Propovijedi

Autor: dr. sc. Josip Mikulić

“Zaista, zaista, kažem ti: Tko se odozgo ne rodi, taj ne može vidjeti kraljevstva Božjega” (Ivan 3:3)

Da “ vidimo” ili “uđemo” u kraljevstvo Božje.

Jasan je Isusov stav. Da bismo vidjeli ili ušli u kraljevstvo Božje, moramo se na novo roditi. Zapazimo, da Isus nije rekao, da ,ako se čovjek na novo ne rodi, da on, možda, neće vidjeti kraljevstva Božjega. Isus jasno kaže: “ Ne može vidjeti kraljevstva Božjega”. Što može biti jasnije od toga?  Bez novoga rođenje nemoguće je vidjeti, a kamo li, ući u kraljevstvo Božje.
Gospodin Isus Krist je u tom privatnom razgovoru rekao Nikodemu, da ulazak u Kraljevstvo Božje ne može garantirati sama po sebi odluka osobe, niti osobna ambicija, niti naobrazba, niti obiteljska pozadina, niti dobra djela, niti socijalni status. Jedino Sveti Duh može to učiniti mogućim da čovjek uđe u Nebesko kraljevstvo. Sveti duh daje “rođenju duh’.
Gospodin Isus objašnjava, nekoliko puta, što to znači biti na novo rođen, i ponekad upotrebljava usporedbe da ilustrira to pitanje. U Evanđelju po Marku 4:26-29, možemo čitati usporedbu o sjemenu koje niče i raste i uspoređuje ga s kraljevstvom Božjim.
U Evanđelju po Ivanu 6:63. Isus naglašava “ Duh je onaj koji oživljava, a tijelo ne vrijedi ništa. Riječi koje sam vam ja rekao  jesu duh i život.”
U Ivan 10:1-30, mi nalazimo divnu ilustraciju o Gospodu i njegovom narodu, u kojoj je On Pastir a Božji narod su ovce. I nakon što daje usporedbu, Gospod nam daje takvo objašnjenje i kaže: “ Moje ovce slušaju glas moj. Ja ih poznajem, i one idu za mnom. Ja im dajem vječni život.” (27-28). Vrlo jasno Gospod naglašava da božanski život počinje za Božji narod kada Sveti Duh govori njima i daje im život.  Kroz slušanje, djeca Božja počinju razumijevati Božje stvari.
Proces započinje, kada je svaki element iniciran i pokrenut Svetim  Duhom. Spasitelj ukazuje kako je to slično rođenju male bebe, ali:
“ koji nisu rođeni ni od krvi, ni od volje tjelesne,  ni od volje muževlje, nego- od Boga” ( Ivan 1:13).   
Sve vjeroispovijesti ili sve denominacije se moraju susresti s tim važnim pitanjem, ako oni naglašavaju da vjeruju nauk Biblije. Bez obzira što tko vjeruje, ili kakvu doktrinu naglašava, ili kakav standard života ima. Svi se moraju susresti s ovim važnim pitanjem i činjenicom da čovjek mora biti na novo rođen.
Čujemo, kako ljudi oko nas govore: “ Nije važno što vjeruješ, nije važno u koju crkvu ideš, na kraju će svi doći na isto mjesto”. To je istina ,  da će svi oni koji izostave novo rođenje i izostave kraljevstvo Božje, na kraju otići na isto mjesto – u pakao. To i Biblija uči. Ako čovjek želi uči u kraljevstvo Božje Isus jasno kaže “ Moraš se na novo roditi.” Svaka pojedina osoba mora biti na novo rođena, bez obzira na njenu crkvenu pripadnost, članstvo, krštenje, način života, činjenje ili ne činjenje bilo čega drugog. Netko može vjerovati svaku riječ crkvenog učenja, može živjeti po svim tim standardima, može se predati neumornom radu ili službi crkve, ali Isus kaže, da , ako se ta osoba na novo ne rodi  ( ili ako se već nije na novo rodila), ne može niti vidjeti kraljevstva Božjega. Čovjek može ići u neku crkvu ako nije na novo rođen, ali u kraljevstvo Božje nikada! To je apsolutni uvjet i vrijedi za svakoga.

