anđela poslati pred tobom te ćeš odande sinu mojemu dobaviti ženu. Ako pak žena ne ushtjedne poći za tobom, onda si slobodan od ove moje zakletve; samo ne vodi onamo sina mojega!"

Sluga se zaputio na taj dugi put u pratnji deset deva natovarenih najboljim darovima svoga gospodara. Abraham je zbilja imao povjerenja u svoga slugu! Otputovao je sve do sela u kojem se nastanio Abrahamov brat Nahor. Zamislite da vas netko pošalje u takvu potragu. Odakle biste počeli? Abraham je znao što čini, jer njegov sluga se prvo pomolio Bogu, i to vrlo konkretno i izravno (12. stih): "GOSPODE, Bože mojega gospodara Abrahama, molim te, izađi mi danas u susret..."  Tada je rekao: "Evo, ja stojim kod izvora vode, a kćeri ljudi onoga grada izlaze zahvaćati vodu. Pa neka djevojka kojoj reknem: 'Molim te, nagni svoj vrč da se napijem!', a ona kaže: 'Pij, a i deve ću tvoje napojiti!', bude ona koju si odredio za slugu svojega Izaka. I po tome ću znati da si gospodaru mojemu milosrđe iskazao." Sluga je zbilja upućivao Boga što treba učiniti! Vjerovao je da će Bog tako učiniti kad naiđe prava žena.

I ja sam se jednom tako molila Bogu. U ulicu se doselila nova susjeda, koja mi se baš nije sviđala. Smatrala sam da ju Bog ne bi ni zanimao. Htjela sam organizirati jutarnja biblijska proučavanja uz kavu za žene, ali nisam željela pozvati svoju susjedu. Ipak, Bog mi je govorio da to učinim. Dok sam prala posuđe, pomolila sam se: "Bože, ako želiš da ju pozovem, neka izađe iz kuće i prođe pokraj moje ograde." Nadala sam se da neće, jer bih se onda mogla opravdati zašto ju nisam pozvala! Međutim, što se dogodilo? Čim sam dovršila molitvu, moja susjeda je izašla iz kuće i zaputila se kraj moje ograde. Izjurila sam iz kuće i pozvala sam je. Na moje iznenađenje, odgovorila je: "Da, rado bih došla, zanima me što piše u Bibliji." Bio je to početak zanimljivog prijateljstva sa ženom koja je imala potrebu za Bogom. Tada sam naučila da ne trebam misliti o drugima neljubazno, kao i da ne trebam pretpostavljati hoće li se netko zanimati za Boga. Bog neće uvijek ovako odgovoriti na naše molitve, ali ovo je bila posebna prigoda.

Vratimo se Abrahamovom sluzi, koji je s devama čekao kraj bunara (15. stih): "I dogodi se, prije no što on završi s govorom, kad gle, Rebeka – koja se rodi Betuelu, sinu Milke, žene Nahora, brata Abrahamova – izađe s vrčem svojim na svojemu ramenu." Zanimljivo je da Abraham nije rekao sluzi kakvu ženu treba tražiti. Sluga je bio uvjeren da će Bog dovesti onu pravu. Poslušajmo što piše u 16. stihu: "A djevojka bijaše vrlo pristala izgleda, djevica koju nijedan muškarac ne bijaše poznao." Sluga je potrčao k njoj i zatražio piti. Dakako, odgovorila je kako se i nadao: "Pij, gospodine... Lijevat ću i devama tvojima dok ne prestanu piti." To nije bilo lako. Morala je izvlačiti vodu iz bunara i nositi je u korito, i to za 10 deva! Nakon tolikog puta deve su sigurno bile vrlo žedne!

Ne samo da je Rebeka bila lijepa i k tome djevica, nego je bila i vrijedna i spremna pomoći tom neznancu. Sluga ju je šutke promatrao i pitao se nije li to žena koju traži. Zaključio je da jest: kad je napojila deve, dao joj je prsten i dvije zlatne narukvice. Rebeka se sigurno iznenadila! Tada ju je sluga pitao za njezinu obitelj. Na svoje oduševljenje, otkrio je da je Rebeka kći Abrahamovog brata Nahora! Kakva slučajnost! Ili možda i nije slučajnost? Kad je pitao može li prenoćiti, Rebeka je iskazala svoje gostoprimstvo: "Ima u nas i slame i krme u izobilju, a i mjesta za prenoćište."  Zbilja se brinula o tim devama! Sluga je kleknuo i počeo proslavljati Boga (26. stih). Kad je došao u Rebekin dom, objasnio je svoju misiju njezinoj obitelji. Njezin brat i otac su rekli (50. stih): "Od GOSPODA ovo dolazi, ne možemo ti zboriti ni zlo ni dobro. Evo, Rebeka je pred tobom: uzmi je i idi, pa neka bude ženom sinu gospodara tvojega, kako GOSPOD kaza." Obitelj je htjela da Rebeka ostane kod kuće još koji dan, jer ipak je to bilo neočekivano. Međutim, sluga se htio što prije vratiti gospodaru. Na to su rekli (57. stih): "Pozovimo djevojku i doznajmo iz njezinih usta." Pozvali su Rebeku i objasnili o čemu se radi. Rebeka je na to rekla: "Poći ću!" To se zove odlučivanje! Rebeka je vjerovala Bogu da je ovo dobro za nju. Kad je ujutro bila spremna poći s Abrahamovim slugom, kojeg je tek jučer upoznala, obitelj ju je blagoslovila (60. stih): "Sestro naša, ti budi mati tisuća mirijada, a potomci tvoji zaposjeli dveri onih koji i mrze!" Čini se kao da su znali što je Bog obećao Abrahamu!

Ova priča završava sretno: kad su stigli nadomak Izakovog doma, Rebeka je podigla pogled i ugledala Izaka, koji im je dolazio u susret. Sjahala je s deve i prekrila lice koprenom (uz sve drugo, bila je i skromna). Tad je sluga sve objasnio Izaku (67. stih): "Tada je Izak uvede u šator Sare, majke svoje. I uze Rebeku te mu ona posta ženom, i uzljubi je. Tako se Izak utješio poslije smrti majke svoje."