Propovijedi

Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 28

 

 

TEMA: Pavao stiže u Rim

 

U ovom našem posljednjem proučavanju Knjige Djela apostolskih pratimo Pavla od Malte do Rima. Kad je stigao u Rim, prvo je služio Židovima, a zatim poganima. Pričanje se ne završava, već se prekida s Pavlovim propovijedanjem u Rimu. Djela Svetog Duha nisu završena čak niti u našem vremenu. Knjiga Djela završit će Uzdignućem crkve.

 

PRISTAJANJE NA MALTI

 

Jednom spašeni, doznasmo da se otok zove Malta. (Djela 28:1)

 

To je otok kojeg i danas poznajemo pod imenom Malta (u ovom engleskom prijevodu stoji ime Melita - op. prev.) Zaljev u kojem se ovo dogodilo danas je poznat pod imenom zaljev svetog Pavla. To je zanimljivo mjesto za nas koji smo živjeli za vrijeme Drugog svjetskog rata, kad je taj otok bio na naslovnim stranicama novina u samom početku sukoba. Bio je to najjače bombardirano mjesto u ratu jer se nalazi na vrlo strateškom položaju. U to je vrijeme general Darby bio upravitelj tog otoka. Bio je kršćanin i bio je dostojni nasljednik apostola Pavla. Rekao je da niti ne pomišlja na predaju. Mislim da je zanimljivo čitati o Pavlovom pristajanju u ovom zaljevu i shvatiti da je general Darby zapovijedao na tom istom otoku.

 

U ovome brodolomu i Pavlovom pristajanju na otoku Malti vidimo djelovanje Božjeg promišljaja (providnosti) u životu apostola Pavla. Sve je ovo zabilježeno nama za pouku.

 

Urođenici nam iskazivahu nesvakidašnje čovjekoljublje. Zapališe krijes i okupiše nas oko njega jer je počela kiša i bilo zima. (Djela 28:2)

 

Možda nas pomalo nasmijava činjenica što dr. Luka urođenike tog otoka naziva "barbarima" (tako, naime, stoji u engleskom prijevodu na temelju kojeg je pisan ovaj komentar - op. prev). Riječ "barbar" upotrebljavala se za opisivanje ljudi koji nisu govorili Grčki. Njome se nije opisivalo i plemensko divljaštvo. Ovdje imamo još jedan slučaj ljubaznosti i pristojnosti pogana (neznabožaca). Zapamtimo da ovdje imamo 276 ljudi koji su se spasili na tom malenom otoku. Iz tog mnoštva mnogi su bili obični krimilaci koje su slali u Rim da bi ondje bili kažnjeni. Svejedno, zapažamo ovo predivno suosjećanje i pomaganje od strane ljudi koji su bili pogani. U knjizi proroka Jone nalazimo još jedan ovakav slučaj kad su poganski mornari pokušali poštedjeti Jonu. Nisu ga željeli baciti u more iako im je rekao da to moraju učiniti. Pokušali su dovesti brod do obale, međutim, uvidjeli su da je to nemoguće. Ponekad su pogani milosrdniji od ljudi koji su religiozni.

 

Pavao nakupi naramak granja i baci na krijes kadli zbog vrućine izađe zmija i pripije mu se za ruku. (Djela 28:3)

 

Sjećate se kako na kraju Markovog evanđelja nalazimo i odjeljak u kojem je ovo obećanje: "A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati i bit će im dobro" (Marko 16:17 - 18). Ja vjerujem da su ti znakovi bili ograničeni na vrijeme dok Novi zavjet još nije bio dovršen, dok su vjernicima bili potrebni takvi znakovi kako bi njima potkrijepili poruku evanđelja.

 

Moj savjet vama danas je da ne uzimate zmiju otrovnicu u ruku. Živio sam dugo godina u šumovitom kraju zemlje i nisam čuo za autentični slučaj nekoga tko bi za vrijeme sastanka uzeo otrovnicu, koja bi ga zatim ujela i da mu zmijski otrov nije naudio. Većina takvih ljudi umire. Oni koji prežive zamalo umiru. Otrov ima strašni utjecaj na njih.

