Propovijedi

Autor: dr. Josip Horak

Gdje je snaga života čovjeka vjernika? Kako se ona očituje? Kako se obnavlja?

Psalmist David kaže u 27. psalmu (1): "Gospod (Jahve) mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Gospod je snaga života moga pred kim da strepim?" Mnogi ljudi očajavaju kada vide da fizički slabe pa malakšu i u duševnoj i u duhovnoj snazi. Međutim veliki sluga Božji psalmist David ne zdvaja, jer zna u kome mu je izvor života, životne snage tj. u Bogu, te na Nj oslanja sav svoj život. On je u Njemu posve siguran, te ne strepi ni pred najljućim neprijateljem. Život mu je u neprestanom rastu, jer dobro zna što mu je cilj života, a to je uzdizati se gore Bogu. Mnogi ljudi ne znaju za smisao svog života na zemlji te im je stoga prazan, jadan, koji vodi samo nizbrdo! Lijepo nam to kaže jedna duhovna pjesma :

"Ja želim nebu sve bliže, svaki dan njemu vodi me.

Zato te molim, Isuse, sve više k Sebi diži me."

A u refrenu se ponavlja: "Diži me k sebi, Isuse, kroz vjeru Tebi sve bliže,

na više mjesto stavi me, da sam sve bliže kod Tebe."

Naime naš će život biti blagoslovljen, samo onda ako je to život duhovnog uzdizanja, a ne padanja. To je život koji nije usredotočen na zemaljske vrijednosti, nego je upravljen k vječnima. To je život kristocentričan, za razliku od ljudi ovoga svijeta čiji je život usmjeren na sebe – egocentričan je – ili pak na ljude oko sebe. Život kršćanina treba biti usmjeren gore k Bogu: biti Mu vjerom sve bliže. To znači nalaziti se svakoga dana na sve višem mjestu – u duhovnom smislu. A da bi to mogli postići moramo biti svakoga dana sve bolji tj. rasti iznutra. To znači neprestano ispitivati sebe. Zato apostol Pavao opominje vjerujuće kršćane, kako to čitamo u 11. poglavlju Prve poslanice Korinćanima, da prije uzimanja Večere Gospodnje "svatko ispita sebe.." (28), "pa tada od kruha jede i iz čaše pije" te shvati koliko je ozbiljna blizina Gospodnja, jer nedostojno prilaženje vjernika duboko vrijeđa Božju svetost. A u Drugoj poslanici Korinćanima u 13. poglavlju zaključuje Pavao (5): "Samo sebe ispitujte, jeste li u vjeri! Same sebe provjeravajte! Zar ne spoznajete sami sebe: da je Isus Krist u vama? Inače niste pravi." Bogoštovlje je njegovanje poštovanja prema Bogu i Božjim stvarima.

Život počinje iznutra. Dakle: duhovni rast čovjeka počinje u srcu čovjeka koje je izvor dobrih nakana i zamisli, ali tu izviru i negativnosti. Nebeski je Učitelj upozorio (Mt 15,19): "Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke." A sve se to treba obuzdavati i ne dozvoljavati da ovlada čovjekom. Ali tu je i treća dimenzija rasta, a to je rast prema van. Naime svojim životom vjernik utječe na ljude oko sebe, postaje im uzor: u riječi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri i čistoći" kako je to stari apostol Pavao tražio od svog mladog prijatelja Timoteja (1 Tim. 4,12). Međutim opasno je biti negativnim uzorom, tj. postati sablazan drugima svojim sablažnjivim životom. Zato apostol Pavao opominje Timoteja (1 Tim. 4,16): "Pripazi na samog sebe i na poučavanje! Ustraj u tome! Jer to vršeći, spasit ćeš i sebe i one koji te slušaju." Iako u životnoj borbi mnogi malakšu i posrću, ipak to nije Božja volja.

Zato je zapisao starozavjetni veliki prorok Izaija (40,30-31): "Mladići se more i malakšu, iznemogli, momci posrću. Al' onima što se u Gospoda uzdaju snaga se obnavlja: krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se." Snaga se obnavlja, ali ne svima, nego samo onima koji se vjerom uzdaju u izvor nebeske snage tj. u Gospoda te čak trče i ne sustaju, hode i ne more se!