Propovijedi

Autor: dr. Josip Horak

Pjesme su uvijek vjeran pratilac života čovjeka. U trenucima radosti one su izraz naših osjećaja, a u trenucima žalosti i tuge, prati nas njihova utjeha.

Posebno su duhovne pjesme sadržaj naših bogosluženja. Pjesmama izražavamo svoju hvalu Bogu, svoju radost zbog vječnog spasenja, te svoju nadu u vječni život.

Već prije tri tisuće godina psalmista kliče u 146. psalmu „Hvali dušo moja Gospoda! Hvalit ću Gospoda sveg života svojeg, dok me bude, Bogu svom ću pjevati.“

Pjevamo li i mi tako Bogu u slavu?

Duhovne pjesme se uvijek nalaze u našim programima. Neke i ponavljamo više puta. Svaka je pjesma također i propovijed! Zato su naročito važne riječi duhovnih pjesama.

S vremena na vrijeme dajemo u našim emisijama i povijest nastanka nekih pjesama, a prema knjizi Cliff Barrowsa, muzičkog direktora na evangelizacijama Billy Grahama, koji dirigira pjevačkim zborovima od više tisuća pjevača, a i uopće vodi zajedničko pjevanje na masovnim evangelizacijama. Pored vrlo blagoslovnljenih riječi evangelizatora dr Billy Grahama, pjevati Bogu u slavu s tisućama ljudi oko sebe uvijek je nezaboravan doživljaj. Pored mnogih drugih takvih masovnih evangelizacija naročito mi je u sjećanju sastanak prije nekih desetak godina u Londonu na stadionu „Arsenala“ koji je održan na zaključku Svjetkog Kongresa Baptista. Bilo nas je oko 80.000 ljudi, na svakoj strani stadiona oko 20.000. I kada je zborovođa pozvao sve prisutne da pjevaju i to svaka strana po jedan stih pjesme, kako je bilo duboko impresivno i nezaboravno za cijeli život slušati iz daljnine nekoliko stotina metara pjevanje oko 20.000 pjevača. To nas je u malom podsjećalo na ono što ćemo jednom doživjeti u Gospodnjoj slavi, a kako to opisuje u svojoj viziji u Otkrivenju evanđelista Ivan: „Njihov broj bijaše deset tisuća puta deset tisuća i tisuću puta tisući, a pjevali su jakim glasom: „Dostojno je „janje“ koji je zaklano da primi moć, bogatstvo, mudrost, snagu, čast, slavu i hvalu!“

Jedna od pjesama koja se pjeva uvijek kad se održavaju evangelizacije Billy Grahama u Europi jeste „Tebe Boga hvalimo“. U Njemačkoj gdje se ta pjesma počela pjevati, koliko nam je poznato, u osamnaestom stoljeću, počinje riječima: Grosser Gott, wir loben Dich..“ A u Francuskoj počinje „Grand Dieu, nous Te benissons..“

Izvorni tekst ove pjesme je mnogo stariji i dio je iz „Te Deum-a" iz 4. stoljeća. Ova pjesma je nazvana jednom od najvećih crkvenih pjesama na latinskom jeziku, i pjeva se i danas širom svijeta u nekoj formi ili raznim jezicima od većine kršćana.

Godinama se nagađalo o autorstvu ove historijske pjesme. Jedna stara legenda kaže da je ona improvizirana od sv. Ambrozija i sv. Augustina, kad je ovaj bio pokršten. Drugi je pripisuju Hilariju iz Gaul-a, prvom poznatom latinskom pjesniku himni ili čak i caru Karlu Velikom. Učenjaci danas smatraju da je ta pjesma po svoj prilici djelo misionara – biskupa Nicete, čije je područje djelovanja bila Remesiana u nekadašnjoj Daciji, koja je sada današnja Vojvodina. U svojim spisima sv. Jeronim odaje priznanje Niceti što je proširio Evanđelje među tadašnjim barbarima u 4. stoljeću i poziva se na njegovu metodu upotrebljavajući „milozvučne pjesme o križu.“

Cijeli „Te Deum“ je vrlo duga himna hvale sastavljena od tri djela. Verzija pjesme „Tebe Boga hvalimo“ kako je mi pjevamo uzeta je iz prvih stihova „Te Deum-a“, te ona počinje: „Tebe Boga hvalimo, slaveć Tvoja sveta djela, Tvoju moć veličamo, divi ti se zemlja cijela. Što s od vijeka bio ti, ostat ćeš u vječnosti.“

Trajna kvaliteta i ekstenzivna upotreba ove pjesme pokazuje da predstavlja najdublju potrebu čovječanstva – izraz odnosa prema Bogu. A zašto kršćani trebaju govoriti ili pjevati Bogu u slavu? Zato što slavimo Boga za ono što je on učinio za nas. Bog je jedini vrijedan naše hvale, jer On je savršeno svet, sveznajući, svemogući, nikad se ne mijanja i svuda je prisutan. Nije to znak nekog nepoštovanja ili nevjere kad kažemo da je Bog i nedokučiv. Nikad Ga ne možemo znati ili razumjeti potpuno. On je rekao kroz proroka Izaiju u 55:9: „Kao što je visoko nebo iznad zemlje, tako su putovi moji iznad vaših putova i misli moje iznad vaših misli.“

Ono što je on učinio proizlazi iz onog što je On. Zato ga slavimo radi njegovih djela i njegova karektera. On je Stvoritelj, on održava i upravlja cijelim svemirom. Ali on je i naš otac koji se brine za naše potrebe spasenja, ali i za manje potrebe vodstva, zaštite od materijalnih nevolja.

Kad slušamo ili kad pjevamo riječi ove pjesme sjetimo se veličine Božje i svega što je On učinio za nas osobno, kao i za druge. Ne prestajmo Ga hvaliti i pjevati Njemu u slavu ovu pjesmu..