Propovijedi

Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 3

 

 

TEMA: Služba Ivana Krstitelja; Isusovo krštenje; Marijino rodoslovlje (genealogija)

 

Luka, pristupom pravog povjesničara, stavlja službu Ivana Krstitelja u okvir svjetovne povijesti. Naglasak stavlja na Ivanovu poruku pokajanja kao preduvjet za dolazak Mesije. Prema Mojsijevom sustavu pranja u vodi, koji se sastojao od uobičajene prakse uranjanja u vodu, Ivan je krstio one koji su dolazili k njemu samo kao pripremu (moralna reformacija) za dolazak Krista. Krist će krstiti Svetim Duhom - što je prava transformacija.

 

Rodoslovlje koje nalazimo u ovome poglavlju je Marijino, što nam govori dvije stvari. Kao prvo, Ono seže sve do Adama, oca ljudske obitelji. Isus je bio uistinu čovjek. Matej, predstavljajući Isusa kao kralja, prati Njegovo rodoslovlje samo do Abrahama. Luka, predstavljajući Isusa kao čovjeka, ide sve do Adama. S druge strane, Marija je bila Davidov potomak kroz drugog sina, a ne Salomona - kroz Davidovog sina Natana (usporedite s. 31; 1. Ljetopisa 3:5).

 

 

SLUŽBA IVANA KRSTITELJA

 

 

Ovo poglavlje sadrži jako mnogo detalja. Luka je bio vrlo odlučan predstaviti nam stvari vrlo precizno.

 

Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, (Luka 3:1)

 

Šest likova je imenovano u ovome stihu, što nam omogućava precizno utvrđivanje datuma i vremena. Cezar August je bio car kada se Gospodin Isus Krist rodio, međutim, kada je Ivan započeo sa svojom službom, vladar je bio Cezar Tiberije. Svjetovna povijest, koja nam mora dati neke detalje, govori nam kako je Tiberije bio briljantan, ali i brutalan. Bio je bistar, ali i sklon spletkama. Bio je neljudski orijentiran i prost. On je želio gospodariti čitavim svijetom.

 

Zatim su nam navedena imena vladara koji su služili samo kao lutke.

 

za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. (Luka 3:2)

 

Ana i Kajfa bili su veliki svećenici. Zbog čega su postojala dva velika svećenika? Dva velika svećenika otkrivaju silu koju je Rim imao nad religijom u Jeruzalemu u to doba. Ana je bio sila iza prijestolja, dok je Kajfa bio onaj kojeg je Rim istakao naprijed.

 

Za Ivana bi bilo normalno da je ostao služiti u hramu, kao što je to činio i njegov otac. Trebao je postati vođom u hramu, međutim, on je to prezreo. Umjesto toga on je otišao u pustinju i odrekao se svoje svećeničke titule. Nije želio služiti pokvarenom sustavu, pa je zato postao prorokom. Takva je slika koju imamo: Ivan je bio svećenik, ali je postao prorok.

 

Ivan Krstitelj je jedan od onih zapanjujućih likova koji se pojavljuju s vremena na vrijeme. Podsjetio je ljude na Iliju zbog stanovitih sličnosti u metodi njihova rada. Također je podsjetio ljude na Onoga koji će jednoga dana doći - na Mesiju. Ivan Krstitelj bio je paradoksalna osoba. Uistinu je bio neobičan čovjek. Luka nam je ispripovijedao o njegovom čudesnom rođenju. Do njega je došlo posjetom anđela Gabriela. Izostavljeno je čitavo njegovo dječaštvo, a slijedeća stvar o njemu koju čitamo bio je početak njegove službe. On je bio svećenik, prorok i propovjednik. Po rođenju je bio svećenik, jer je bio Zaharijin sin, međutim, Bog ga je pozvao da bude prorok.

 

On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha, (Luka 3:3)

 

Ivan propovijeda krštenje za pokajanje. On je posljednji od proroka. On je u stvari Starozavjetni lik koji je ušetao na stranice Novoga zavjeta. On je slikovit, neobrijan i nepočešljan, odjeven u odjeću od devine dlake. On je drugačiji po svom odijevanju, načinu prehrane i po svom izgledu. Imat će prijem kakvog su imali i mnogi drugi proroci prije njega - bit će ubijen.

 

Poruka koja ne nailazi na nikakav prijem, čak i danas, je glas proroka. Svijet jednostavno ne želi prihvatiti čovjeka koji je u protuslovlju sa njihovom filozofijom života. Ako želite biti popularni, morat ćete pjevati istim glasom kojim pjeva i gomila. Neka se Bog smiluje propovjedaonici koja nije ništa drugo nego mjesto na kojem se govori ono što zajednica misli. Svijet ne želi čuti Božji glas, poglavito kada taj glas govori o sudu. Ivanova poruka je bila izuzetno snažna.

