dr. sc. Josip Mikulić



Josip Mikulić, dr. sc., dobro je poznat kao publicist kršćanske literature i evangelizator (autor je knjiga »Moj bližnji«, »Susret s Isusom«, »Živjeti s Isusom«, »Uskrsnuti s Isusom«). Preveo je i organizirao tisak većeg broja knjiga poznatih kršćanskih autora kao što su: T. Epp: »Tijelo i duh u sukobu«, T. Epp: »Test života«, T. Epp: »Ljubav je odgovor« – ta je knjiga podijeljena u 100 000 primjeraka i pet izdanja prognanicima za vrijeme rata u Hrvatskoj; Oswald Smith: »Spasenje Božje«, Peter Deyneka: »Mnogo molitve mnogo sile«.

Josip Mikulić je bio potpredsjednik Saveza baptista Jugoslavije, sekretar Saveza baptista Hrvatske, starješina Baptističke crkve Zagreb i dr.

Kako i gdje možete nabaviti knjige dr. sc. Josipa Mikulića "Moj bližnji", "Susret s Isusom", "Živjeti s Isusom", "Uskrsnuti s Isusom" i "Božja ljubav je odgovor"?

Knjige šaljemo pouzećem nakon narudžbe putem elektronske pošte autora:

E-mail: josip.mikulic4@zg.t-com.hr



Autor: dr. sc. Josip Mikulić

"Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje već da ima život vječni." ( Ivan 3:16)

Veliki poznavatelji Biblije su dali ovom stihu različite zvučne nazive, na primjer: " Biblijska lirika", " Evanđelje u lupini oraha", "Evanđelje u minijaturi",  "Kovčeg Božjega blaga" i slično.

Kako je došlo do toga da Isus kaže ovaj stih zapisan u Svetome pismu? Nije dan ubojici ili nekom drugom sličnom prestupniku, već je izrečen velikom učitelju Zakona u Jeruzalemu, članu židovskog Velikog vijeća Nikodemu. To znači da Kristu ne trebaju samo zli ljudi, nego i tzv. dobri ljudi.

Čudnovate i velike istine skriva u sebi ovaj naoko kratak stih iz Biblije. Pogledajmo kakvo se bogatstvo krije u njegovoj poruci.

Biblija je knjiga čuda. To nas odmah navodi na pomisao da se tu nešto zbiva, što je izvan ili iznad onog svakodnevnog, ili nečeg što zovemo prirodnim zakonitostima. Kako u Starom, tako i u Novom zavjetu nalazi se bezbroj neobjašnjivih otkrivenja Božje sile u prirodi ili u ljudima.

Teško da očekujemo navode o nekim čudima iz navedenoga stiha Ivan 3:16., ali i ovdje se nalazi objavljenje čuda, kao i na mnogim drugim mjestima Božje riječi.

Samo dozvolimo da ta neobična objavljenja nama otkriju Božju veličinu i da pobude naše srce na divljenje i ljubav prema Bogu.

Pogledajmo kako nam se u ovome stihu otkriva čudo sveopće ljubavi.

Nitko na svijetu ne može ljubiti svakoga stanovnika na zemlji. Većini ljudi čini veliku teškoću da vole cijelu svoju rodbinu. Često možda vlada i najveća mržnja među članovima obitelji koji bi imali mnogo razloga da ljube jedan drugoga.

A Bog je našao mogućnost da svojim srcem preobilno ljubi svakoga čovjeka na svijetu, ne gledajući nedostatke koje pojedinac ima i za koje Bog dobro zna. Kako je uzvišena njegova ljubav da može ljubiti ljude koji imaju toliko mnogo poroka i grijeha.

Ovdje nam se upravo otkriva ta univerzalna ljubav Božja. On ne ljubi tako ograničeno, kao što ljubimo mi ljudi. On ne ljubi samo one koje mi ljubimo. Njegova ljubav ne prestaje i On ne postaje protivnikom ili neprijateljem bilo kome, zbog toga, što On ljubi ljubavlju vječnom.

Bog nas ne ljubi zbog toga što u nama vidi nešto naročito dobro, kao što ljudi to čine, samo ako im se netko ili nešto posebno sviđa, ili ako im učinite ili ne učinite ovo ili ono što oni žele. Ako nije tako, odbacuju vas, ne razgovaraju s vama, ne žele s vama imati posla, odvraćaju svoje lice od vas, što se, naravno, ne može nazvati kršćanskim ponašanjem, a najmanje ljubavlju. Međutim, Bog nas ljubi zbog toga što svaki čovjek osobno treba njegovu ljubav i želi da posjedujemo njegove blagoslove.

Ne ljubi nas zbog toga što od nas očekuje neku nagradu, ili neku naklonost, kao što to ljudi čine. Ljudska ljubav upravo to traži i svoju ljubav daje  samo onima koji se uklapaju u njihovu shemu shvaćanja, u njihov egoizam.