Da postanem- da postaneš dijete Božje

Moram se na novo roditi, da bi postao dijete Božje. Jedini je put, da se uđe u Božju obitelj, da se čovjek u njoj rodi. To je isti postupak i način, kao što beba dolazi u zemaljsku obitelj. Ona se mora roditi u toj obitelji. Čovjek se rađa u svojoj obitelji, isto tako moramo se roditi u Božjoj obitelji, ako želimo biti Božje dijete.
Kada to ne bi bilo tako, onda bi svi ljudi pripadali kao što neki govore univerzalnom očinstvu Božjem i svi bi pripadali  univerzalnom bratstvu ljudi. Ali Biblija govori da Bog nije otac svih ljudi, samo onih koji su na novo rođeni. Mi nalazimo u Bibliji da su ljudi dolazili Isusu sa sličnim razmišljanjem : “ Odgovoriše mu:’ Mi imamo samo Boga za oca’. Isus im reče:” Kad bi Bog bio vaš otac, mene biste ljubili, jer ja sam od Boga izišao i došao. Nisam došao sam od sebe, već me on poslao. Zašto ne razumijete govora moga? Jer niste kadri slušati moju riječ. Vi imate đavla za oca svoga.” (Iv.8:41-44). Božja riječ je vrlo jasna u odnosu na to pitanje, da mi svi nismo Božja djeca, nego da je netko Božje dijete, a netko drugi dijete đavola. 
Mislite o tome što bi bilo da nije tako. Zar bi,  svaki zli diktator u današnjem svijetu, svaki kriminalac koji se nalazi iza zatvorskih vrata, svaki ubojica i svako čudovište u našoj zemlji ili bilo gdje u svijetu, mogao biti Božje dijete zajedno s nanovo rođenom djecom Božjom?  I ne samo to, nego, kada mi konačno dođemo u divan Nebeski grad, zar očekujete da i oni budu tamo, da sudjeluju u svim slavljima i blagoslovima pripravljenima za Božje svete? Kako nerazumno izgleda ta tvrdnja kako bi svi mogli na kraju biti Božja djeca. Ako čovjek želi uči u Božju obitelj,  on treba poći putem kojeg je Bog odredio za ulazak u kraljevstvo Božje a to je kroz novo rođenje. Mi čitamo u Evanđelju po Ivanu 1:12,13. slijedeće:
“ A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime: koji nisu rođeni ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga” .
Svatko ovdje može zapaziti tko postaje dijete Božje, Ali kako se to ostvaruje? Kroz rođenje od Boga, Biblija kaže. Nema drugog puta; ako netko želi postati dijete Božje, on se mora roditi u Božju obitelj.

