Propovijedi

Autor: dr. sc. Josip Mikulić

Mnogo se govori o ljubavi i to nije samo karakteristika sadašnjeg vremena. Od iskona postoji u čovjeku žudnja za ljubavlju, i ako svaka osoba doživljava tu čežnju za ljubavlju na drukčiji način. Zašto je to tako? Duboko u svakom živom biću je Stvoritelj ugradio tu čežnju i istinitu potrebu za ljubavlju. Ako bismo pitali pojedinu osobu, što podrazumijeva pod tim pojmom ljubavi, dobili bismo različite odgovore i u konačnici bismo shvatili da je teško dati pravu definiciju.

Što je ljubav?

To je univerzalno pitanje. Kada god bismo željeli dati definiciju ljubavi, uvijek ćemo naići na mnoga ograničenja. Kao rezultat našega istraživanja ćemo ustanoviti, kako je ljubav neograničena i neshvatljiva i da je radi toga nemoguće definirati ljubav. To istraživanje u želji za definicijom ljubavi će nas dovesti do pitanja: Odakle ljubav? Gdje je izvor ljubavi? Tko je dao u svaku osobu tu čežnju za ljubavlju? Moramo poći na sam početak nastanka čovjeka kao osobe sa svim karakteristikama i čežnjama ugrađenim u to biće. A kakvo je biće čovjek?

Čovjek je trostruko biće. Njega čine tijelo, duša i duh. Tijelo je vanjski, vidljivi dio čovjeka. Duša izražava duševni dio čovjekova života, dok je duh dio čovjeka s kojim se čovjek kao Božje stvorenje povezuje s Bogom i pripada Bogu. Ako je čovjek Božje dijete, koje je vjerom prihvatilo Boga i ako je na novo rođen Božjim Duhom, u taj dio čovjeka u njegov duh u tom trenutku ulazi i nastanjuje se Bog – Sveti Duh. Tada Sveti Duh, u tom najdubljem dijelu čovjeka, koji je svjestan Boga, zauzima svoje mjesto i unosi Božje karakteristike u čovjeka. Pri tom Bog ispunjava i najveću potrebu čovjeka, a to je ljubav. Zašto? Zato što je Bog sam po Sebi Ljubav. Kada se ljubav objašnjava na taj način, onda ljubav, jednostavno, ne možemo definirati, jer Boga ne možemo definirati drukčije nego nam se objavio: « Ja sam onaj koji Jesam» ili «Bog je ljubav». Svako drugo objašnjenje ili definiranje upućuje nas na opisno izražavanje njegovih karakteristika.  Kod prihvaćanja takvog objašnjenja, treba voditi računa o tome da se u različitim kulturama i jezicima pod pojmom ljubavi shvaćaju različiti izrazi.

U grčkom prijevodu Novoga zavjeta postoje dvije različite riječi za ljubav, iako u grčoj terminologiji postoje tri riječi, međutim, Biblija uzima samo dvije. Ona koja nije upotrebljena u Bibliji označava strastvenu, senzualnu vrstu osjećaja, a takve osjećaje Biblija niti ne smatra ljubavlju.

Jedna od riječi za ljubav koja se često nalazi u Novom zavjetu označava ljudsku ljubav kao što je ljubav muža prema ženi, ili žene prema mužu, ili majke i oca prema djeci.

Treća riječ za ljubav govori o ljubavi čiji je izvor jedino u Bogu. Ta ljubav potpuno nadilazi razumijevanje prirodnog čovjeka. Ta se ljubav očituje usprkos mržnje, suprotstavljanja, progonstva i svega ostalog što bi je pokušalo ugušiti.

Kod prihvaćanja objašnjenja pojma ljubavi pod biblijskim svjetlom «Bog je ljubav», mnogi okreću taj pojam pa kažu «Ljubav je Bog», pri čemu štuju i žude za onim vrstama «ljubavi», koje nemaju izvor u Bogu.

Pored toga, što prihvaćamo takvu definiciju: «Bog je ljubav», ipak bismo htjeli pronaći za nas neku jasniju definiciju ljubavi. U tom traganju, dolazimo do spoznaje da je lakše naći neki opisni izraz za ljubav nego je definirati. Ljubav se, dakle, može opisati njenim karakteristikama. Bog nam daje u Bibliji karakteristike po kojima možemo prepoznati što je, ili što nije ljubav. U Novom zavjetu ćemo naći nekih osamnaest karakteristika za opisivanje pojma ljubavi.(I.Kor.13.gl.)

