Propovijedi

Autor: dr. J. Vernon McGee

HAGARIN BIJEG


Nato Abram odvrati Saraji: "Tvoja je sluškinja u tvojoj ruci: kako ti se čini da je dobio, tako prema njoj postupi!" Saraja postupi prema njoj tako loše da ona od nje pobježe. (Postanak 16,6)


Hagara je pobjegla, i to bi za nju i njeno dijete vjerojatno predstavljalo sigurnu smrt.

Anđeo Jahvin nađe je kod izvora u pustinji - uz vrelo što je na putu prema Šuru - (Postanak 16,7)


Sklon sam vjerovati da Anđeo Jahvin nije nitko drugi do preutjelovljeni Krist, To je Njegova karakteristika: uvijek traži ono što je izgubljeno. Hagara je pobjegla dosta daleko od doma.


pa je zapita: "Hagaro, sluškinjo Sarajina, odakle dolaziš i kamo ideš?" "Bježim, evo, od svoje gospodarice Saraje", odgovori ona. Nato joj anđeo Jahvin reče: "Vrati se svojoj gospodarici i pokori joj se!" Još joj reče anđeo Jahvin: "'Tvoje ću potomstvo silno umnožiti; od mnoštva se neće moći ni prebrojiti." (Postanak 16,8-10)


U 4. poglavlju Poslanice Galaćanima Pavao upotrebljava ovu sliku kao alegoriju. Tamo govori o Hagari i njenim potomcima kao gori Sinaju na kojoj je bio dan Mojsijev zakon, pa tako govori o poslušnosti i ropstvu tome Zakonu. Zatim govori o Saraji kao slobodnoj. Stvar je u tome da je Saraja pripadala Abramu - ona je bila njegova žena. Mnogi ljudi danas žele se baviti nečim drugim; žele biti pod Zakonom.






Međutim, dragi moji prijatelji, mi smo kao vjernici bili pridruženi Kristu. Crkva je privedena Kristu, govori Pavao, kao čista djevica i jednog će dana biti Kristova zaručnica. Zato vam želim reći da ne želite potpasti pod Zakon. Zakon je još jedna od stvari koju vi i ja jednostavno ne trebamo; Zakon je poput Hagare, i to je ono o čemu nam Pavao govori u Poslanici Galaćanima.


Biti će to velika tuga, ne samo Saraji (njoj je to već bila), već će to biti još veća tuga kasnije za Abrama. Hagara se sada vraća kako bi rodila dječaka, a taj dječak je Abramov sin.

Dalje joj je anđeo Jahvin rekao: "Gle, zanijela si i rodit ćeš sina. Nadjeni mu ime Jišmael, jer Jahve ču jad tvoj. On će biti kao divlje magare! ruka će se njegova dizati na svakoga, i svačija ruka na njega; i pred licem sve mu braće on će stan sebi podići." (Postanak 16,11-12)


Jeste li promatrali ovaj stih u svjetlu protekle četiri tisuće godina na Bliskome istoku? Što se događa ondje danas? Jišmaelovi potomci su divljaci - tijekom stoljeća to je bila karakteristika beduinskih plemena, a radi se o ispunjenju proročanstva koje je Bog dao. Oni će vam reći da su Abrahamovi sinovi, ali su također i Jišmaelovi sinovi. Povezani su s Abrahamom kroz Jišmaela.

A Jahvu koji joj govoraše nazva: "Ti si E1 Roi - Svevid Bog", jer - reče ona - "Vidjeh Boga i nakon vidjenja - još živim!" Stoga se taj zdenac zove Beer Lahaj Roi - Zdenac životvornog Svevida, a eno ga između Kadcša i Bereda. (Postanak 16,13-14)

Kako li je Bog milostiv Hagari. Nije se radilo o njenom grijehu, pa je Bog bio vrlo milostiv s njom. Dopustite mi da ponovim kako vjerujem da je Anđeo Jahvin ovdje nitko drugi nego Gospodin Isus Krist prije svog utjelovljenja, a opet je u potrazi za izgubljenima. On je takav Dobri  Pastir, pa joj je donio ovu radosnu vijest.

