Propovijedi

Autor: dr. Josip Horak

Otkrivenje 3,1-5

U knjizi Otkrivenja u 3. poglavlju čitamo ozbiljnu posljednu poruku maloazijskoj crkvi u Sardu od "Kralja nad kraljevima zemaljskim – Isusa Krista." Ovo govori Onaj koji ima sedam duhova Božjih i sedam zvijezda. Znam tvoja djela: imaš ime da si živ, a mrtav si. Budan budi i utvrdi ostatak koji tek što ne umre. Doista, ne nađoh da su ti djela pred Bogom mojim savršena. Spomeni se dakle kako si primio Riječ i poslušao: tako je i drži – i pokaj se. Ne budeš li dakle budan, doći ću kao tat, a nećeš znati u koji ću čas doći na te. Ali imaš u Sardu nekolicinu imena što ne okaljaše svojih haljina: oni će hoditi sa mnom u bjelini, jer su dostojni."

Pogledajmo najprije nešto iz povijesti grada Sarda: Grčko ime za nj je "Sardeis" što je u množini, jer su zapravo postojala dva mjesta: grad na gorskoj visoravni i mjesto ispod njega -–u dolini. 700 godina prije Krista bio je to jedan od najvećih gradova svijeta. Bio je to glavni grad kraljevine Lidije kojom je vladao kralj Krez; on je bio jedan od najbogatijih vladara tadašnjega svijeta, te se govorilo: "bogat kao Krez!" Naime zlato se dobivalo iz rijeke koja je tekla uz grad. Tako je ondje iskovan prvi zlatni i srebrni novac. Ali to je dovelo i do nerada i nebudnosti nekada hrabrih ljudi.

Kad je perzijski car Kir opkolio njihovu tvrđavu na gori nije ju nikako mogao osvojiti. Prema povjesničaru Herodotu dugo je opsjedao grad, tražeći načina da u nj prodre, neprestano čekajući da braniteljima popusti budnost. Tako je jedan vojnik Sardijanac tražeći svoju kacigu koja mu je ispala niz stijenu, provukao se kroz tajni prolaz u stijeni a to su primijetili neprijatelji koji su neprestano motreći na utvrdu, tražili neku pukotinu, tako su se lako uvukli u nju! Nekoć jaka tvrđava ostala je samo starinski spomenik na vrhu brda bez života. Nekada moćni i bogati stanovnici Sarda postali su neotporni, slabi, jer nisu bili dovoljno budni.

A nažalost i kršćanska zajednica je u tome degeneriranom gradu postala degenerirana, jer, nije bila duhovno budna.! Zato i Gospodnja opomena, u Otkrivenju, počinje (3:2): "Znam tvoja djela imaš ime da si živ a mrtav si, tek što ne umreš." Zato je Spasitelj Isus Krist često opominjao: "Bdijte!" Tako i apostoli. Apostol Pavao je opominjao vjernike u Rimu (13,11): "To tim više što shvaćate ovaj čas: vrijeme je već da se prenemo, oda sna..." a apostol Petar govoreći starješinama crkve i vjernicima (1 Pt 5,9) isto upozorava: "Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre.

Oprite mu se čvrstoćom u vjeri znajući da takve iste patnje podnose vaša braća po svijetu." Crkveni otac Augustin je upozorio: "Zadnji dan je tajna, te zato treba bdjeti svaki dan." Apostol Pavao je opomenuo Solunjane (I 5,8): "Onda i ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo." Vjernici trebaju bdjeti i u odnosu na lažna učenja i lažne učitelje. Opraštajući se od starješina crkve u Efezu, tada najveće kršćanske crkve u Maloj Aziji, upozorava ih (Djela apostolska 20,29-31): "Ja znam da će nakon mog odlaska, među vas uljesti vuci okrutni koji ne štede stada, a između vas će samih ustati ljudi koji će iskrivljavati nauk da bi odvukli učenike za sobom. Zato bdijte imajući na pameti da sam tri godine bez prestanka noću i danju suze lijevajući urazumljivao svakoga od vas. "

Nakon upozorenja na potrebu duhovnog bdijenja Gospod u svojoj poruci starješinama Crkve u Sardu kaže: "Doista, ne nađoh da su ti djela pred Bogom mojim savršena. Spomeni se dakle: kako si primio Riječ i poslušao, tako je i drži (čuvaj) – i obrati se. Ne budeš li dakle budan, doći ću kao tat, a nećeš znati u koji ću čas doći na te." Dakle sjeti se! a čega? "Kako si primio Riječ i poslušao." Ne samo nekada, nego svakoga dana, nikad ne zaboravi na radost koju si imao kada si čuo Radosnu vijest vječnoga spasenja, prihvatio je i poslušao. To je bio "sretan dan za tebe" – kako to pjevamo.

A ako se nisi držao Božje Riječi – odmah se pokaj i moli Gospoda za oproštenje. On vidi kad nam djela nisu savršena; prema tome naša djela moraju odgovarati Riječi Božjoj koju smo primili. Dakle: trebamo biti budni svakoga dana; biti izvršitelji Riječi. Naime: svaki je dan života vjernika u sjeni vječnosti, ako živi u Božjoj prisutnosti – sa Kristom. Gospod je nastavio u poruci starješini i vjernicima u Sardu, rekavši (4): "Ali imaš u Sardu nekolicinu imena što ne okaljaše svojih haljina: oni će hoditi sa mnom u bjelini, jer su dostojni." Iz ovoga je jasno da u Sardskoj crkvi nije bilo mnogo, nego samo nekolicina onih, čija su imena bila dostojna Kristovog imena, jer su ostali bili okaljani prljavštinom svijeta. Umjesto da su oni posolili svijet, prljavi svijet je posolio njih.

To je velika opomena vjernicima koji trebaju svojim životom biti uzorom ljudima među kojima žive. Poznato je da su kršćani prigodom svetog krštenja bili obučeni u bijele haljine, haljine svetosti – te su oni koji su okaljali svoje haljine pokazali da su prekršili svoj zavjet koji su dali kod krštenja. Postali su gubitnici – umjesto pobjednika, zato su posljednje riječi poruke Crkvi u Sardu (5): "Tako će pobjednik biti odjeven u bijele haljine i neću izbrisati imena njegova iz knjige života i priznat ću ime njegovo pred Ocem svojim i anđelima njegovim." Je si li dostojan pobjednik ili vječni gubitnik? "Imaš ime da si živ, a mrtav si!"