Kada proučavamo te karakteristike, što nam, uglavnom, opisuju apostol Pavao, apostol Ivan i apostol Petar, dolazimo do zaključka, kako je za svakoga od nas ljubav veliki izazov što nas nuka na odluku, ili, «ljubav uvijek odlučuje za ljubav». Drugi zaključak nas upućuje na spoznaju kako je ljubav božanske prirode. Ta božanska priroda, ili narav, u životu Božjega djeteta se ispoljava na različite načine, na koje nas Bog uvijek privlači k sebi.

Od kuda, ili od koga dolazi savršena ljubav?

U Bibliji, u Božjem Pismu čovjeku nalazimo odgovor na to pitanje: Pogledajmo kako nam Božja riječ to objašnjava:

« Ljubav dolazi od Boga, i tko god ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, nije upoznao Boga, jer je Bog ljubav» (I.Iv.4:7-8).

A kako možemo prepoznati i shvatiti Boga kao ljubav, kako se to očituje kao prepoznatljivo za nas?

«U tome nam se očitovala ljubav Božja što je Bog poslao na svijet svoga jedinorođenog Sina da živimo po njemu. U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe. Ljubljeni, ako je Bog nas tako ljubio, i mi moramo ljubiti jedan drugoga. Boga nikad nitko nije gledao; ako ljubimo jedan drugoga, Bog ostaje u nama, i njegova je ljubav u nama savršena. Po tome upoznajemo da ostajemo u njemu i on u nama što nam je dao od svoga Duha. Mi smo gledali i svjedočimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta. Tko priznaje da je Isus Sin Božji, Bog ostaje u njemu i on u Bogu. A mi smo upoznali ljubav koju Bog ima u nama, i vjerovali u nju. Bog je ljubav: tko ostaje u ljubavi , ostaje u Bogu i Bog u njemu. U ovome je njegova ljubav u odnosu na nas dosegla vrhunac da smo već sad sigurni u pogledu Sudnjega dana, jer kakav je on, takvi smo i mi u ovome svijetu. U ljubavi nema straha; naprotiv, savršena ljubav isključuje strah, jer strah pretpostavlja kaznu. A tko se boji nije savršen u ljubavi. Što se nas tiče, mi ljubimo, jer je on nas ljubio prije. Ako netko tvrdi: «Ljubim Boga», a mrzi svoga brata, lažac je, jer tko ne ljubi svoga brata koga vidi, ne može ljubiti Boga koga ne vidi. Ovu zapovijed imamo od njega: tko ljubi Boga, neka ljubi i svoga brata.»  (I.Iv.4:9-21).

Mjerila Božje ljubavi

Taj unutarnji čovjek je novi čovjek, duhovan čovjek koji je stvoren u Kristu Isusu. Apostol Pavao se moli da bi vjernici u Efezu bili tako utvrđeni: « Da Krist stanuje u vašim srcima po vjeri: da u ljubavi  uvriježeni i utemeljeni budete sposobni shvatiti zajedno sa svim svetima koja je tu širina, duljina, visina i dubina, i upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju; da budete ispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga.» (Ef.3:17-19).

Kao prva posljedica stanovanja - prebivanja Isusa Krista u nama se javlja ljubav. Trebamo biti «uvriježeni i utemeljeni u ljubavi». Ljubav, sama po sebi, nije korijen ili stijena, nego uvjet, pomoću kojega dolazi do udubljivanja i izgradnje zgrade vjere. Ljubav je, također, uvjet istinitog života vjere:

«Znanje napuhuje, a ljubav izgrađuje.» (I.Kor.8:1).

«Tijelo ostvaruje svoj rast na izgradnju samoga sebe u ljubavi» (Ef.4:16).

U navedenom 18. stihu vidimo kako apostol Pavao označava četiri dimenzije ljubavi i govori o širini, duljini, visini i dubini ljubavi kao mjerilima Božje ljubavi.

Širina ljubavi Božje uključuje čitavo čovječanstvo, sva stvorenja i čitavi svemir. Duljina Božje ljubavi nema granica u vremenu, ona je vječna. Dubina pokazuje, u kakvu se duboku oblast pada čovjeka u grijeh, prokletstvo i smrt, prostire pomoć Božja, koji spašava čovjeka. Visina pokazuje cilj ljubavi Božje, kuda je pokazan put grešniku koji je iskupljen žrtvom i uskrsnućem Isusa Krista. Ta visina Božje ljubavi vodi sljedbenike Isusa Krista uskrsnućem svih svetih k Božjem prijestolju.