"A Jahvu koji joj govoraše nazva: 'Ti si El Roi - Svevid Bog.'" Njoj je to bilo nešto novo, a ranije to nije shvaćala. Egipćani su imali vrlo primitivnu zamisao i predodžbu o Bogu. "Jer - reče ona - 'Vidjeh Boga i nakon viđenja - još živim!'" Oduševljena je činjenicom što je Bog vidi. Nama danas, čini se, to i nije baš previše impresivna činjenica jer imamo viši pogled na Boga od takvog. Ali, čekajte malo! Mi isto tako malo znamo o Bogu kao i Hagara! Teško je malenome, konačnom čovjeku razmišljati o beskonačnom Bogu i svi mi upoznajemo Boga samo do određene granice. Mislim da ćemo se u beskonačnim vjekovima vječnosti baviti temom upoznavanja Boga. To je vrijedno proučavanja bilo kojeg čovjeka. Upoznati Boga će oplemeniti čovjekov položaj tijekom vječnosti.

Rodi Hagara Abramu sina, a Abram sinu što mu ga rodi Hagara nadjene ime Jišmael.


Abramu je bilo osamdeset i šest godina kad mu je Hagara rodila Jišmaela. (Postanak 16,15-16)




Zapamtite daje Jišmael bio Abramov sin. Abramu je bilo osamdeset i šest godina.



ISPIT ZA ABRAHAMA



Prije nego što krenemo dalje, htio bih rekapitulirati sedam Božjih ukazanja Abramu, od kojih smo već vidjeli njih pet. U Abramovu životu bilo je stanovitih propusta, međutim, bilo je također i uspjeha. U stvari, Bog ga je stavio na sedam ispita.


(1) Bog je pozvao Abrama iz, Ura Kaldejskog, njegovog doma i Abram je djelomično odgovorio. Vjera mu je bila slaba i nesavršena, međutim, barem je krenuo. Abram je konačno sigurno stigao u Kanaan, i Bog ga je blagoslovio.


(2) Zatim je u Kanaanu došlo do gladi, a Abram je pobjegao iz Kanaana u Egipat. Ondje je stekao bogatstva i Hagaru, a obje te stvari postale su mu kamenom spoticanja.


(3) Abramu su bila dana bogatstva koja su predstavljala pravi ispit. Bogatstvo je postalo veliki kamen spoticanja mnogim ljudima. Ako ćemo iskreno, ja sam uvijek želio da me Bog stavi na

takav ispit, umjesto na neke koje sam morao proći, ali ipak sam mišljenja da meni ne bi mogao povjeriti bogatstvo. Abram nije zaboravio Boga i svakako je bio velikodušan prema svom nećaku Lotu. Bogatstvo je rezultiralo odvajanjem od Lota i Bog mu se ponovno ukazao.


(4) Abramu je bila dana moć kad je porazio kraljeve istoka. To je bio pravi ispit jer je on bio pobjednik. Melkisedek ga je susreo i to je osnažilo Abrama, pa je odbio primiti ratni plijen. Nakon toga, Bog se ukazao Abramu i ohrabrio ga.


(5) Bog je odgodio dati Abramu sina kroz njegovu ženu Saraju. Abram je postao nestrpljiv i kroz Sarajin nagovor uzeo je stvar u svoje ruke i iskočio iz Božje volje. Kao rezultat toga, došlo je do Jišmaelovog rođenja. Arapi koji žive u pustinji danas još uvijek ratuju sa Židovima i nastavit će tako, mislim, sve do Tisućljetnog kraljevstva.


Abrahamova posljednja dva ispita dolaze kod (6) uništenja Sodome i Gomore u 18. poglavlju i (7) kod prinošenja njegovog sina Izaka u 22. poglavlju.