Zato,  jer smo duhovno mrtvi

Mi se moramo nanovo roditi radi toga što smo duhovno mrtvi. Da, naše ruke i naše noge su pokretne, i pojedini dijelovi našega tijela i mozga možda funkcioniraju ali duhovno smo mrtvi, ako se  nismo  na novo rodili. Apostol Pavao kaže u Poslanici Efežanima 2:1. “ I vas koji ste bili mrtvi zbog svojih prekršaja i grijeha”.
Kada je čovjek mrtav, govoreći fizički, on nema života; njegovo tijelo se ne miče, njegova usta ne mogu govoriti, njegove oči ne vide, njegov um ne može misliti. Tako je i s čovjekom koji je duhovno mrtav; kod njega nema interesa za duhovne stvari, nije osjetljiv za duhovne poticaje.
“ Zemaljski čovjek ne prima ono što dolazi od Duha Božjega, jer je to za nj ludost. On to ne može ni upoznati, jer se to mora uz pomoć Duha prosuđivati.” ( I.Kor.2:14).
Vi se sjećate kako je došao k Isusu jedan od njegovih učenika i kazao: “ Gospodine, dopusti mi da najprije odem i ukopam svoga oca.” “Hajde za mnom”- reče mu Isus – a pusti mrtve nek ukopavaju svoje mrtvace!”      ( Mat.8:21,22).
To je ono o čemu Isus govori, kada kaže, da ostavimo one koji su duhovno mrtvi, one koji nemaju interesa za duhovne stvari u životu, te da pođemo za Isusom i slijedimo njega.
Druga važna poruka u tome je; da vi ne možete očekivati nešto od osobe u kojoj nema života, koja je mrtva. To je jedan od nepromjenjivih Božjih zakona prirode, da mrtvo drvo ne rađa rodove. Mrtva krava ne daje mlijeko. Mrtva patka ne nosi jaja. A isto tako, duhovno mrtav čovjek, ne donosi rodove za Boga, on ne može živjeti za Boga, a njegova je religija jalova i besplodna sve dotle dok Bog ne proizvede novo rođenje u njemu.
Radi toga ne spašeni ljudi nemaju želju da čitaju Bibliju, nemaju nikakvog zadovoljstva i radosti u proučavanju Božje riječi. Radi toga se ne mogu moliti, i ne razumiju o čemu vi to govorite, kada kažete kako dijelite zajedništvo s Bogom.  Vi i ne očekujete to od tih ljudi- oni su duhovno mrtvi, nemaju interes za duhovne stvari, i neće biti drukčije sve dok oni ne prime život koji dolazi od Boga.

To je jedini način da primimo novu narav

Nadalje, mi se trebamo na novo roditi, jer je to jedini način da primimo novu narav. Apostol Petar govori: “ Tim nas je obdario skupocjenim i najvećim obećanim dobrima, da po njima, umaknuvši pokvarenosti koja je zbog opake požude u svijetu, postanete dionici božanske naravi.” (II.Petr.1:4).
Ima mnogo ljudi koji se, izgleda, zanose idejom da, ako idu u crkvu, da ih to čini kršćanima. Treba reći, da čovjek ne postaje kršćaninom ako prisustvuje službi ili na misi u crkvi, jer, da bi čovjek postao kršćaninom  mora imati novu narav koja mu je dana odozgor od Boga. Tu novu narav ne dobiva odlaženjem na štovanje, bez obzira koliko mnogo ili koliko često tamo odlazio. Ne postajete automobil ako ulazite u garažu, ili ne postajete krava ako odlazite u štalu, tako isto, ne postajete kršćaninom ako odlazite u crkvenu zgradu.
Isto tako ne postajete kršćanin pokušavajući živjeti dobrim životom. To znači, vi ne primate novu narav nekom metodom reformacije, bez obzira kako dobra ta metoda izgledala. Grešnik ostaje grešnik duboko u svojoj naravi i ako mu vi mijenjate njegovo odijelo ili ga kupate u najčistijoj vodi.
Svatko će to razumjeti, ako zamislimo jedan primjer s nečistom vodom. Ako na svom dvorištu u selu imate pumpu iz koje uzimate vodu. Jednoga dana ustanovite da je voda otrovna ili nečista. Zar ćete zaključiti da je potrebno promijeniti dršku na pumpi ili pozlatiti pumpu na površini kako bi voda bila čista. Ne. Treba očistiti dolje u zemlji, gdje je izvor. Tako je to I s čovjekom.
U svom srcu, u svojoj naravi čovjek  je onaj stari grešnik i on će u kritičnom momentu pokazati tu svoju narav.  Ono što njemu treba, nije reforma, nije čišćenje i pranje njegove vanjštine, nego nova vječna narav. Novo srce. To čovjek može dobiti jedino od Boga, kada čovjek primi izvor života u svoje srce Isusa Krista. Tada je to moment  novoga rođenja – rođenja odozgo.