Propovijedi

Autor: dr. Josip Horak

Ispitivati ljudi vole druge ili pak o drugima. Međutim naš Spasitelj smatra da treba biti drukčije, te u svojoj prvoj Besjedi, govoreći o načelima božanskog nauka, On upozorava (Mt 7,1-3): "Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite, mjerit će vam se. Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš?" Nebeski je Učitelj učio da trebamo ispitivati i suditi, ali samoga sebe! Ne drugoga!

Apostol Pavao zaključujući svoju II poslanicu Korinćanima piše tamošnjim vjernicima ( 13,5): "Same sebe ispitujte, jeste li u vjeri! Same sebe provjeravajte! Zar ne spoznajete sami sebe: da je Isus Krist u vama? Inače niste pravi." A u ozbiljnom času pripreme za Gospodnju Večeru, Svetu Pričest, Pavao govori Korinćanima (1Kor 11,28): "Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije." Ovdje ne kaže da vjernika treba drugi ispitivati, nego da "svatko ispita sebe". Prema tome, neophodno je ispitivati sebe, jer o nama zna najbolje naš Bog i Spasitelj, a zatim mi sami. Na početku Evanđelja po Ivanu, evanđelist je napisao u 2. poglavlju (23-24): "Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u Njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao, jer ih je dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku."

Izgleda da je vidio da su mnogi povjerovali promatrajući čudesa – znamenja koja je činio, ali ne spominju se Kristove riječi! Isus je gledao u srce čovjeka, dakle i na njihove nakane i svaku skrovitu misao. On je čak znao toga više o čovjeku nego i čovjek sam o sebi. Toga moramo biti svjesni kad dolazimo pred Gospoda, u njegovu blizinu u našim mislima i molitvama. Psalmist David je zapisao u svom 139. psalmu: "Jahve – Gospode, proničeš me svega i poznaješ; Ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka Ti već misli moje poznaješ. Hodam li ili ležim, sve Ti vidiš, znani su Ti svi moji putovi. Riječ mi još nije na jezik došla, a Ti, Jahve, sve već znadeš."

Zašto,dakle, trebamo ispitivati sami sebe? Potrebno je da budemo svjesni svojih grijeha i pogrješaka, da bismo se mogli pokajati za njih, ispraviti što se može i mora, i tako započeti novu stranicu svoga života. Prema tome,  prije novog života u Kristu, potrebno je iskreno pokajanje, odvraćanje od naših grijeha a to znači više ih ne činiti, a zatim obraćenje: tj. prihvaćanje Isusa Krista kao svog Spasitelja i Gospoda, te onda ići dalje u novom, tj. odgovornom životu. Isus je došao spasiti grješnike: da bi od njih učinio odgovorne ljude Bogu i ljudima. Zato su prve riječi Ivana Krstitelja, Isusa i njegovih učenika, bile riječi poziva: "Pokajte se...pokajte se..."

To je pitanje odgovornosti čovjeka za svoje grijehe! Ali ljudi ne vole te riječi. Htjeli bi postati novi ljudi, ali bez pokajanja za stare grijehe, bez odbacivanja starog života. Bez toga nema ni oproštenja. Pokajanje je prvi znak ljudske odgovornosti i puta prema kraljevstvu Božjem. To nije samo žalost zbog grijeha, nego potpuna promjena uma, grčki"metanoia". Tako je dugo vremena postojala nesuglasnost tumačenja među katolicima i protestantima. Naime: Reformacija je stavila naglasak na osnovnom značenju duhovne promjene kao obnove uma prema kraljevstvu Božjem, a ne samo žalosti zbog prošlih grijeha.  A tome slijedi obraćenje vjerom: novi život u Kristu,  u službi Kristu, Spasitelju, novom svom Gospodaru tijela i duše! Ljudi su pitali Isusa (Iv 6,28-29): "Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?" Odgovori im Isus:"Djelo je Božje da vjerujete u Onoga kojega je On poslao". "Bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu" zapisao je apostol u poslanici Hebrejima (11,6).

Dakle, bez vjere se ne mogu činiti djela Božja! Zato apostol Pavao upozorava (2 Kor 13,5), kao prvo: "Same sebe ispitujte, jeste li u vjeri!" To je u odnosu prema Bogu, u pouzdanju i molitvi! A tome slijedi kao drugo: "Same sebe provjeravajte!" Provjerite kako se vjera dokazala u životu, u djelima – tj. u odnosu prema ljudima. I dalje Pavao nastavlja: "Molimo se Bogu da ne činite nikakva zla..(13,7) te da ništa ne činimo protiv istine, nego samo za istinu." (8). I treće u tom istom retku (5), a vrlo važno: "Zar ne poznajete sami sebe: da je Isus Krist u vama?" "Upoznaj samoga sebe" – govorili su već stari Grci.

To je velika odgovornost! Vladamo li se dostojno – znajući da je Krist ne samo s nama, nego još više u nama! U prvosvećeničkoj molitvi, kako to čitamo u Evanđelju po Ivanu,  u 17. poglavlju, Isus se moli nebeskom Ocu za svoje učenike (26): "...da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima i ja u njima." A kolika je to prednost Pavao je napisao Kološanima (1,27): "...Krist u vama, nada slave." (ne samo kod Večere Gospodnje). Štogod govorite, ma što radite, kud god idete, uvijek budite svjesni toga da je "Krist u vama!"