POGLAVLJE 17



TEMA:

Bog daje Abrahamu novo ime; Božji savez; Jišmaelova baština

Mnogi ljudi drže kako je sedamnaesto poglavlje najizuzetnije u Knjizi Postanka. Tu je Bog sklopio savez s Abrahamom i potvrdio mu obećanje da će dobiti sina. Dao mu je do znanja da Jišmael nije onaj kojeg mu je obećao. Na neki način je ovo poglavlje ključ za Knjigu Postanka, a moglo bi biti ključ za cijelu Bibliju. Božji savez s Abramom tiče se dvije važne stvari: sjemena i zemlje. Bog se otkriva Abramu novim imenom - E1 Šadaj, Bog Svemogući - a također i Abramu daje novo ime. Do tada ime mu je bilo Abram, a sada je promijenjeno u Abraham. Abram znači "veliki otac", a Abraham znači "otac mnoštva. U ovome poglavlju postaje nam potpuno jasno da Jišmael nije bio sin kojeg je Bog obećao Abrahamu.


BOG DAJE ABRAHAMU NOVO IME



Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, ukaza mu se Jahve pa mu reče: "Ja sam EI Šadaj - Bog Svesilni, Mojim hodi putem i neporočan budi. (Postanak 17,1)



Zamislite to! Abram jc imao osamdeseti šest godina kad se rodio Jišmael, a Izak mu se nije rodio još narednih četrnaest godina.

"Ukaza mu se Jahve pa mu reče: 'Ja sam El Šadaj - Bog Svesilni, mojim hodi putem i neporočan budi.'" Bog je rekao: "Ja sam El Šadaj, Bog Svesilni" - to je novo ime.

A Savez svoj ja sklapam s tobom, i silno ću te razmnožiti." (Postanak 17,2)



U ovome poglavlju nalazimo trinaest puta upotrijebljenu riječ "savez." Ako se spominje trinaest puta u dvadeset i sedam stihova, očito je da Bog tu govori o savezu. Radilo se o petom Božjem ukazanju Abramu. On sada ne dolazi samo sklopiti savez, već dolazi i potvrditi obećanje da će Abramu dati sina koje mu je dao na početku. Time je, naravno, u potpunosti sa scene izbačen Abramov sin Jišmael.

Pavao u četvrtom poglavlju Poslanice Rimljanima piše: "Nepokolebljivom vjerom promotri on tijelo svoje već obamrlo - bilo mu je blizu sto godina - i obamrlost krila Sarina" (Rimljanima 4,19).

Sarino krilo u stvari je bilo grob, mjesto smrti. Iz smrti je došao život - rodio se Izak. Pavao četvrto poglavlje poslanice Rimljanima zaključuje govoreći o Gospodinu Isusu: "Koji je predan za opačine naše i uskrsnut radi našeg opravdanja" (Rimljanima 4,25). Život iz smrti - to je obećanje koje Bog sada daje Abramu. Abram je imao devedeset i devet godina, što je značilo da Saraja ima osamdeset i devet godina. Kad se rodio Izak, Abraham je imao stotinu godina, a Sara devedeset.

Abram pade ničice, dok mu Bog govoraše dalje: "A ovo je Savez moj s tobom: postat ćeš ocem mnogim narodima; (Postanak 17,3-4)



Bog je rekao Abramu da će biti otac mnogim narodima. Mislim da se može reći da taj čovjek ima vjerojatno više djece nego bilo koji drugi čovjek koji je živio na zemlji, barem koliko je nama poznato. Zamislite to: četiri tisuće godina rastu dvije velike loze - Jišmaelova i Izakova - i u svakoj lozi žive milijuni ljudi. Kakva obitelj! Uza to, postoji i duhovno potomstvo jer se nas kršćane naziva Abrahamovim potomstvom po vjeri u Krista. U Rimljanima 4,16, govoreći o Abrahamu, Pavao piše: "...koji je otac svih nas" - to jest, vjernika, Izraelskog naroda, a također i Arapa. Zamislite si koliko je to milijuna ljudi! Bog tu govori: "Učinit ću te ocem mnogim narodima", a to je obećanje i ispunio.


i nećeš se više zvati Abram - već Abraham će ti ime biti, jer naroda mnogih ocem ja te postavljam. (Postanak 17,5)



Abram znači "veliki otac" ili "otac visine" ili "uzvišeni otac." Abraham znači "otac mnoštva."