 

kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje. Govoraše dakle mnoštvu koje je dolazilo da se krsti: "Leglo gujinje! Tko vas samo upozori da bježite od skore srdžbe? (Luka 3:4 - 7)

 

Pitam se koliko bi dugo bilo koji propovjednik trajao u nekoj crkvi kada bi svoju propovijed u nedjelju započeo riječima: "Vi zmijsko leglo!" Mislim da se taj čovjek ne bi našao za propovjedaonicom slijedeće nedjelje. Ljudi bi ga se vrlo brzo riješili. Ja ovime ne želim propovjednicima preporučiti da upotrijebe ovaj Ivanov neobični uvod i za svoje propovijedi, međutim, mislim da bi ove riječi svakako bile prikladne u nekim crkvama.

 

Donosite dakle plodove dostojne obraćenja. I nemojte početi u sebi govoriti: Imamo oca Abrahama! Jer, kažem vam: Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. (Luka 3:8)

 

Ivanova poruka je bila poruka o pokajanju. To baš i nije poruka za nas danas, iako je pokajanje sastavni dio vjere. Pavao je rekao vjernicima u Solunu da su se oni "...od idola obratili k Bogu da bi služili Bogu živomu i istinskomu" (1. Solunjanima 1:9). Vi se ne možete okrenuti prema Bogu, bez da se prethodno ne okrenete od nečega. (Kada se okrenete prema nečemu, tada se okrećete od nečeg drugog.) Kada se okrećete prema Bogu, tada se okrećete od grijeha - i to je pokajanje. Kada prihvatite Krista kao svog osobnog Spasitelja, tada ćete se odvratiti od stvari ovoga svijeta. Možda ste slušali o Božjoj ljubavi, međutim, niste bili potaknuti i pokrenuti njome i pitate se zašto. Morate poslušati glas koji viče u pustinji: "Pokaj se." Pokajanje je sastavni dio spasonosne vjere. Pokajanje nije poruka za ovo vrijeme; mi propovijedamo o Božjoj milosti, međutim, ako ste vi primatelj Božje milosti i ako ste se okrenuli prema Njemu, tada ćete se trebati okrenuti od svojih grijeha. Ako se niste okrenuli od svojih grijeha, tada se u stvari niti niste okrenuli prema Bogu. Pokajanje je uključeno u spasenje, međutim, današnja Božja poruka je slijedeća: "...Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se..." (Djela 16:31).

 

Već je sjekira položena na korijen stablima: svako dakle stablo koje ne donosi dobra roda siječe se i u oganj baca.“ (Luka 3:9)

 

U Ivanovo vrijeme, drvo koje nije davalo ploda bilo je beskorisno. Ona su se rušila i upotrebljavala kao sredstvo za potpalu. Ivanova poruka je vrlo snažna. Ivan nikada nije propovijedao o otkupljujućoj Božjoj ljubavi. On niti nije bio pozvan da propovijeda tu vrstu poruke. Njegova poruka je bila poruka o nadolazećem sudu. Mi moramo prepoznati kako je ovo i jedan od dijelova Božje poruke nama danas. Izraelski narod nije bio produktivan na način na koji je Bog to od njega očekivao, i njihova budućnost je morao postati sud. Ivan je govorio Izraelu da ako ne budu počeli donositi plod, doći će sjekira koja će posjeći stablo u korijenu. Istu poruku upućuje i Gospodin Isus Krist danas crkvi.

 

Pitalo ga mnoštvo: "Što nam je dakle činiti?" On im odgovaraše: "Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako." (Luka 3:10 - 11)

 

Ivan je Izraelu vrlo jasnim i otvorenim riječima rekao kako su živjeli za svoje "ja", za sebe, niti ne pokušavajući podijeliti nešto što su posjedovali s drugima.

 

Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: "Učitelju, što nam je činiti?" Reče im: "Ne utjerujte više nego vam je određeno." (Luka 3:12 - 13)

 

Carinici su bili sakupljači poreza i bili su naširoko poznati po svojoj pohlepi. Oni su se, međutim, okrenuli k Ivanu i pitali ga: "Što nam je činiti?" Oni su se također okrenuli i prema Gospodinu.

 

Pitahu ga i vojnici: "A nama, što je nama činiti?" I reče im: "Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom." (Luka 3:14)

 

Poruka koju je Ivan dao ovim ljudima koji su potjecali iz različitih društvenih slojeva i klasa je vrlo praktična. Dragi moji prijatelji, ako ste tiskar, onda otkrivate da ste kršćanin po tome kako tiskate. Ako ste vojnik, tada otkrivate vaše kršćanstvo po tome kako služite kao vojnik. Ako ste kućanica, tada otkrivate svoje kršćanstvo po načinu na koji ste kućanica. Otkrivate tko ste. "Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati" (Matej 7:20).