 

Htio bih vam istaći još nešto. Pavao nije namjerno uzeo ovu otrovnicu. Pavao nije time iskušavao Boga. Ja ovo držim još jednim dokazom da je Pavlov "...trn u tijelu" (2. Korinćanima 12:7) bio problem s očima. (Ovu ću misao dublje razviti kad budemo proučavali poslanicu Galaćanima). Pavao nije mogao dobro vidjeti. Kad je podigao drvlje, na drvima je bila zmija, a Pavao je jednostavno nije vidio.

 

Postoji još jedna stvar o apostolu Pavlu koju bih želio da ovdje zapazimo: veliki apostol Pavao skupljao je drva. Ljudi na otoku bili su im vrlo milostivi. Prihvatili su 276 stranaca koji su se našli na njihovom otoku. Bilo je hladno i kišilo je, a oni su zapalili veliku vatru kako bi ugrijali ovo mnoštvo koje je došlo s mora. Kad se vatra počela gasiti, Pavao je otišao skupiti još drva. To bi trebalo odagnati svaku predrasudu o tome da je Pavao bio lijeni propovjednik. On nam je sam rekao da je rabio svoj zanat šatorara, tako da nije bio opterećenje crkvama. Očito je da se nije plašio rada.

 

Kad je Pavao bacio drva na vatru, zmija je naravno željela pobjeći od vatre. Zmija ne samo da je ujela Pavla, već se uhvatila za njegovu ruku.

 

Kad su urođenici vidjeli gdje mu životinja visi o ruci, govorili su među sobom: "Ovaj je čovjek zacijelo ubojica: umakao je moru i Pravda mu ne da živjeti." (Djela 28:4)

 

Grčka riječ za "Pravdu" je dike (u engleskom prijevodu upotrijebljena je riječ osveta, umjesto riječi pravda koja je bolji prijevod - op. prev.). "Pravda mu ne da živjeti." Drugim riječima, mislili su da je Pavao kriv zbog nekog velikog zločina, i Pravda ga sada stiže. Utekao je moru, međutim, sada će svakako umrijeti od zmijskog otrova. Ako ćemo iskreno, mislim da su sjeli oko njega kako bi vidjeli što će mu se dogoditi. Očekivali su da će mu svakog trenutka početi otiacti šake i ruke, i da će napokon pasti mrtav. Znali su to iz tužnih iskustava, to jest, iz onoga što se desilo njihovom narodu. Očekivali su da će se to isto dogoditi i Pavlu.

 

Zapazite da su ti pogani imali osjećaj za pravdu. Pretpostavili su da je Pavao ubojica i da zaslužuje kaznu. U takvim okolnostima danas, ljudi bi pomagali kriminalcu da pobjegne natrag u more kako bi umakao kazni. Ovaj događaj pokazuje nam kako je diljem rimskog carstva postojao osjećaj za pravdu. Poganski je Rim dao barem taj doprinos svijetu. Rim je bio poznat po pravdi, a ne po milosrđu. Grijesi se nisu opraštali. Ako biste prekršili zakon, plaćali ste za to kaznu. Pod željeznom čizmom Rima, svijet je vapio za milošću. Takvo je stanje bila priprema za Krista koji je došao kao Spasitelj od grijeha - da bi čovječanstvo moglo upoznati Božje milosrđe i opraštanje.

 

Ali on otrese životinju u vatru i ne bi mu ništa; a oni očekivahu da će oteći i umah se srušiti mrtav. Pošto su dugo čekali i vidjeli da mu se ništa neobično nije dogodilo, promijeniše mišljenje te stadoše govoriti da je bog. (Djela 28:5 - 6)

 

Božje obećanje u Marku 16:18 ispunilo se u Pavlovom iskustvu. Otrov mu nije nimalo naudio. Kad ljudi danas namjerno uzmu u ruku zmiju otrovnicu i pozivaju se na ovo obećanje kao svoju zaštitu, oni su jako daleko od onoga što je Bog u stvari imao na umu.