Htio bih na ovome mjestu baciti kratku priču kako bih vam malo ilustrirao Abramovu vjeru. Pretpostavimo da su Abram i Saraja ustali jednog jutra, i dok su radili oko šatora najednom se pojavljuje skupina trgovaca u njihovoj malenoj oazi koju je stvorio potok u Hebronu. Abram izlazi trgovcima u susret, a oni ga pitaju ako im može napojiti deve.


U ono vrijeme bilo je mnogo gostoljubivih ljudi i to je vrlo zanimljivo. Svi danas govore kako su u ono vrijeme živjeli pećinski praljudi koji su bili užasni. Moram vam reći kako u ono vrijeme stranac nije mogao proći kroz zemlju, a da mu netko ne bi otvorio svoj dom i ugostio ga. Međutim, ako danas kao stranac, dođete u neki od naših gradova, ja ne poznajem nikoga tko bi vas primio, iako na ovom području ima mnogo kršćana. Današnja kultura je u potpunosti drukčija, a svakako nam nedostaje gostoljubivosti koju su imali u ono vrijeme.


Abram im izlazi u susret i razgovor je vjerojatno tekao ovako: "Svakako, samo se poslužite, a ja ću vam nahraniti životinje. Želite ostati neko vrijeme?" Oni odgovaraju: "Ne. Putujemo poslom i žurimo u Egipat."


Jedan od ljudi tada kaže: "Moje ime je Allah", a drugi: "Ja se zovem Ali Baba. Kako se ti zoveš?" Kad im Abram odgovori: "Zovem se Veliki otac", putnici ga pitaju: "Oh, je li dječak ili djevojčica?" Abram odgovara: "Uopće nemam djece." Putnici se na to nasmiju i kažu mu: "Želiš nam reći da nemaš djece, a zoveš se Abram? Kako možeš biti otac, a nemaš djece?" I tako putnici odlaze kroz pustinju, smijući se.


Šest mjeseci kasnije, oni se vraćaju. Kad on iziđe pozdraviti ih svi se počinju smijati: "Zdravo da si, Veliki oče!" On im odgovara: "Više se ne zovem Veliki otac. Sada se zovem Otac mnoštva." Trgovci ga pitaju: "O, sigurno su ti se rodili blizanci!" Tada su se stvarno nasmijali kada im je Abraham rekao: "Ne, još uvijek nemam djece."


Ovdje imamo primjer čovjeka koji je bio otac prije nego što je imao djece. Abraham je bio Abraham, otac mnoštva, u to vrijeme po vjeri. Međutim, četiri tisuće godina kasnije, gledajući to vašeg i mog položaja, možemo reći da je Bog uistinu ispunio svoje obećanje. Ime je ostalo, i on je još uvijek Abraham, otac mnoštva.



BOŽJI SAVEZ



Silno ću te rodnim učiniti; narode ću iz tebe izvesti; i kraljevi će od tebe izaći. Savez svoj sklapani između sebe i tebe i tvog potomstva poslije tebe - Savez svoj za vjekove: ja ću biti Bogom tvojim i tvoga potomstva poslije tebe. (Postanak 17,6-7)


Kakav je savez Bog sklopio s Abrahamom? Trajan savez. Ako je trajan, vrijedi li još i danas? Naravno da vrijedi. Bog obećaje vama i meni vječni život ako se pouzdamo u Krista - to je savez kojeg je Bog sklopio. Dragi prijatelji, ako Bog neće ispuniti savez kojeg je sklopio s Abrahamom, bilo bi vam bolje da provjerite vaš. Međutim, imam novosti za vas: On će ispunili svoj savez sa vama, a također će ispuniti i svoj savez sa Abrahamom.