Taj izraz: « sa svim svetima», što ga upotrebljava pisac poslanice Efežanima u 18. st. Pokazuje prostor ljubavi. Biblija nas ne poziva na usamljeni život kršćanskog pustinjaka.

Dragi prijatelju, ako ti ne dijeliš nevolje s drugima, tada ti nećeš imati učešće niti u njihovim blagoslovima, dok riječ «svetima» pokazuje granicu zajedništva ljubavi vjerujućih: « jer kakva je zajednica vjernika s nevjernima», zato što su vjernici duhovno odijeljeni od svijeta za Boga.

Ljubav Božja se u nama uveličava prema mjeri koliko je predajemo drugima. U tom slučaju Isus Krist počinje u nama djelovati. Najdivnije je kada svaki sljedbenik Isusa Krista upozna ljubav Kristovu u svom vlastitom iskustvu. Dijeljenje ljubavi s drugima nije čin raspoloženja, nego pitanje postojanog, iskrenog žrtvovanja, bez očekivanja nagrade.

« Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.» (Iv.3:16).

Mjera naše ljubavi prema drugima je definirana mjerom naše ljubavi prema Bogu.

« Ako ljubimo jedan drugoga, Bog ostaje u nama, i Njegova je ljubav u nama savršena.» ( I.Iv.4:12). Kada ljubimo Boga punom mjerom, naša ljubav prema bližnjima će biti neograničena. Kako smo naučili ljubiti Boga, da stavljamo Njega na prvo mjesto, tako ćemo naučiti ljubiti bližnje i staviti ih na prvo mjesto ispred sebe.

Naravno, taj kontinuirani  tok ovisi o tome koliko smo ujedinjeni s Kristom. To ovisi o našem odnosu prema Kristu, preko Njegove prisutnosti, koja nas ispunjava u našem životu kroz Svetoga Duha, koji je u nama. Taj tok naše ljubavi prema bližnjima i  njegova kontinuiranost može biti moguća i postati stvarnost kroz Svetoga Duha. Kada smo podložni Njegovom učenju i utjecaju, ljubiti ćemo bližnje kao što je Gospod Isus ljubio nas.

Gospod Isus je rekao:

« Onaj koji je u meni i ja u njemu, donijeti će mnogo roda, jer bez mene ne možete činiti ništa.»

Na taj način, neprestani tok ljubavi prema drugim ljudima izvire iz neprestanog ostajanja u Kristu. Bez Njega, izostati će taj tok ljubavi prema drugima. Ljubav je ukupan zbroj svih rodova Svetoga Duha. Svi rodovi Svetoga Duha su pokriveni u ljubavi. To dolazi iz naše povezanosti s Kristom, ako dozvolimo njegovom Duhu da ima potpunu kontrolu u našem životu.

Gospod Isus nas svojim primjerom uči kako je tajna stalnog i punog toka ljubavi  u Njegovom životu bila radi stalne povezanosti s Ocem. Ponovno i ponovno On bi se povlačio u osamu, kako bi bio s Ocem. Isus je neprestano bio s Ocem. To tako uvijek treba biti i s Njegovim sljedbenicima – učenicima – Kršćanima, da budu povezani s Kristom. Trebamo biti u neprestanoj vezi s Isusom. To ne možemo učiniti, sve dok ne počnemo tako živjeti. Ne smije proći niti jedan dan a da ne mislimo o Isusu i da ne osjećamo Njegovu prisutnost. Trebamo imati određeno vrijeme za molitvu, za meditaciju i za čitanje Biblije. Život mora ispunjavati ljubav i pouzdanje u Gospoda Isusa sve naše vrijeme. U početku će to za nas, možda, biti napor da podredimo sebe Njemu, ali kasnije, ako Isusa neprestano slijedimo, to će postati mnogo lakše. Početi ćete više razmišljati o tome što je On rekao vama, nego li što ste vi rekli Njemu u vašoj molitvi, koja je često kod mnogih ispunjena samo traženjem. Vi ćete biti uvijek željni da uhvatite i najslabiji šapat Njegova glasa. Vi ćete biti spremni da donesete svaki vaš plan i namjeru pred Njega, prije nego li počnete nešto od toga činiti, ili prije nego to izložite vašem najboljem prijatelju. Vi ćete osjećati da ste član Njegova Tijela, da ste ovisni o Njemu kao Glavi da vas usmjerava i daje svu potrebnu snagu. Vi ćete početi čitati Njegovu volju u okolnostima vašega života. Vi ćete uvijek biti spremni prepoznati svakoga dana kakova su dobra djela pripremljena od Gospoda za vas da ih izvršavate i tako živite. U svim stvarima ćete imati određenu zajednicu s Isusom kroz vaš život. Na taj ćete način ostati u Njemu, a rezultat će biti neprestani tok vaše ljubavi  prema drugima.