 

Kada su vidjeli da Pavlu nije ništa naudilo, zaključili su da nije kriminalac, već da je umjesto toga bog. Iako su u toj procjeni bili su jednako tako u zabludi, takav njihov stav omogućio je Pavlu da uspostavi važne veze na Malti.

 

U okolici onoga mjesta bilo je imanje prvaka otoka, imenom Publija. On nas je primio i tri dana uljudno gostio. A Publijeva je oca uhvatila ognjica i srdobolja pa je ležao. Pavao uđe k njemu, pomoli se, stavi na nj ruke i izliječi ga. (Djela 28:7 - 8)

 

Pavao je upotrebljavao svoj dar apostola. Ušao je i molio je. Očito nije molio za čovjeka; molio je za sebe. To jest, molio je za to da može odrediti što je Božja volja. Treba li ovaj čovjek biti izliječen putem Pavla? To je ono za što se Pavao molio da sazna.

 

Nakon toga su dolazili i drugi koji na otoku bijahu bolesni te ozdravljali. Oni nas mnogim počastima počastiše i na odlasku nam priskrbiše što je potrebno. (Djela 28:9 - 10)

 

Postavilo se pitanje je li Pavao propovijedao evanđelje na Malti ili nije. Ima ljudi koji tvrde kako je to bilo jedno od mjesta na kojem Pavao nije propovijedao. Postoje slučajevi u kojima, po mom mišljenju, Sveti Duh očekuje od nas da upotrijebimo najobičniji zdravi razum. Naravno, Pavao je propovijedao evanđelje. Došli smo do kraja knjige, i ovaj događaj se spominje vrlo kratko i jednostavno. Međutim, dr. Luka je očekivao od nas da znamo što će Pavao učiniti. Zapamtite da je Pavao onaj koji je pisao: "Jer ne htjedoh među vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to razapetoga" (1. Korinćanima 2:2). Apostoli su imali dar liječenja ljudi kako bi time potvrdili da je evanđelje koje propovijedaju uistinu od Boga. Važno je da shvatimo kako je Pavao propovijedao evanđelje, a liječenje je bilo rezultat tog propovijedanja. Ono je bilo dokaz istine koju je propovijedao. Mislim da je jedini logični zaključak taj da je Pavao ovdje učinio ono isto što je činio i svugdje drugdje.

 

NASTAVAK PUTOVANJA

 

Nakon tri mjeseca otplovismo aleksandrijskom lađom koja je prezimila na otoku i imala za znak Dioskure. (Djela 28:11)

 

S obzirom da je Pavao ostao na Malti tri mjeseca, očito je da nekoliko stihova zapisanih ovdje, ne donose potpuno izvješće o njegovoj službi na tom otoku. Stoga, mislim da možemo biti sigurni da je Pavao propovijedao evanđelje.

 

"Kastor i Poluks" (prevedeni sa Dioskura u hrv. prijevodu - op. prev.), znak kojeg su imali na brodu, bili su rimski bogovi. U rimskom Forumu još uvijek postoje stupovi posvećeni njima.

 

Doplovismo u Sirakuzu i ostadosmo ondje tri dana. Odande ploveći uz obalu, stigosmo u Regij. Sutradan okrenu južnjak te za dva dana stigosmo u Puteole. (Djela 28:12 - 13)

 

Oluja je prestala. Eurakulon, taj olujni vjetar sa sjevera, prestao je. Ponovno je zapuhao južni vjetar.

 

Ondje nađosmo braću koja nas zamoliše da ostanemo u njih sedam dana. Tako stigosmo u Rim. Kada su tamošnja braća čula za nas, iziđoše nam u susret do Apijeva trga i Triju gostionica. Kad ih Pavao ugleda, zahvali Bogu i ohrabri se. (Djela 28:14 - 15)

 

Pavao se sada našao na Apijevom putu. Ponovno vidimo koliko je Pavlu značilo ohrabrenje drugih vjernika.