Tebi i tvome potomstvu poslije tebe dajem zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica - svu zemlju kanaansku - u vjekovni posjed; a ja ću biti njihov Bog." (Postanak 17,8)



Bog govori Abrahamu što će učiniti. Rekao je: "...ja ću" "Silno ču te rodnim učiniti; narode ću iz tebe izvesti... Savez svoj sklapam između sebe i tebe i tvog potomstva poslije tebe... Tebi i tvome potomstvu poslije tebe dajem zemlju kanaansku - u vjekovni posjed."

Bog je sklopio savez s tim ljudima koji je vječan. S obzirom da je vječan, neće biti olako raskinut, i neće isteći. Bog im nije dao zemlju u najam na devedeset i devet godina, Dao im je zemlju u vječni posjed.


Hebrejski narod bio je u toj zemlji već tri puta i ona je njihova, međutim, važno je to što oni zaposjedaju tu zemlju samo pod određenim uvjetima. Kao prvo, Bog ih je poslao u Egipat i ondje su se raspršili. Otišli su onamo kao obitelj od sedamdeset članova, a izišli su iz Egipta kao narod od milijun do milijun i pol ljudi. U vrijeme babilonskog sužanjstva ponovno su bili izbačeni iz zemlje jer su zapali u štovanje idola, umjesto da budu svjedočanstvo za Boga. Nalazimo da su ponovno izišli iz zemlje sedamdesete godine nakon Krista, nakon što su odbacili Mesiju. U stvari, nikada se nisu vratili. Bog je predvidio da će tri puta biti izbačeni iz zemlje, kao i da će se tri puta vratiti. Vratili su se dva puta. (Ja trenutni povratak u zemlju ne smatram ispunjenjem proročanstva.) Kad se vrate sljedeći put, to znači da više nikada neće izlaziti iz zemlje. Tisućljetno kraljevstvo će nastati kad ih Bog okupi natrag u zemlji.

Još reče Bog Abrahamu; "A ti Savez čuvaj moj - ti i tvoje potomstvo poslije tebe u sve vijeke. A ovo je Savez moj s tobom i tvojim potomstvom poslije tebe, koji ćeš vršili: svako muško među vama neka bude obrezano. Obrezujte se, i to neka bude znak Saveza između mene i vas. (Postanak 17,9-11)


Obrezanje je znak saveza. Izraelci se nisu obrezivali da bi postali dionici saveza, već su to činili jer su imali savez od Boga. Obrezanje zauzima isto mjesto koje danas u životu svakog vjernika zauzimaju dobra cijela. Dobra djela ne činite zato da biste bili spašeni, već ih činite zato što ste spašeni. To je velika razlika.

Kad sam kao dječak otišao od kuće, iako sam zapadao u mnoge nevolje, jedina stvar koja me sprečavala da ne postanem potpuni otpadnik bila je misao na moga oca. Rekao sam sam sebi: "Zato što sam sin svoga oca, neću učiniti to i to, ili upasti u ovo." Suzdržavao sam se nekih stvari zbog svog oca. Nisam postao njegov sin zato što nisam činio neke stvari, već zato što sam bio njegov sin, nisam činio neke stvari. Znak saveza bilo je obrezanje. Međutim, nije obrezanje bilo ono što ih je stavljalo u savez. Obrezanje je bilo znak saveza, dokaz saveza.

Svako muško medu vama, kroz vaša pokoljenja, kad mu se navrši osam dana, neka bude obrezano; i rob, rođen u vašem domu, i onaj što bude kupljen od stranca, koji ne bude od vaše krvi. (Postanak 17,12)



Jeste li zapazili koliko je detaljan zapis o Kristovom rođenju? Sav Zakon ispunio se kod rođenja tog Djetešca. Zapisano je da je bio Abrahamov i Davidov sin. Pripadao je toj lozi i bio je obrezan na osmi dan. Bio je "Zakonu podložan", kaže Pavao u Galaćanima 4,4.