Kvaliteta naše ljubavi prema drugima

Potpuno bogatstvo naše ljubavi prema drugima, čemu nas Isus izazovno poziva, u ostajanju u Njemu, biti će nemoguća. Isus je rekao:  «Nitko ne može pokazati veće ljubavi od ove, da da svoj život za prijatelje svoje, što sam ja učinio». To je mjera kvalitete naše ljubavi prema drugima. To bi trebala biti kvaliteta naše ljubavi prema drugima. Ljubav Gospoda Isusa je bila takova, da je On stvarno umro za nas. To se ne dešava često da su učenici pozvani da umru u službi za druge. Ali to se neprestano ponavlja da smo pozvani da dajemo svoj život za druge. Da sagorijevamo za druge, da budemo potrošeni za druge. Iz toga zaključujemo da ljubav nije prije svega osjećanje, emocija ili čak prenemaganje – hinjenje. To je princip života. Princip života koji daje prednost drugima umjesto sebi; prije svega davanje najviše časti i prednosti Bogu, ljubeći Njega svim svojim srcem, a zatim, davanje prednosti drugima čak iznad nas samih. Biblija kaže: « Ljubite svoga bližnjega kao samoga sebe»

Ljubiti sebe znači dati sebi prvo mjesto u svemu. Ljubiti bližnjega kao samoga sebe, znači, staviti bližnjega na prvo mjesto. Na taj način mi polažemo svoj život za drugoga.

Princip ljubavi je tako istaknut u Bogu, da to podrazumijeva potpuno davanje sebe – potpuno, bez obzira na vrijednost toga drugoga prema kome se ta ljubav iskazuje. Kada je Bog dao svoga Sina i kada je Bog to učinio, Bog je dao Sebe.

Na kraju razmislimo o tome:

Tko su ljudi prema kojima trebamo iskazati našu ljubav?

Prije svega se trebamo podsjetiti da je Bog tako ljubio svijet. To uključuje sve ljude. Njegov darovani život je bio takav da uključuje svakoga. Sve vrste ljudi i sve uvjete koje bi ljudi postavljali.  Bog je ljubio i dao svoga Sina da spasi sve te ljude. Učenici Isusa Krista su pozvani da slijede trag svoga Učitelja Gospoda Isusa Krista. Učenje i život Isusa Krista ne ostavlja u tom pogledu nikakve sumnje. Kristova ljubav je bila za prijatelje i neprijatelje, platio je cijenu za poznate i nepoznate, za one koji su ga ljubili, isto tako i za one koji ga nisu ljubili. Isus poziva svoje učenike – sljedbenike – Kršćane, da to isto čine. Isus nas poziva da ljubimo i svoje neprijatelje, da nosimo brige i dobre namjere prema onima koji su ispunjeni gorčinom prema nama, koji za nas pripremaju svaku vrstu zla. Blagoslovite one koji vas proklinju. One koji za vas imaju samo pogrdne riječi. One koji vas neprestano ogovaraju kada vas nema, i one koji vas grde kada ste prisutni. Ljubite one koji vam nanose štetu, vraćajte dobro za zlo. Ljubite i činite dobro onima koji vas mrze. Naša aktivnost treba pokazati kako smo stvarni u ljubavi, kao što su oni stvarni u mržnji. Biblija nam govori:

« Ne vračajte zlo za zlo, nego vračajte dobro za zlo». Prema onima koji nas progone i čine nam zlo trebamo iskazivati našu ljubav i moliti se za njih. Ne smijemo nikada postati nesposobni da ljubimo druge. Budi spreman ako je to potrebno, da opraštaš i opraštaš ponovno.

« Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga; kao što sam ja ljubio vas. Ljubite i vi jedan drugoga.»