 

PAVAO U RIMU

 

A kad uđosmo u Rim, Pavlu su dopustili stanovati zasebno, zajedno s vojnikom koji ga je čuvao. (Djela 28:16)

 

Pavao je očito imao slobodu živjeti u kući, međutim, uvijek ga je čuvao jedan vojnik. U stvari, različiti su se vojnici smjenjivali na stražarskoj dužnosti.

 

Nakon tri dana sazva on židovske prvake. Kad se sabraše, reče im: "Ja, braćo, ne učinih ništa protiv naroda ni običaja otačkih, a ipak me okovana u Jeruzalemu predadoše u ruke Rimljana. Oni me nakon istrage htjedoše pustiti jer nije na meni bilo ništa čime bih bio zaslužio smrt.

 

Kako se Židovi tome opriješe, bio sam prisiljen prizvati se na cara; ne dakle stoga što bih imao bilo za što tužiti svoj narod. S toga dakle razloga zamolih vidjeti vas i obratiti vam se jer zbog nade Izraelove nosim ove verige." (Djela 28:17 - 20)

 

Vidimo da Pavao koristi svoj uobičajeni obrazac pristupanja prvo Židovima. Objasnio im je zašto je bio doveden u Rim.

 

Oni mu odvrate: "Mi o tebi nismo primili nikakva pisma iz Judeje niti nam je tko od pristigle braće o tebi što zlo javio ili rekao.


Nego htjeli bismo od tebe čuti što misliš jer o toj sljedbi znamo samo da joj se posvuda proturječi." Nato urekoše dan pa dođoše mnogi k njemu u stan. Izlagao im je i svjedočio o kraljevstvu Božjemu te ih od jutra do večeri iz Mojsijeva Zakona i Proroka uvjeravao o Isusu. I jedne uvjeriše njegove riječi, a drugi nisu vjerovali. (Djela 28:21 - 24)

 

Ovdje možemo vidjeti kakvu je vrstu slobode Pavao kao zatvorenik imao. Očito mu je u kuću moglo doći poveće mnoštvo. Međutim, uvijek je uz njega bio vojnik koji je čuvao stražu.

 

Ponovno zapažamo kako je Pavao upotrijebio svoju utemeljenost u Starome zavjetu kako bi Židove zadobio za Isusa. Kao i uvijek, ljudi su dvojako reagirali na njegovu poruku. Neki su vjerovali, dok drugi nisu.

 

Nesložni tako među sobom, stadoše se razilaziti kadli im Pavao reče još jednu riječ: "Lijepo Duh Sveti po Izaiji proroku reče ocima vašim: Idi k tomu narodu i reci mu: Slušat ćete, slušati i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati i nećete vidjeti!

 

Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. Neka vam je dakle svima znano: poganima je poslano ovo spasenje Božje; oni će poslušati!

 

Pavao osta pune dvije godine u svom unajmljenom stanu gdje je primao sve koji su dolazili k njemu, propovijedao kraljevstvo Božje i naučavao o Gospodinu Isusu Kristu sa svom slobodom, nesmetano. (Djela 28:25 - 31)

 

Knjiga Djela apostolskih govori nam o početku kretanja evanđelja prema krajevima zemlje. Sjetimo se da je u edenskom vrtu čovjek posumnjao u Boga i to je dovelo do neposluha. Put povratka Bogu je po vjeri: "...k poslušnosti vjere", kako Pavao piše u Rimljanima 1:5. Tako možemo vidjeti da su u ono vrijeme neki uzvjerovali evanđelju, dok drugi nisu.

 

Knjiga Djela apostolskih završava s Pavlom kako je "propovijedao kraljevstvo Božje i naučavao o Gospodinu Isusu Kristu sa svim pouzdanjem." Zapis ovime nije zaključen. Sveti Duh nastavlja djelovati i danas. Djela Svetog Duha nisu dovršena niti u današnje vrijeme. Knjiga Djela završit će s Uzdignućem crkve, dolaskom Isusa Krista po one koji mu pripadaju. Djelo crkve još nije dovršeno; to je priča koja se stalno nastavlja. Ono što smo vi i ja učinili u sili Duha Svetog bit će uključeno u taj zapis.