Da, i rob, rođen u tvome domu ili za novac kupljen, mora se obrezati! Tako će moj Savez na vašem tijelu ostati vječnim Savezom. (Postanak 17,13)



Još jednom ponavljam, obrezanje je bio znak saveza. Nisu se morali obvezivati kako bi postali dionici saveza. Bog je već sklopio savez s njima. Nadam se da to vidite jer je vrlo važno. Isto vrijedi i danas. Mnogi ljudi smatraju da ako se pridruže crkvi i ako se pokrste, bit će spašeni. Ne, dragi moji prijatelji, ako to i učinite, nećete biti spašeni. Ako ste spašeni, mislim da ćete učiniti obje te stvari - pridružit ćete se crkvi i pokrstit ćete se - ali to ne činite zato da biste postali spašeni. Moramo kola staviti na mjesto koje im pripada, iza konja, a nikako ne smijemo kola stavljati ispred konja. U stvari, prema mišljenju mnogih u svezi sa spasenjem, konj se nalazi u kolima.

Muško koje se ne bi obrezalo neka se odstrani od svoga roda: takav je prekršio moj Savez." (Postanak 17,14)



Činjenica da je bilo onih koji su bili neposlušni (praktički je cijeli narod bio neposlušan kad su izašli iz Egipta) nije utjecala na savez. Taj neposluh jednostavno je značio da će osoba biti izdvojena. Međutim, što se tiče naroda, niti jedan pojedinac ili skupina nije mogao uništiti savez kojeg je Bog sklopio s Abrahamom i njegovim potomstvom nakon njega. Radilo se o vječnom savezu. Oni koji su prekršili savez bili su odstranjeni, ali je savez stajao i dalje.


Još reče Bog Abrahamu: "Tvojoj ženi Saraji nije više ime Saraja: Sara će joj ime Biti. (Postanak 17,15)


Ime joj je ranije bilo Saraja, a sada je promijenjeno u Sara.


Nju ću ja blagosloviti i od nje ti dati sina; blagoslov ću na nju izliti, te će se narodi od nje razviti; kraljevi će narodima od nje poteći." (Postanak 17,16)


Ako će stari Abraham biti otac narodima, onda će Sara biti majka narodima.



Abraham pade ničice pa se nasmija i reče u sebi: "Onome komu je stotinu godina, zar se može roditi dijete? Zar će Sara u devedesetoj rod rađati!" (Postanak 17,17)



Stari se Abraham samo nasmijao. Nije se radilo o smijehu nevjere. Mislim da se radilo o smijehu radosti da je to još uopće moguće. Siguran sam da ste i vi imali takvo iskustvo. Svako malo u našim životima Bog učini nešto predivno, tako da imamo potrebu nasmijati se. Ne znate učiniti ništa drugo, nego se samo nasmijete. To je bilo nešto o čemu još nitko nikada nije čuo. Sarina utroba bila je obamrla, a i Abrahamovo je tijelo već bilo obamrlo - jeste li ikada zapazili kako Pavao to opisuje? "(Kao što je pisano: ocem mnoštva naroda ja te postavljam) - pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije. U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem naroda mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo. Nepokolebljivom vjerom promotri on tijelo svoje već obamrlo - bilo mu je blizu sto godina - i obamrlost krila Sarina. Ali pred Božjim obećanjem nije nevjeran dvoumio nego se vjerom ojačao davši slavu Bogu, posve uvjeren da on može učiniti ono što je obećao. Zato mu se i uračuna u pravednost" (Rimljanima 4,17-22). Abraham je vjerovao Bogu i bio je potpuno obuzet čudom i Božjom dobrotom.


Međutim, tada je Abrahamu najednom navrla misao, kao strijela u srce. Pomislio je na svog dječaka Jišmaela.


Abraham reče Bogu: "Neka tvojom milošću Jišmael poživi!" (Postanak 17,18)



Abraham tu govori: "Gospodine, taj dječak koji raste u mome domu...!" Abraham je bio privržen Jišmaelu. Imao je četrnaest godina kad ga je Abraham poslao van malo kasnije. Dragi prijatelji, mislim da ga Abraham više nije vidio. Ne znam što vi mislite o Jišmaelu - bio je Abrahamov sin, a Abraham je volio svoga sina. Srce mu se slomilo kad ga se morao odreći.