 

Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: "Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju, a pljevu će spaliti ognjem neugasivim." (Luka 3:15 - 17)

 

Ivan ljudima jasno daje na znanje kako njegova poruka nije ona konačna. On samo priprema put za Onoga koji ima doći.

 

Ivan je krstio vodom. Isus krštava Svetim Duhom već preko devetnaest stoljeća. On će nas također krstiti ognjem prigodom svog drugog dolaska. Oganj (vatra) govori o sudu.

 

Neki ljudi smatraju kako se ovdje radi o Danu Pedesetnice kada je sišao Sveti Duh, i kada se pojavio plamen nad glavama onih koji su bili okupljeni. Bilo kako bilo, vrlo je važno zapaziti kako se u Djelima 2:3 radilo o "...kao nekim ognjenim razdijeljenim jezicima..." (moj kurziv) - to nije bila vatra. Dolazak Svetog Duha nije bio ispunjenje krštenja ognjem. To će se desiti prilikom drugog dolaska našeg Gospodina.

 

A Heroda je tetrarha Ivan prekorio zbog Herodijade, žene njegova brata i zbog svih njegovih zlodjela. Svemu tome nadoda Herod još i ovo: zatvori Ivana u tamnicu. (Luka 3:19 - 20)

 

Ivan je javno prekorio Heroda zbog toga što se oženio Herodijadom, ženom svoga brata Filipa. Herodijada se razbjesnila zbog ovih Ivanovih riječi, pa je zahtijevala da se Ivana baci u tamnicu. Herod je ispunio ovu njenu želju i dao je Ivana uhititi i baciti u tamnicu.

 

 

ISUSOVO KRŠTENJE

 

 

Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: "Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!" (Luka 3:21 - 22)

 

Luka se ne trudi dati nam kronološki slijed zbivanja. Da mu je to bila nakana, onda bi nam Isusovo krštenje iznio prije nego što je Ivan Krstitelj bio uhićen.

 

Prigodom Isusovog krštenja, otkriva nam se Trojstvo. Sveti Duh silazi na Isusa, koji je također član Trojstva, a nebeski Otac progovara s neba.

 

 

MARIJINO RODOSLOVLJE

 

 

Ostatak poglavlja bavi se Marijinim rodoslovljem, a ne rodoslovljem njenog muža Josipa. Josipovo rodoslovlje nalazimo zapisano u Matejevom evanđelju. Matejeva genealgija započinje sa Abrahamom i završava kod Gospodina Isusa Krista kroz Davida i Salomona. Zakonsko pravo na titulu došlo je kroz Josipa.


Lukino rodoslovlje je ponešto drugačije. Ono je izneseno u suprotnom redoslijedu od onog zapisanog u Matejevom evanđelju. Luka se vraća do Davida, a zatim i sve do Adama. Luka nam donosi Marijinu priču, i ovo je očito njeno rodoslovlje. Davidova kraljevska krv kolala je i njenim žilama, i Isusovo krvno pravo na Davidovo prijestolje dolazi kroz nju.

 

Treba zapaziti dvije stvari u svezi sa ovim rodoslovljem. Kao prvo, dr. Luka nam jasno govori kako Josip nije bio otac Gospodina Isusa Krista.

 

Kad je Isus nastupio, bilo mu je oko trideset godina. Bijaše ‑ kako se smatralo ‑ sin Josipov, Elijev, (Luka 3:23)

 

Riječ sin koja je upotrijebljena u ovom rodoslovlju ne nalazi se u boljim rukopisima. Josip nije bio Elijev sin. Riječ sin je dodana kako bi se ukazalo na lozu kroz oca (muškarca) koji je bio glava kuće. Drugim riječima, rodoslovlje je navedeno prema muževljevom imenu. U Matejevom evanđelju, gdje nam je dano rodoslovlje po Josipu, tvrdi se da je Jakov rodio Josipa.

 

Druga važna stvar koju treba zapaziti u svezi s ovim rodoslovljem nalazi se u trideset i prvom stihu, gdje čitamo slijedeće:

 

Melejin, Menin, Matatin, Natanov, Davidov, (Luka 3:31)

 

Matej prati Kristovu lozu kroz Davidovog sina Salomona. To je kraljevska loza. Luka prati Kristovu lozu kroz Davidovog sina Natana. Marijinim žilama je tekla Davidova krv. Isus Krist je Davidov Sin.

 

Luka nam otkriva Isusa Krista kao Sina Čovječjeg i kao Spasitelja svijeta. Njegova loza ne zaustavlja se na Abrahamu, već ide sve do Adama koji je bio prvi Božji "sin" - stvoreni Božji sin. Međutim, on je pao s tog uzvišenog položaja kada je sagriješio. Isus Krist, posljednji Adam i Božji Sin, došao je kako bi čovječanstvo uveo u odnos s Bogom kakvog je Adam ranije imao, a kojeg je izgubio. Ovaj odnos uspostavlja se vjerom u Gospodina Isusa Krista.