Mi ćemo ljubiti one koji će, prema našoj šabloni shvaćanja, imati naklonjenost prema nama, pa mi mislimo da oni nas ljube, iako nam se dodvoravaju samo zbog svoga interesa. Zbog toga im mi uzvraćamo našom ljubavlju. One čak, koji nas možda i više vole, ali nisu spremni da nam se pokoravaju, mi njih ne ljubimo. Ljudska ljubav u konačnici izgleda kao neka vaga - koliko na drugoj strani uteg u našim očima izgleda veći ili manji, tako velik ili mali uteg naše ljubavi mi stavljamo na svojoj strani. Takvo rasuđivanje sigurno ne dolazi od Božje logike rasuđivanja, niti od Božjega mjerila.

Bog upravo ljubi one koji su potpuno nesposobni bilo čime ili bilo kada njemu vratiti ili njega nagraditi, osim što mogu iskreno priznati da žele Božju ljubav i svojim ustima i srcem zahvaliti mu za njegovu ljubav.

Mi Boga ne možemo nagraditi zlatom, jer je to stvoreno njegovom rukom. Sve je njegovo. Ako ponekad za Boga i dajemo neku vrijednost što nama pripada, to samo govori o tome da nešto imamo što nam je Bog dao u najam da time upravljamo.

Mi Boga ne možemo obogatiti našom životnom službom zbog toga što naš život, naša snaga, naše znanje, naša mudrost i sve druge vrline dolaze od Boga.

Mi to sve njemu možemo samo vratiti zbog toga što je on vlasnik svega što mi imamo, a nama je to samo predano na upravljanje - privremeno.

Kako je neusporediva i zadivljujuća ta neizmjerna Božja ljubav. Ona ne poznaje razlike u nacionalnosti, rasi, socijalnom položaju, razini izobrazbe, spolu, starosti ili nečemu drugom.

Nije to ljubav čovjeka koji bi uvijek htio biti u nekoj "eliti" društva, koji se želi družiti samo sa sebi ravnima, da s njima dijeli zajedništvo i ljubav.

Bog tebe ljubi bez obzira na to koliko imaš, bez obzira na to tko si ti, ili što si ti. On te ljubi zbog toga što želi da te ljubi, zbog toga što zna da ti trebaš Njega i Njegovu ljubav, zato što si nemoćan i bespomoćan, kao malo novorođeno dijete, koje bez majčine topline i ljubavi ne može sretno živjeti.

Kako je veličanstveno čudo te Božje ljubavi! Jesi li to shvatio, prepoznao i prihvatio ?  Sveto pismo je velik izazov ljudima koji žele istraživati tu veličinu Božje ljubavi, jer nam se u njemu Bog otkriva kao ta vječa Ljubav. Apostol Pavao zadivljujuće pita:

" Tko  će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?  Siguran  sam da nas neće ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu." ( Rimlj. 8: 35,38)

Sveto pismo je divna knjiga. Ona nam otkriva ljepote što ih samo u mašti možemo naslutiti. Ona nas odvodi u nepoznate božanske prostore, vodi nas u povijest prolaznosti i raspadljivosti, ali nas podiže i prema duhovnom bogatstvu vječnosti što izvire u Božjim obećanjima čovjeku.  Obogaćuje nas divnom logikom rasuđivanja, objašnjenjem  pojmova, principa,  prirodnih i Božjih zakona, te ljepotom opisivanja osoba i događaja. Pogledajmo kakav divan hvalospjev ljubavi nalazimo u Svetome pismu:

" Kad bih ljudske i anđeoske

jezike  govorio,

a ljubavi ne bih imao,

bio bih mjed što ječi,

ili cimbal što zveči.

Kad bih imao dar proricanja

i znao sve tajne

i sve znanje;

a ljubavi ne bih imao,

bio bih ništa.

Kad bih na hranu siromasima

razdao  sve svoje imanje,

kad bih tijelo svoje predao

da se sažeže,

a ljubavi ne bih imao,

ništa mi koristilo ne bi,

Ljubav je strpljiva,

ljubav je dobrostiva;

ljubav ne zavidi, ne hvasta se,

ne oholi se,

Nije nepristojna, ne traži svoje,

ne razdražuje se,

zaboravlja i prašta zlo;

ne raduje se nepravdi,

raduje se istini,

Sve ispričava, sve vjeruje,

svemu se nada, sve podnosi.

Ljubav nigda ne prestaje.

Proroštva? Ona će iščeznuti!

Jezici? Oni će umuknuti!

Znanje? Ono će nestati.

Jer nesavršeno je naše znanje,

i nesavršeno naše proricanje.

Kada dođe što je savršeno,

iščeznut  će što je nesavršeno.

Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav

- to troje - ali je najveća među njima ljubav.