Mislim da je Abraham mnogo puta mislio: "Strašno sam pogriješio što sam uzeo k sebi Hagaru." Vidite, bio je to grijeh koji ne samo da ga je okaljao, već su zbog Abrahamovog grijeha u zemlji nastali problemi već od samoga početka. Nemojte mi reći da je grijeh nešto maleno i beznačajno ili da je grijeh nešto s čime ćete se izvući. "Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i želi!" (Galaćanima 6,7). Čovjek ne žanje nešto slično. Žanje upravo ono što je i sijao. Abraham je svakako žeo! "Neka tvojom milošću Jišmael poživi!"


A Bog reče: "Ipak će ti tvoja žena Sara roditi sina; nadjeni mu ime Izak. Savez svoj s njime ću sklopiti, Savez vječni s njime i s njegovim potomstvom poslije njega. (Postanak 17,19)



Drugim riječima, Bog je rekao: "Ne, ja ga ne želim prihvatiti. Bilo je to pogrešno." Nemojte reći da Bog opravdava višeženstvo samo zato što su takvi slučajevi zapisani u Bibliji. Ja ne vidim da Bog to opravdava.



JIŠMAELOVA BAŠTINA



I za Jišmaela uslišah te. Evo ga blagoslivljam: rodnim ću ga učiniti i silno ga razmnožiti; dvanaest će knezova od njega postati i u velik će narod izrasti. Ali ću držati svoj Savez s Izakom, koga će ti roditi Sara dogodine u ovo doba." (Postanak 17,20-21)



Bog se drži obećanja koje je dao. On ne skreće i ne odstupa od toga što je rekao. Učinit će upravo ono što je rekao i naumio. On govori kao da se Izak već rodio i bio medu njima. Govori o stvarima kojih nema kao da već postoje, a koje će biti sljedeće godine.


Kad je završio razgovor s njim, od Abrahama se Bog podiže. Postanak 17,22)



Drugim riječima, Abraham je mogao i biti tiho. Bog je to već odlučio. Dragi prijatelji, postoje stvari za koje bismo vi i ja trebali prestati dosađivati Gospodinu. Postoji vrijeme kad se kaže previše i kad više ništa ne treba reći. Ponekad ljudi jednostavno dosađuju Gospodinu u molitvi kad već imaju odgovor, a koji je, naravno "ne." Bog je rekao Abrahamu: "Pusti to sad na miru. Dosta je. Više mi to ne spominji. Nisam to prihvatio i nemam takvu namjeru." Bog će čuti i uslišati druge Abrahamove molitve. Vidjet ćemo da Bog sluša Abrahama. Međutim, u svezi s Njegovim savezom, sklopio ga je sa Izakom, a ne sa Jišmaelom. To je bilo to i Abraham je trebao prestati dosađivati Bogu s tim. Mnogi ljudi danas mole za stvari koje Bog ne želi slušati ili uslišati. Ja se trudim biti vrlo oprezan kad molim ljude da se mole za stanovite stvari. Želim osjećati da postoji razumska šansa da će Bog takve molitve čuti i uslišati.


Uzme zatim Abraham svoga sina Jišmaela i sve robove koji ste bili rođeni u njegovu domu i sve koje je kupio novcem - sve muške ukućane - pa ih toga istog dana obreže, kako mu je Bog rekao. Abrahamu bijaše devedeset i devet godina kad se obrezao, a njegovu sinu Jišmaelu bijaše trinaest godina kad ga obreza. Tako su toga istog dana bili obrezani Abraham i njegov sin Jišmael; i svi muškarci njegova doma, rođeni u njegovoj kući ili za novac kupljeni od stranca - svi s njim bijahu obrezani. (Postanak 17,23-27)


Obrezanje je znak saveza kojeg je Bog sklopio s Abrahamom. Netko će pitati: "Zašto je Jišmael bio uključen?" Nije li Bog obećao da će i od Jišmaela nastati veliki narod? On je uključen u tom smislu, međutim, on nije onaj kojeg je Bog obećao Abrahamu u početku. On neće biti otac naroda kojeg će Bog upotrijebiti, odnosno, naroda kroz kojeg će doći Mesija.